KOLUMNA
Prenosimo reakciju na kolumne Timothy Lessa
objvaljene u Foreign Affairs od strane Marcusa Tannera, britanskog pisca,
kolumnista i novinara Guardiana, koji se specijalizirao za pisanje o istočnoj i
središnjoj Europi te području Balkana, a koju je Tanner objavio u Balkan
Insightu
Piše: Marcus Tanner, thebosniatimes.ba
Najveći broj komentara na članak Timothyja
Lessa o prekrajanju granica Balkana bio je neprijateljski, optužujućeg tona. U
tim komentarima Lessa se napadalo zbog potpirivanja nacionalističkih strasti.
Podsjetimo – ukratko, on je u članku zagovarao tezu o tome da su multietničke
države Balkana propale te da bi trebalo promijeniti granice kako bi se stvorile
etnički homogenije države. One bi, prema Lessu, trebale biti stabilnije.
Less smatra da multietničke države mogu
funkcionirati, samo ne na Balkanu. Ove riječi su u suprotnosti s modernom
zapadnom mišlju, koja smatra da je “raznolikost” ideal kojem treba
težiti. Većina zapadnih političara protivnike multietniciteta jednostavno
naziva rasistima. Sjena nacističke etničke super-države nadvila se nad cijelu
debatu o etnicitetu.
No, samo zato što je od njegove dijagnoze
ljudima neugodno, ne znači da ju se odmah treba odbaciti. Teško je ignorirati
činjenicu da su Bošnjaci uporno iznova glasovali za iste nacionalističke
stranke, a ne za njihove multietničke alternative. Možda je vrijeme da se
prihvati to da su to politike i političari koje Bošnjaci žele”.
Bijes liberala
Less je razljutio zapadne liberale, ali
jedina razlika između njega i njegovih kritičara je to što bi oni problem Bosne
rješavali (metaforičkim) aspirinom, dok on želi radikalni operativni zahvat, pa
čak i amputaciju.
Bosna nije propala država. Ima bolje
gospodarstvo nego politiku. Predviđena stopa rasta je iznad prosjeka EU-a.
Turizam cvjeta, zločin je u padu. Bosna cijeloj regiji čini uslugu time što
razdvaja Srbiju i Hrvatsku.
Prekrajanje granica Bosne šokiralo bi
cijelu Europu. Posljednji put kad je zapadna Europa doživjela stvaranje novih
granica bilo je 1922. godine, osnivanjem Slobodne Irske Države. Posljednji put
kad su se granica mijenjale u istočnoj Europi bilo je 1945. godine.
Moderne granice jesu nove, ali odgovaraju
starima. Granica moderne Latvije tako na primjer odgovara granicama sovjetske
Latvije.
Europa se protivi prekrajanju granica zbog
etničkih razloga, zbog čega se i ruska aneksija Krima čini tako uvredljivom.
Nezadovoljstvo Hrvata i Srba u Bosni tu će zemlju držati na rubu usijanja još
godinama, ali čini se da će zasad to morati – pretrpjeti”.
(TBT, Guardian)
