KOLUMNA
Da li će Trump na loše vijesti reagirati
tako što će prihvatiti odgovornost i pokušati popraviti stvari? Da li će se
odreći svog bogatstva i otići u manastir? To je također malo vjerovatno
Piše: Paul Krugman, thebosniatimes.ba
Da Amerika umjesto predsjedničkog ima
parlamentarni sistem, Donald Trump, koji je prvog dana na mjestu predsjednika doživio
napad bijesa zbog male posjećenosti svojoj inauguraciji, već bi se suočio sa
glasanjem o nepovjerenju vladi. Ali mi nemamo parlamentarni sistem, tako da
nekako moramo da preživimo naredne četiri godine. Ne smijem ni da zamislim
Trumpovu reakciju na loše rezultate o zaista važnim stvarima.
U svom morbidnom inauguracionom govoru
gospodin Trump je opisao zemlju u velikim teškoćama i pomenuo „američku
klanicu“. Amerika u stvarnosti nije takva; ona ima mnogo problema, ali moglo bi
da bude i mnogo gore. U stvari, izgleda da će tako i biti. Kako će se sa time
suočiti čovjek koji ne može da podnese ni najmanji potres svoga ega?
Hajde da vidimo očekivano loše vijesti.
Prvo ekonomija. Slušajući gospodina Trumpa
pomislili biste da je Amerika u dubokoj depresiji, „sa zahrđalim fabrikama
rasutim kao nadgrobni spomenici širom naše zemlje“. Zaposlenost u industriji je
zaista u padu od 2000, ali je opšta zaposlenost porasla, dok je stopa
nezaposlenosti niska, čak i po historijskim standardima. Stopa nezaposlenosti
nije jedini dobar znak, jer rast zarada i spremnost američkih radnika da
napuštaju svoje poslove u potrazi za boljima pokazuju da smo blizu pune
zaposlenosti.
Sve to nam govori da više nema prostora za
pad nezaposlenosti, tako da će uz dobru ekonomsku politiku i dosta sreće otvaranje
novih radnih mesta ići daleko sporije nego za vreme Obaminog mandata. A budući
da se loše stvari dešavaju, postoji velika šansa da će nezaposlenost za četiri
godine biti veća nego sada. I da, Trumpov budžetski deficit će verovatno
povećati i spoljnotrgovinski deficit, tako da će zaposlenost u industriji
opadati umesto da raste.
Druga oblast u kojoj će se stvari sigurno
pogoršati je zdravstveno osiguranje. Obamaker je doveo do naglog pada broja
Amerikanaca bez zdravstvenog osiguranja. Ukidanje Obamakera bi obrnulo ovaj
proces, jer bi već prve godine osiguranje izgubilo 18 miliona ljudi, dok bi
prema procjenama Kongresne budžetske kancelarije taj broj ubrzo dostigao 30
miliona. A republikanci koji 7 godina nisu predložili razumnu zamjenu za
Obamaker neće to uraditi ni u narednih nekoliko nedjelja. U stvari, neće to
uraditi nikada.
Treća oblast je stopa kriminala, čiji je
razvoj teško predvidjeti. Trumpova vizija urbane Amerike opustošene
„kriminalom, bandama i drogom“ je distopijska fantazija: broj krvnih delikata
je u padu uprkos senzacionalističkom izvještavanju medija o porastu broja
ubistava u pojedinim gradovima. Pretpostavljam da bi stopa kriminala mogla da
nastavi da pada, ali bi mogla i da raste. Za sada je jedino sigurno da Trumpova
administracija neće pacifikovati urbane ratne zone, jer one ne postoje.
Kako će se gospodin Trump suočiti sa vijestima
o rastu nezaposlenosti, gubitku zdravstvenog osiguranja miliona Amerikanaca i
neznatnom ili nikakvom smanjenju stope kriminala? Poricanjem realnosti, kao i
uvijek kada je ugrožena njegova narcisoidnost. Ali da li će ga u tome pratiti
njegove pristalice? Možda. Već su ingorisali sve dobre vijesti iz Obamine ere.
Dvije trećine Trumpovih glasača pogrešno vjeruje da je za vrijeme Obame
nezaposlenost porasla. Tri četvrtine njih veruje da George Soros finansira
proteste protiv Trumpa. Samo 17 odsto republikanaca je svjesno da je broj ljudi
bez zdravstvenog osiguranja na svom historijskom minimumu. Većina vjeruje da je
kriminal u porastu, iako opada. Tako da će možda ingorisati loše vijesti tokom
Trumpovog mandata.
Ali to neće ići tako lako. Ljudi su skloni
da popravljanje lične situacije pripisuju sopstvenim naporima, tako da mnogi
koji su našli zaposlenje u posljednjih 8 godina vjeruju da su to učinili uprkos
Obaminoj ekonomskoj politici, a ne njenom zaslugom. Da li će isto tako kriviti
sebe, a ne Donalda Trumpa, kada izgube posao i zdravstveno osiguranje? Teško.
Gospodin Trump je tokom kampanje davao velika obećanja, tako da je vjerovatnoća
razočarenja izuzetno velika.
Da li će Trump na loše vijesti reagirati
tako što će prihvatiti odgovornost i pokušati popraviti stvari? Da li će se
odreći svog bogatstva i otići u manastir? To je također malo vjerovatno. Ne,
nesigurni glavnokomandujući egomanijak će gotovo sigurno poricati neprijatne
istine i osuđivati medije zato što o njima izvještavaju. I ovo me zaista brine,
jer će vjerovatno pokušati da iskoristi svoju moć i obračuna se sa slobodom
govora.
Procijenite sami: kako će čovjek koji je
uporedio CIA sa nacistima reagovati kada Odbor za tržište rada izvijesti o
porastu nezaposlenosti i padu broja radnih mjesta u industriji? Šta će uraditi
kada Centar za kontrolu bolesti saopšti da sve više Amerikanaca gubi
zdravstveno osiguranje? Možda mislite da su prošlonedjeljni napadi bijesa bili
nedopustivi. Najgore tek dolazi.
(TBT/ The New York Times)
