Dok svijet gleda u Trumpa, iza kulisa vuku se potezi egipatskog predsjednika Abdel Fattah al-Sisija i RecepaTayipa Erdogana, pa i osovine Saudijska Arabija-Islamabad. Kako bi zaustavili rat, potajno se pokreću važni pregovarači sa svojim vlastitim geopolitičkim interesima. Otvoreni posrednici i tajni pregovarači, vosmislene poruke i kalkulacije. Ovo je scenarij na kojem djeluju vlade, nadajući se da će zaustaviti rat. Kada na Bliskom istoku izbije vatrena oluja, prvi koji će se pomaknuti da je obuzdaju su Egipćani. Kako piše Corriere della Sera, egipatske obavještajne službe već su uspostavile koristan kontakt s Teheranom.
Ovo je samo prvi korak iz Kaira, koji je zabrinutiji od drugih. Nekadašnji egipatski general al-Sisi prati događaje oko Hormuza , ali strahuje od ponovnog rasplamsavanja sukoba u Crvenom moru, drugoj strateškoj morskoj luci kojoj prijete proiranski Huti.
Capt. Heni, attached to Charlie Company, 3-82 General Support Aviation Battalion, 82nd Combat Aviation Brigade, 82nd Airborne Division, stands for portraits on Al Asad Airbase, Iraq, May 01, 2024. The 82nd Combat Aviation Brigade deployed in support of Op
Promet kroz Sueski kanal i dalje pati od nestabilnosti, što rezultira manjim brojem brodova i manjim prihodima od cestarina. Ovo je važan izvor prihoda za već drastično smanjeni egipatski proračun, upravo zbog prijetećih opasnosti za one koji prelaze Bab el-Mandeb, Vrata suza. Tajne službe imaju tradiciju vođenja pregovora – poznaju ključne igrače, pragmatične su te imaju utjecaj. Egipat ima poseban odnos sa sunitskim monarhijama – koje ga financijski podržavaju – ali zna kako komunicirati s ajatolasima unatoč prošlim neslaganjima. Poseban odnos sa SAD-om ne sprječava ga da održava veze s Kinom i Rusijom, dvjema supersilama koje su oduvijek potajno podržavale Pasdarane.
Islamabad je ponudio da bude domaćin razgovora i odmah je dobio pljesak Donalda Trumpa. Pakistan je nuklearna i raketna sila, ima obrambeni pakt sa Saudijskom Arabijom (gdje je prethodno slao trupe), partner je Amerikanaca i Kineza te riskira teške posljedice jer njegove zalihe sirove nafte prolaze kroz Hormuz.
Ne samo to, već trgovina teče kroz Zaljev, a luke u Pakistanu služe kao terminal. Zemlja je dom drugoj najvećoj šijitskoj zajednici nakon iranske – prisutnost koja je postala meta džihadističkih ekstremista – a trgovinske veze s Teheranom su značajne. Ali tu je i nesigurna situacija u jugozapadnom području koje graniči s Iranom, potresenom pobunom Baludža. To odražava ono što se događa s druge strane s iranskom komponentom pobune.
U prošlosti je došlo do razmjene raketne vatre na pobunjeničke baze, što je kratka demonstracija sukoba na daljinu. Islamabad se također mora nositi s talibanskim terorizmom. Svaka nestabilnost mogla bi imati posljedice na unutarnju situaciju. Stoga je potrebno intervenirati: uz diplomate je i načelnik Glavnog štaba, general Asim Munir. Nakon početnih odmazdi Pasdarana, hitno je posjetio Rijad kako bi razgovarao o mogućim protivmjerama za zaštitu kraljevstva. Saudijci bi se mogli pozvati na provedbu obrambenog pakta, a iako su sudjelovali u izviđanju za pregovore, sumnja se da vrše pritisak na Washington da se složi s operacijom Epic Fury. Zasad se Pakistanci zalažu za dijalog.
Erdoganove cipele
Turska ima pune ruke posla. Kao članica NATO-a, bila je meta osujećenog raketnog napada i dijeli granicu od 530 kilometara s Iranom. Teheran ih smatra strateškim konkurentom, no Turska uvozi 14% plina iz Islamske Republike, a taj je protok navodno zaustavljen nakon izraelskog napada na Južni Pars.
Ankara održava vojnu prisutnost u Kataru , manevrira kako bi obuzdala Izrael i provodi vlastite ambicije od Kavkaza, prvenstveno Azerbajdžana do susjedne Sirije, gdje je podržavala gerilce koji su svrgnuli Assada, diktatora koji je dugo ostao na vlasti zahvaljujući podršci Pasdarana. Mogućnost – koja se poriče – sudjelovanja iranskih Kurda u krizi prirodno je izazvala uzbunu u Turskoj. Erdoganovi ljudi imaju više od jednog razloga za aktivnost: među njima je ministar vanjskih poslova Hakan Fidan, koji je ušao u diplomaciju nakon što je vodio obavještajnu službu. Dva druga aktera, izvan ovog trija, igraju diskretniju ulogu.
Prvi je Oman, koji je, zbog svog geografskog položaja i izbora, oduvijek bio kanal koji su svi koristili. Uspješno. Drugi je Katar. Emirat je pretrpio tešku štetu od udara Pasdarana na njegova plinska polja i u utorak se povukao iz pregovora. Ali njegov utjecaj je važan i teško ga je ignorirati, pogotovo ako želite izbjeći daljnje katastrofe.
(TBT)
