KOLUMNA
Rat sa Kinom će morati sačekati. Prva na redu je Australija.
Pa imamo Meksiko. I Iran. A i Evropsku uniju. (Samo nikada Rusiju.)
Piše: Paul Krugman, thebosniatimes.ba
Ozbiljni ljudi strepe od toga da bi Trumpova administracija
mogla da izazove međunarodnu krizu, a možda i rat. Dio ove zabrinutosti ima
veze sa Trumpovom prinudno hvalisavom i razmetljivom prirodom, što je možda
simpatično Breitbartu i Fox Newsu, ali veoma uznemirava vlade država širom svijeta.
Radi se i o objektivnoj procjeni izazova koji čekaju ovu administraciju: kada
glasači shvate da su njena obećanja o novim radnim mjestima i zdravstvenom
osiguranju lažna, možda će se pažnja javnosti skretati prekomorskim
incidentima.
Prva na spisku zemalja sa kojima se očekuje sukob je Kina,
glavna meta Trumpovog treniranja strogoće, gdje sporovi oko ostrva u Južnom
kineskom moru lako mogu da prerastu u oružani sukob. Ali rat sa Kinom će morati
da sačeka. Prva na redu je Australija. Pa imamo Meksiko. I Iran. A i Evropsku
uniju. (Samo nikada Rusiju.)
Možda iza svega ovoga stoji neka cinična računica, ali
ponašanje nove administracije sve manje liči na posljedicu promišljene
političke strategije, a sve više na rezultate teškog psihičkog poremećaja.
Sukob sa Australijom je naročito upadljiv po svojoj uvrnutoj bezrazložnosti.
Ona je najvjerniji američki prijatelj, koji je uvijek iznova na našoj strani.
Naravno, ne slažemo se u svim detaljima, ali ništa ne može da ugrozi naše savezništvo,
prije svega zato što bi nam ona bila glavni oslonac u slučaju sukoba sa Kinom.
Ali ovo je Trumpovo doba. Tokom telefonskog razgovora sa
australijskim premijerom Malcolmom Turnbullom, američki predsjednik se hvalio
svojom pobjedom na izborima, napadao američki sporazum sa Australijom o prijemu
izbjeglica i optužio gospodina Turnbulla da nam šalje „nove bostonske bombaše“.
Onda je naglo prekinuo razgovor poslije samo 25 minuta.
Dobro, barem nije prijetio invazijom, kao u razgovoru sa predsjednikom
Meksika Enriqueom Peña Nietom. Prema izvještaju AP-a on je ovom demokratski
izabranom predsjedniku rekao: „Vidim da imaš gomilu loših momaka koje puštaš da
ti dole vršljaju. Ako su tvoji vojnici kukavice, poslaću moje da srede tu
stvar“. Izvori iz Bijele kuće tvrde da je ova prijetnja (podsjećam da su SAD
već vršile invaziju na Meksiko i da njegovi građani to pamte) – bila samo šala.
Ovo je uvjerljivo samo onima koji su povjerovali da će Meksiko platiti naš zid
na granici s njim.
Rasulo u odnosima sa Meksikom i Australijom zasjenilo je rat
riječima sa Iranom, koji je prošlog vikenda testirao svoje nove rakete. To je
bila nedvosmislena provokacija. Ali izjava iz Bijele kuće da je „Iran upozoren“
je uznemirujuće nejasna. Upozoren na šta? Budući da imamo posla sa
administracijom koja se svađa i sa prijateljima, Iranu vjerovatno nije prijećeno
samo sankcijama. Da li se mi to spremamo za rat?
Tu je i veliki kontrast između zloslutnog odgovora Iranu i
odgovora na daleko veću rusku provokaciju: eskalaciju sukoba u Ukrajini.
Senator John McCain je pozvao predsjednika da pomogne Ukrajini. Bijela kuća na
to nije imala komentar; samo je ambasadorka SAD u UN-u Nikki Haley u Savjetu bezbjednosti
rutinski osudila obnavljanje ratnih dejstava u Ukrajini. To sa popuštanjem
Rusiji postaje baš očigledno.
Ima još. Peter Navarro, predsjednik Trumpovog nacionalnog
trgovinskog savjeta, optužio je Njemačku da eksploatiše Ameriku depresiranim eurom.
O tome može da se vodi ozbiljna ekonomska rasprava, ali vladini zvaničnici ne
bi trebalo da olako potežu teške optužbe, kao da se spremaju za trgovinski rat.
Ili se možda spremaju?
Sumnjam. U stvari, ova administracija djeluje nespremno za
bilo šta. Trumpovi agresivni telefonski razgovori nisu posljedica ozbiljne
ekonomske ili političke strategije, jer pravi igrači ne gube vrijeme busajući
se u grudi ili kukajući zbog slabe posjete na svojoj inauguraciji. Ne, pred
nama je čovjek koji gubi kontrolu i loše prikriva svoju nesigurnost. Njegove
prve dvije nedjelje na položaju predsjednika SAD su apsolutna propast i stanje
će se samo pogoršavati. On na svaki novi debakl odgovara očajničkom promjenom
teme i tone sve dublje.
Amerika i svijet to ne mogu dugo da podnose. Da se vaš
zaposleni ovako ponaša, odmah biste ga sklonili sa odgovorne pozicije i
preporučili mu da potraži pomoć psihijatra. A ovaj čovjek je vrhovni komandant
najmoćnije vojske na svijetu. Hvala ti Comey.
(TBT, The New York Times)
