U ranim jutarnjim satima nedjelje, američki luđak Donald Trump i njegov šef vanjske politike Benjamin Netanyahu pokrenuli su ničim izazvan rat protiv Irana, zapalivši cijeli Bliski istok u strateškom kockanju koje je i kriminalno i potencijalno samoporažavajuće.
Početna salva, usmjerena na obezglavljivanje režima u Teheranu, čini se da je propala, a za najviše lidere Islamske Republike se kaže da su živi i neozlijeđeni.
Ta se situacija još uvijek može promijeniti. Dok je Trump nosio američku bejzbol kapu u svojoj objavi rata, Netanyahu se u govoru prožetom biblijskim stihovima zavjetovao da će težiti promjeni režima u Iranu, upozoravajući da bi rat mogao koštati američkih i izraelskih života. Drugim riječima, ovo ukazuje na nemilosrdan, sveobuhvatan rat, mnogo bliži po obimu invaziji na Irak koju su predvodile SAD 2003. godine nego bilo kakvom ograničenom ili simboličnom udaru.
Ova eskalacija dolazi nakon sedmica diplomatskih pregovora koji su, iako spori, postepeno napredovali, postavljajući neizbježno pitanje da li je rat oduvijek bio namjera.
Također, to dolazi jedva godinu dana nakon 12-dnevnog rata s Iranom 2025. godine, koji je Trump više puta proglasio odlučujućim uspjehom. Ako je ta kampanja postigla svoje navedene ciljeve, pitanje je zašto se uopće vraćati ratu?
Iran je odgovorio napadima na ciljeve širom regije, uključujući Abu Dhabi i Bahrein, a navodno i Irak i Saudijsku Arabiju.
Iranski cilj je jasan: povećati cijenu nastavka ove kampanje za SAD i njihove saveznike i izvršiti pritisak na regionalne aktere da odvrate Trumpa od provođenja njegovog projekta promjene režima do samog kraja.
Trump, samozvani mirovni predsjednik koji se godinama borio protiv daljnjih vojnih zapleta na Bliskom istoku, dokazao se kao ratoboran kao i najgori neokonzervativac. Dok on i Netanyahu govore o pomaganju iranskom narodu u svrgavanju njihovih “tiranskih” vladara, koristeći jezik kolonijalne oholosti koja nije ništa naučila iz historije, američki i izraelski napadi pogodili su civilne lokacije, a desetine ljudi je navodno ubijeno u iranskoj školi u subotu.
Netanyahu je, sa svoje strane, reciklirao poznatu retoriku SAD-a, Izraela i takozvanog “slobodnog svijeta” koji udružuju snage kako bi pobijedili teror. Pa ipak, domaći frontovi u Sjedinjenim Državama i Izraelu duboko su podijeljeni oko ovog rata i oko sudbine režima u Teheranu. Ne postoji jasan narodni mandat ni u jednoj od ove tri zemlje za promjenu režima nametnutu iz inostranstva.
Ovaj rat također pojačava rastuću sumnju, uključujući i unutar segmenata Trumpove vlastite MAGA baze, da on vodi sukob u ime Izraela bez jasno definiranog američkog strateškog interesa. Daleko od jačanja pozicije Washingtona, takav rat riskira iscrpljivanje američkih vojnih resursa, potkopavanje njihove sposobnosti da se suoči s konkurentima i daljnju destabilizaciju njegovog već krhkog položaja na Bliskom istoku.
Umjesto toga postoji neizvjesnost i stvarna perspektiva dugotrajnog, smrtonosnog sukoba koji bi se mogao oduživati godinama, a ne danima ili sedmicama zamišljenim u fantazijama Trumpa i Netanyahua.
Također je legitimno pitati se da li ovaj rat služi domaćim političkim ciljevima. S obzirom na to da se obojica suočavaju s rastućim krizama i skandalima kod kuće, iskušenje eskalacije u inostranstvu ne može se zanemariti. Za lidere koji rutinski miješaju nacionalni interes s ličnim preživljavanjem, razlika između ta dva je često nejasna.
Još smo u početnim satima ovog napada i njegovih posljedica. Ali jedna činjenica je već očigledna: dva zapadna lidera pokrenula su još jedan rat protiv muslimanske zemlje na sumnjivim osnovama, još jednom zapalivši regiju. A najgore možda tek predstoji.
(TBT)
