KOLUMNA
Njemačka i sve druge evropske zemlje moraju
učiniti sve što mogu da pojačaju svoje doprinose kolektivnoj sigurnosti unutar
EU i NATO-a
Piše: Joschka Fischer, thebosniatimes.ba
Donald Trump je 45. američki predsjednik i
njegovo inauguracijsko obraćanje je jasno dalo do znanja okupljenom američkom
establišmentu da ova administracija nema namjeru voditi posao kao što je to bio
običaj. Njegov moto „prvo Amerika“ označava odricanje i moguće uništenje svjetskog
poretka na čijem su čelu SAD i koji su demokratski i republikanski
predsjednici, počevši s Franklinom Rooseveltom, gradili i održavali – s
različitim stepenom uspjeha – više od 70 godina.
Napusti li Amerika svoju ulogu vodeće
ekonomske i vojne sile i krene ka nacionalizmu i izolacionizmu, dovest će do
brže međunarodne reorganizacije poretka u isto vrijeme mijenjajući sama sebe.
Umjesto hegemona, SAD će postati velika sila među mnogima. Od kraja Drugog
svjetskog rata, SAD je pokretač slobodne trgovine, pa bi korak ka
preotekcionizmu ili pokušaj da se globalizacija unazadi ili uzme pod kontrolu
iz ograničenih nacionalnih interesa, uzrokovao ogromne ekonomske i političke
posljedice širom svijeta. Potpune implikacije takvog preokreta su uveliko
nepredvidive, ali svi znamo – ili bismo trebali znati – šta se desilo zadnji
put kada su se vodeće svjetske sile okrenule sebi, 1930-ih.
Saveznici, multilateralne institucije, garancije
sigurnosti, međunarodni sporazumi i zajedničke vrijednosti koje leže u suštini
trenutnog globalnog poretka uskoro se mogu dovesti u pitanje ili u potpunosti
biti odbačene. Ako se to dogodi, stari Pax Americana („Američki mir“) beskrajno
će uništiti same SAD i neće postojati nikakav jasan okvir da ih zamijeni, a svi
indikatori ukazuju na turbulencije i haos u bliskoj budućnosti. Dva bivša
američka neprijatelja, Njemačka i Japan, bit će među najvećim gubitnicima odreknu
li se SAD svoje globalne uloge u Trumpovoj administraciji. Obje zemlje su iskusile
potpuni poraz 1945. i otad su odbijale sve oblike Machtstaata ili „države
moći“. Sa sigurnošću koju su garantirale SAD, preobrazile su se u trgovačke
zemlje i ostale aktivne učesnice u međunarodnom sistemu predvođenim SAD-om.
Ukloni li Trump američko okrilje, ove dvije
velike ekonomske sile naći će se pred velikim sigurnosnim problemima. Iako bi
pozicija Japana na periferiji teoretski mogla omogućiti renacionalizaciju
vlastitih sigurnosnih kapaciteta, ta bi opcija značajno mogla povećati izglede
za vojni sukob u istočnoj Aziji. Ovo su alarmantni izgledi za budućnost ako
imamo u vidu da više zemalja u regiji posjeduje nuklearno oružje.
Njemačka je u srcu Evrope i okružena je svojim
ranijim ratnim neprijateljima. Ekonomski i demografski, ona je najjača zemlja
na kontinentu, ali većinu svoje snage duguje američkoj garanciji sigurnosti i
multilateralnim, transatlantskim i evropskim institucionalnim okvirima utemeljenim
na zajedničkim vrijednostima i slobodnoj trgovini.
Za razliku od Japana, Njemačka ne može
renacionalizirati svoju sigurnosnu politiku čak ni teoretski budući da bi takav
korak potkopao princip kolektivne odbrane u Evropi i rastrgao kontinent. Da ne
zaboravimo, svrha globalnog i regionalnog postratnog poretka bila je integracija
bivših neprijateljskih sila tako da jedna drugoj više ne predstavljaju
prijetnju.
Zahvaljujući svojoj geopolitičkoj težini,
perspektiva Njemačke je sada sinonim za perspektivu EU, a izgledi EU nisu
hegemonski. Umjesto toga, vodi računa o vladavini prava, integraciji i mirnom
pomirenju s interesima zemalja članica. Njemačka lokacija ne ide na ruku
nacionalizmu. Osim toga, njezini suštinski politički i ekonomski interesi ovise
o jakoj, uspješnoj EU, naročito u vremenu Trumpa.
Nijemci su u istom košu sa ostalim
Evropljanima kad je riječ o sigurnosti. Baš kao što ne može biti francuske sigurnosti
bez Njemačke, tako ne može biti njemačke sigurnosti bez Poljske. Upravo zato
Njemačka i sve druge evropske zemlje moraju učiniti sve što mogu da pojačaju
svoje doprinose kolektivnoj sigurnosti unutar EU i NATO-a.
Njemačka snaga počiva na njezinoj finansijskoj
i ekonomskoj moći i sada će je morati iskoristiti
u ime EU i NATO-a. Nažalost, više ne može računati na tzv. „mirovnu dividendu“
koju je uživala ranije (i tokom krize eura). Štedljivost je nesumnjivo vrlina,
ali drugi faktori bi trebali imati prioritet ako je jedna kuća u plamenu i pred
potpunim kolapsom.
Osim sigurnosti, drugi fundamentalni interes
Njemačke je globalna slobodna trgovina. Unutarevropska trgovina će prevashodno
ostati važna jer Njemačka tako zarađuje, ali trgovina sa SAD-om će također biti
od ključnog značaja. Neće biti dobro po Njemačku ako Kina i SAD, njezina dva
najvažnija tržišta za izvoz van EU, uđu u trgovinski rat. Protekcionizam bilo
gdje može imati globalne posljedice.
Ipak, koliku god prijetnju Trump kao
predsjednik bude predstavljao Evropljanima, on nudi i prilike. Samo njegova
protekcionistička retorika je već dovela do približavanja Kine i Evrope. Još
važnije, nova američka administracija pružila je Evropljanima šansu da konačno
zbiju redove, odrastu i ojačaju svoju geopolitičku moć i poziciju.
Ali ako se Evropljani konačno ujedine, trebali
bi izbjegavati antiamerikanizam. Trump jest američki predsjednik, ali on nije
Amerika. Sjevernoatlantske zemlje i dalje imaju zajedničku prošlost i
zajedničke vrijednosti čak i za vrijeme Trumpa, pa čak iako će se mnogo drugog
promijeniti u narednim godinama.
Joschka Fischer, ministar vanjskih poslova Njemačke i zamjenik kancelara od
1998. do 2005., bio je vođa njemačke stranke zelenih skoro 20 godina
(TBT, ©Project Syndicate)
