KOLUMNA
Kritičari predsjednika Donalda Trumpa uporno su potcjenjivali
njegove sposobnosti političke komunikacije, možda zbog toga što se on dosta
razlikuje od svojih prethodnika kao što su Frenklin D. Ruzvelt i Ronald Regan.
Najzad, i FDR i Regan bili su poznati kao “veliki komunikatori”
Piše: Joseph S. Nye, thebosniatimes.ba
Neki spekulišu da Trump namjerava da napravi novu
populističku stranku glasača radničke klase (bivše takozvane Reganove demokrate)
i republikanaca iz pokreta Čajanka. U pogledu simbolike u vezi sa sukobima
interesa, Trump još nije savladao vještinu političke komunikacije.
Iako ih je veliki dio američkog stanovništva mrzio, FDR i
Regan su se obraćali američkom narodu u cjelini i pokušali da privuku centar.
Trump, nasuprot njima, uglavnom se obraćao manjini koja ga je izabrala. Njegovo
inauguraciono obraćanje zvučalo je kao govor iz predizborne kampanje; a pošto
je stupio na dužnost, nizovi neistinitih tvrdnji i provokativnih izvršnih naredbi
potkopali su njegovu kredibilnost u centru, dok su je pojačali u bazi.
Trumpove komunikacione vještine izbrušene su u svijetu reality
televizija, gdje nečuvene i provokativne izjave zabavljaju publiku i uvećavaju
je. Taj pristup on je upotrijebio tokom izbora republikanskog kandidata na
prepunom terenu sa 17 pretendenata. Prema jednoj procjeni, Trump je imao
besplatno televizijsko reklamiranje ekvivalentno sumi od dvije milijarde
dolara, potopivši 100 miliona dolara za plaćene reklame, koliko je prikupio njegov
rival Jeb Bush.
Pošto je osvojio nominaciju, mnogi su očekivali da će Trump
slijediti tradicionalan put premještanja ka centru. Ponovo je prkosio
očekivanjima i usredsredio svoju populističku kampanju na segmente stanovništva
koji su izgubili radna mjesta uslijed globalne konkurencije; također je igrao
na kartu kulturnih razlika koje su uspostavljene u proteklih nekoliko decenija.
Takva populistička poruka bila je efektno pogođena i on je osvojio Elektorski
koledž iako je kod birača izgubio za gotovo tri miliona glasova. Ali on neće
biti predsjednik za 100.000 glasača u državama zahrđalog pojasa (region od
Velikih jezera do “gornjih” država Srednjeg zapada sa nekada moćnim
industrijskim sektorom koji je pretrpio ekonomski pad i urbanu regresiju,
prim.prev.)
S obzirom na to, mnogi posmatrači su očekivali da će on
pošto preuzme dužnost ciljati na politički centar. Ali Trump je ponovo zbunio
učenjake nastavljajući da se obraća svojim biračima u bazi. Neki spekulišu da
on namjerava da napravi novu populističku stranku glasača radničke klase (bivše
takozvane Reganove demokrate) i republikanaca iz pokreta Čajanka.
Ispostavilo se također da je Trump nekonvencionalan kada je
riječ o izboru instrumenata za komunikaciju. Nove tehnologije otvaraju nove
mogućnosti. FDR se služio pažljivo podešenim javnim obraćanjima što je bilo
moguće preko radija. Regan je bio majstor šifrovanih govora dramatizovanih na
televiziji. Osoblje Reganove Bijele kuće svoju poruku držalo je na prioritetnoj
temi za određeni dan ili nedjelju. Trump je koristio Tw uz svoju nadmoć na
kablovskoj televiziji da preskoči stotine šefova osoblja i štampu i vodi javnu
agendu tokom kampanje.
Na iznenađenje mnogih, Trump je sa takvom praksom nastavio u
Bijeloj kući. Korišćenje Twittera nije bila novost – o Obaminom nalogu vodio je
računa solidan broj ljudi – ali je Trumpovo lično angažovanje otvorilo pitanja
kako iz Bijele kuće odgovarati na političke munje i izražavati se o složenim
političkim temama (kao što je nuklearno oružje) sa samo 140 karaktera. Ali kao
sredstvo za komuniciranje sa njegovom bazom i održavanje pažnje na sebi,
vladavina Twitterom omogućila mu je da se obraća zaobilazeći Kongres i štampu.
Politička komunikacija mijenja se tokom vremena, i ima puno
načina da se efikasno komunicira. Stari Grci imali su škole retorike u kojima
su brusili svoje vještine okupljanja. Ciceron je ostavio svoj biljeg u rimskom
Senatu pošto je izučio oratorstvo. Woodrow Wilson kao dijete nije bio darovit
učenik, ali se uspješno naučio govorništvu jer ga je smatrao najvažnijim za
liderstvo. Winston Churchill je svoje uspjehe često pripisivao svojim vještinama
u engleskim izrekama. Martin Luther King Junior imao je prednost odrastanja uz
afroameričku crkvenu tradiciju bogatu ritmovima izgovorene riječi.
Nekima to pada lakše nego drugima. Mario Kuomo, bivši
guverner New Yorka, jednom je uporedio Billa i Hillary Clinton: “Ona je
više metodista, a on je više teatralan”.
Oratorstvo i retorika, međutim, nisu jedine forme efikasne
političke komunikacije. Neverbalni znakovi su također važna komponenta. Neki
nadahnjujući lideri nisu bili veliki govornici – o tome svjedoči Mahatma Gandi.
Ali simbolizam Gandijevog jednostavnog seljačkog oblačenja i životnog stila
govorio je glasnije od riječi. Ako biste te slike uporedili sa slikom mladog,
nesigurnog Gandija obučenog poput pravog britanskog advokata, vidjeli biste
koliko je on smotreno razumio simboličku komunikaciju.
Tako stoji stvar i s Trumpom, na njegov sopstveni način.
Razmotrite njegovu kampanjsku crvenu kapu s natpisom “Učinimo Ameriku
ponovo velikom”, kao i njegovu fiksaciju brendiranjem dok je bio
biznismen, kao i korišćenje Twittera.
Međutim, pored komunikacije sa udaljenom publikom retorikom
i simbolima, liderima je potrebna sposobnost da komuniciraju jedan na jedan ili
u malim grupama. U nekim slučajevima, takva tijesna komunikacija je važnija od
retorike. Organizacione vještine – sposobnost privlačenja i upravljanja
efikasnim kabinetom – teško je kombinovati sa vladanjem preko Twittera. Harry
Truman je bio skroman govornik, ali nedostatak retorike je nadoknađivao
privlačenjem i sposobnim rukovođenjem odličnim timom savjetnika.
Postavljanje pravog primjera još jedan je ključni oblik
komunikacije lidera. Predviđajući skeptičnu reakciju javnosti kada je Singapur
2007. povećao plate vladinim službenicima, premijer Lee Hsien Loong objavio je
da će se odreći svoje povišice. U pogledu simbolike u vezi sa sukobima
interesa, Trump još nije savladao vještinu političke komunikacije.
Do sada se Trump pokazao kao efikasniji politički
komunikator nego što su kritičari to očekivali. Ali može li on dugoročno uspjeti
sa svojim nekonvencionalnim pristupom jedno je od najvećih pitanja pred njim.
/Autor je profesor na Harvardu i autor knjige “Da li je
vijek Amerike gotov?”/
(TBT, Project Syndicate)
