Ratni krajolik Bliskog istoka sve je tamniji s mogućnošću američkih kopnenih napada. Korištenje prijetnje okupacijom otoka Harg i intenziviranje bombardiranja diljem Irana u nadi da će prisiliti režim ajatolaha na pregovore iz pozicije slabosti: ovako Donald Trump izjavljuje da traži dijalog, čak i dok se čini da je sukob predodređen da uđe u još nasilniju fazu, piše Corriere della Sera.
Trumpov interes za otok Harg nije od jučer, već je ukorijenjen u uvjerenju koje se razvilo prije gotovo četrdeset godina. Još 1987., a zatim i u intervjuu za Guardian 1988., danom prilikom promocije njegove knjige “Umjetnost dogovora”, tadašnji magnat nekretnina izričito je izjavio da bi, u slučaju iranskog napada na američke brodove, ispravan odgovor bio “naučiti otok Harg lekciju”, dodajući: “Ja bih intervenirao i preuzeo stvar.” Prema Axiosovim izvorima, četiri su strateške smjernice koje Trump važe:
– Invazija ili potpuna blokada Kharga kako bi se ugušio izvoz nafte
– Okupacija otoka Larak radiučvršćivanja kontrole nad Hormuškim tjesnacem
– Osvajanje tjesnaca Abu Musa, koji osporavaju Ujedinjeni Arapski Emirati unatoč tome što je dio iranskog teritorija još od vremena Perzijskog Carstva
Nakon što je Teheran u posljednjih nekoliko sati odbacio 15 tačaka američkog mirovnog plana, koje uključuju potpuno otkazivanje njegovih nuklearnih programa, te umjesto toga ponovno pokrenuo vlastitih pet točaka, uključujući ratne reparacije i priznavanje suvereniteta nad Hormuškim tjesnacem, dolazak u to područje američkih snaga koje sada broje preko 7000 elitnih vojnika sugerira da put iskrcavanja na Harg postaje sve vjerojatniji.
Iranci, naravno, nemaju povjerenja u Trumpova obećanja. U njihovim očima, američki predsjednik, koji je dva puta – prošlog maja i ponovno 28. februara – iznenada pokrenuo svoje napade usred pregovora, nema nikakav kredibilitet. To objašnjava zašto se dugo pripremaju za očajnički, sveobuhvatni otpor s ciljem ponovnog oživljavanja šijitskog vjerskog etosa “mučeništva”, što uključuje samoubilačke napade, ekološke katastrofe, bombardiranja zaljevskih država i tešku štetu globalnom energetskom prometu. Izrael, sa svoje strane, ne vjeruje ajatolasima; želi ih mrtve i pokopane zajedno s Hamasom, Hutima i Hezbollahom te će učiniti sve što može da nastavi ofenzivu, navodi u analizi Corriere.
Na papiru, iskrcavanje na Harg moglo bi se činiti kao relativno jednostavan potez za američku supersilu, koja već četiri tjedna napada Iran zajedno s Izraelom i ima potpunu kontrolu nad njegovim zračnim prostorom. Između ostalog osoblja, oko tisuću padobranaca iz 82. zračno-desantne divizije i 2300 marinaca spremni su za djelovanje na američke brodove. Posljednjih dana rakete i projektili pogodili su najmanje 90 odbrambenih položaja na otoku.
Napadi su mogući i na kopnu. Međutim, Iranci su premjestili nekoliko brodova natovarenih eksplozivom na stjenovite, neravne obale tog područja. Nije jasno jesu li postavili mine u moru. A Pasdarani, pripadnici Iranske revolucionarne garde se skrivaju u podzemnim bunkerima, spremni na sve. Ajatolasi prijete da bi invazija na Harg, njihovu glavnu naftnu luku u Zaljevu, dovela do potpune blokade ne samo Hormuza, već i tjesnaca Bab al-Mandeb.
Kako bismo razumjeli neizvjesnosti pješačkog rata na iranskom tlu, piše Corriere, korisno je pozvati se na stari scenarij američke invazije na Irak 2003. i vrlo aktualnu onu u Ukrajini. U prvom slučaju, Iračani se sjećaju krvavog poraza preko 600.000 američkih vojnika, koji su u tri tjedna stigli do Bagdada s manje od 200 žrtava, svrgnuli diktaturu Saddama Husseina, a zatim se našli suočeni sa zastrašujućim gerilskim ratom s bombašima samoubojicama i serijskim terorizmom, koji ih je tokom osam godina koštao otprilike 5.000 vojnika i krvavog razaranja cijele zemlje.
Rusko-ukrajinsko ratište, međutim, poziva na razmatranje dronova, koji koštaju mnogo manje od raketa i projektila, a da ne spominjemo avione i brodove. Iranci ih grade u velikim količinama i to mogu nastaviti činiti dugo vremena: koštaju malo, okretni su i ne zahtijevaju baze ili rampe. Čini se da su im se Rusi, njihovi glavni kupci nedavno odužili isporukom modificiranih iranskih modela Shahed s optičkim vlaknima, na koja stoga ne mogu utjecati elektroničke smetnje.
Vojni stručnjaci o tome raspravljaju u američkom tisku: čini se da je do sada američka vojska, na Trumpov izričit zahtjev, nerado učila iz ukrajinskog iskustva, koje je umjesto toga u potpunosti uvjetovano izazovom dronovima. Valovi dobrovoljnih bombaša samoubica iz Pasdarana naoružanih dronovima mogli bi postati noćna mora svakog američkog vojnika u Iranu.
(TBT)
