ANALIZA
Najvažnija stvar koja se događa nije Trumpov tweet. Ono što
je beskonačno mnogo važnije jeste da je danas nekih 18.000 djece koja bi ranije
umrla od lahkih bolesti preživjelo, da će danas 300.000 ljudi dobiti električnu
struju i da će 250.000 ljudi izaći iz ekstremnog siromaštva
Piše: Nicholas Kristof, thebosniatimes.ba
Opšti je konsenzus da se svijet raspada, sa svakim naslovom
koji nas podsjeća da je život sve gori.
Osim što nije. Prema nekim parametrima, 2016. bila je
najbolja godina u historiji čovječanstva. A 2017. vjerovatno će biti još bolja.
Kako je to moguće? Jednako sam zaprepašćen kao i bilo ko
drugi pobjedom Donalda Trumpa, krvoprolićem u Siriji i tako dalje. Ali dok ja
strahujem šta će Trump uraditi Americi i ostatku svijeta, njegova
administracija nije najvažnija stvar koja se događa. Evo, uradite moj kviz.
Bilo kog dana, broj ljudi širom svijeta koji žive u
ekstremnom siromaštvu:
A) Poraste za 5.000, zbog klimatskih promjena, nedostatka
hrane i korupcije.
B) Ostaje isti.
C) Smanji se za 250.000.
Ankete pokazuju da devet od deset Amerikanaca vjeruje da se
siromaštvo pogoršalo ili ostalo isto. Ali tačan odgovor je C. Svakog dana,
prema podacima Svjetske banke, u prosjeku četvrt miliona ljudi izađe iz
ekstremnog siromaštva.
Hoćete još dobrih vijesti? Razmislite o ovome: od 1990. više
od sto miliona dječijih života spaseno je uz pomoć vakcinisanja, promovisanja
dojenja, liječenja dijareje i još koječega. Ako je najgora stvar koja se može
desiti jednom roditelju gubitak djeteta, danas je to upola manje vjerovatno
nego 1990. godine.
Kada sam ranih osamdesetih počeo da pišem o globalnom
siromaštvu, više od 40 odsto ukupne svjetske populacije živjelo je u ekstremnom
siromaštvu. Sada ih je manje od 10 odsto. Izgleda da će do 2030. taj procenat
iznositi samo tri ili četiri. (Ekstremno siromaštvo definiše se kao manje od
1,90 dolara dnevno po osobi, usklađeno sa inflacijom.)
Kroz gotovo čitavu ljudsku historiju, ekstremno siromaštvo
bilo je hronično stanje naše vrste, a sada smo veoma blizu da ga iskorijenimo.
To je divna informacija za koju vjerujem da je nešto najvažnije što se danas
događa u svijetu.
Naravno, siromaštvo manje ekstremne vrste će se nastaviti,
manji broj djece umrijet će bespotrebno, a nejednakost ostaje beskrajna. Oksfam
je nedavno izračunao da samo osmorica bogatih ljudi posjeduju novca koliko
siromašnija polovina čitavog čovječanstva.
Iako je nejednakost prihoda porasla unutar Sjedinjenih
Država, na globalnom nivou se smanjila zato što su Kina i Indija stotine
miliona stanovnika izdigle iz siromaštva.
Sve ovo može djelovati daleko ili irelevantno u trenutku
kada je većina Amerikanaca istraumirana Trumpovom inauguracijom. Ali dopustite
da pokušam da vas razuvjerim. Kada sam nedavno otputovao na Madagaskar da izvještavam
o klimatskim promjenama, ostao sam zatečen činjenicom da neke majke koje sam
intervjuisao nikada nisu čule za Trampa, ili Baracka Obamu, pa čak ni za
Ameriku. Njihova opsesija mnogo je očajnija: da svoju djecu održe u životu. A
zaprepašćujuća je stvar da su ta djeca, uprkos teškoj neuhranjenosti, sva živa,
zahvaljujući unaprijeđenoj pomoći u hrani i zdravstvenoj njezi.
Najznačajniji napredak ostvaren je po pitanju bolesti koje
se rijetko sreću u razvijenom svijetu. Elefantijaza je ponižavajuća bolest
obično izazvana parazitom koja unakazi oboljelog kome noge narastaju sve dok ne
počnu da podsjećaju na slonovske. Kod muškaraca može dovesti do oticanja
skrotuma do grotesknih veličina. Kada hodaju, skrotum moraju da nose na ručno
pravljenim kolicima.
A 40 zemalja na putu je da iskorijeni elefantijazu. Kada
vidite mučenje koje izaziva elefantijaza – ili lepra, ili bolest gvinejskog
crva, ili polio, ili rečno sljepilo, ili trahom – nemoguće je ne osjećati se
vrtoglavo sretnim zbog napretka protiv svake od njih.
Sličan je napredak ostvaren i na polju osnaživanja žena i
smanjivanja nepismenosti. Do šezdesetih godina većina ljudi bila je nepismena;
danas, 85 odsto odraslih je pismeno. A gotovo ništa drugo u društvu ne pravi
toliku razliku kao sposobnost da čitate i pišete.
Michael Elliott koji je preminuo protekle godine nakon što
je poveo One Campaign, organizaciju koja se bori sa siromaštvom, imao je običaj
da kaže da živimo u “eri čuda”. Bio je u pravu, premda je progres još
uvijek spor, a pitanje je hoće li predsjednik Trump nastaviti sa američkom
strategijom za suzbijanje globalnog siromaštva. Upitnik Trumpovog tima za State
Department izgleda da je sadržao sumnje u vezi sa vrijednošću humanitarne
pomoći.
Jedan od razloga za skepticizam Trumpovog tima možda je stav
da je globalno siromaštvo beznadežno.
Zato, hajde da realno sagledamo stvari.
Kada mi od naslova pripadne muka, utješim sebe mišlju o tome
da na svijetu ima sila snažnijih od Trumpa, i da će u historiji čovječanstva
ovo ipak biti najbolja godina do sada.
Najvažnija stvar koja se događa nije Trumpov tweet. Ono što
je beskonačno mnogo važnije jeste da je danas nekih 18.000 djece koja bi ranije
umrla od lakih bolesti preživjelo, da će danas 300.000 ljudi dobiti električnu
struju i da će 250.000 ljudi izaći iz ekstremnog siromaštva.
(The Bosnia Times, The New York Times)
