KOLUMNA
Alija Izetbegović je bošnjačke glavešine savjetovao da sliče
na svoj narod. Meni se čini da su imali „tvrde uši“!
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
U Armiji Bosne i Herecegovine bilo je veoma mnogo heroja. Neki
su nam poznati i o njihovima herojskim djelima smo čitali knjige, slušali
svjedočenja i gledali filmove. Heroji se ne mogu klasificirati po veličini; svi
su veliki! Posebno vjerujemo da su šehidi na takvoj deredži/pijadestalu ovog i
onog svijeta kakvu „običan smrtnik“ ne može dokučiti. Mnogo sam upoznao takvih
heroja i sjećam se mnogih šehida, pripadnika Armije Bosne i Hercegovine. Ipak
se između svih njih usuđujem izdvojiti Halema Heru kao posebnog heroja/šehida, kojeg sam poznavao kao dječaka,
a u ratu ga nisam sreo.
On je svoje herojstvo pokazao 24. januara 1994., kada je
cijeli dan sam uspijevao zadržati napad hrvatskih ozloglašenih jedinica koje su
napadale na njegovo selo Here. Taj napad je bio samo jedan od ciljeva i pravaca
prodora HVO-a, odnosno HV-a iz pravca Pozora prema selima Privora i Neretvice.
U toj velikoj ratnoj operaciji kodnog imena „Sve ili ništa“,
koja je imala za cilj probiti „put spasa“ na pravcu Prozor- Fojnica, odnosno
Busovača, učestvovale su 4 brigade iz Hrvatske sa elitnim specijalnim
jedinicama HVO-a, poput Kažnjeničke bojne, kojom je komandovao ratni zločinac
Mladen Naletilić Tuta. Te jedinice su nadirale iz pravca Prozora, putem preko
Menjika, prema selu Here, gdje su bile prve borbene linije Armije Bosne i Hercegovine.
Napad je počeo u zoru, oko 5 sati, a trajao je skoro do
samog zalaska sunca, oko 17 sati, kada su zločinačke grupe upale u to malo selo
i iz osvete pobile trideset-ak civila. Ubijena je nena sa djevojčicom u
naručju, ranjen dedo na sećiji; niko preživio nije!
Zašto je tolika sila, potpomognuta artiljerijom, morala
protratiti cijeli dan da bi zauzela jedno selo od trideset-ak kuća? Zločinci
krive Halema Heru.
On je sam iz dva rova, sa PAM-om i puško-mitraljezom, cijeli
dan odbijao napade krvoločnih Tutinih bandita potpomognutih tenkovima. Dakle,
Halem je čas pucao iz PAM-a, čas trčao do mitraljeza, i tako 12 sati uspijevao
voditi bitku sa Bog- sami- zna kolikim brojem Tutinih zvjeradi i tenkovima. Bio
je ranjen i opet nije uzmicao; uporno je pucao… Vjerovatno je bio i gladan i
žedan. Pogodili su ga tenkovskim projektilom samo dvadesetak minuta prije
zalaska sunca. Mnogi smatraju da je uspio izdržati još tih dvadesetak minuta da
bi se krvoloci povukli.
Da, u ovaj pojednostavljeni scenario jedne herojske bitke
mogu se unijeti detalji i sekvence, kako njegovih saboraca, tako i boraca iz
Pridvoraca koji su sa Stupa, jednog uzvišenja s onu stranu rijeke Drugičine
odakle se vidi Herska okuka i na njoj malo brdašce Konjsko, gledali Halema dok
se prebacuje iz rova u rov i sam puca cijeli dan prema zlikovcima.
Ali,ovdje je važnije istaći da je i njegov stariji brat
Avdo, također šehid, koji je poginuo prije njega, te da Halem nije bio oženjen,
a da je, hvala Allahu, dž.š., prvu bebu
ove godine u Sarajevu rodila je upravo supruga njegovog sestrića.
Zbog toga sam ove godine odlučio otići na mevlud kojeg
mještani sela Here svake godine priređuju na dan njegove pogibije, a sjećajući
se 33 šehida koja su toga dana usmrtili zlikovci. I da napomenem da niko još
nije uhapšen niti je procesuiran za ovaj zločin!
Bila je dupke puna mala herska džamija; sedam imama sa sedam
ahmedija na glavama učili su mevlud… Kao poseban gost ove godine bio je Nezim
Halilović Muderis, koji je održao nadahnut vaz/govor posvećen šehidima. Muderis
je u ovom kraju veoma cijenjen zbog njegove hrabrosti koju je ispoljio u ratu.
Nekoliko puta je citirao Aliju Izetbegovića, kao ratnog komandanta, podsjećajući
kako je bošnjačkim glavešinama
savjetovao da sliče na svoj narod.
Ja mislim da je ovo lijep Alijin savjet, ali da su oni
kojima je upućen imali „tvrde uši“. Zamislite nekog političara da danas u bilo kojem parlamentu i
na bilo kojem nivou vlasti, poput Halema, sam brani nešto što smatra za ideale
svoje domovine, nešto što smatra istinom i pravdom i silom argumenata „rafala“
po protivnicima. Takvog nema i ne možete ga ni zamišljati!
Možda je još pogubnije i žalosnije da postoji gora sorta
ljudi i od ovakvih političara, a i njima je bio upućen ovaj savjet. To su bivši
oficiri, kako JNA tako i Armije BiH. Zaista, poznajem i susrećem u Sarajevu dvadesetak
penzionera sa najvišim vojnim činovima koje, jednostavno, zaobilazim na javnim
mjestima. Ako bih ikad stekao kakvu političku moć osmislio bih neku formu
zakona, poput onog kojeg su komunisti imali u formi famoznog „verbalnog
delikta“ i zabranio bih svim „bivšim oficirima“ da govore o ratu! Možda bih se
pozvao i na „vojnu tajnu“, istu onu iza koje su ovi oficiri krili svoj
kukavičluk i neznanje tokom rata i nikad mi nisu davali tražene informacije, pa
bi im derogirao većinu napisanih knjiga o ratu. Osobno sam ih sve pobacao iz
svojih rafa za knjige jer je u njima glupa gomila laži!
I to bih sasvim ubjedljivo mogao braniti potrebom zaštite
digniteta i časti istinskih heroja i šehida! Ako već, iz ne znam kojih sve
razloga, opravdanih i neopravdanih, o ovakvim herojima ne možemo adekvatno
pisati i pjevati u školskim udžbenicima, onda je bolje da šutimo!
Ionako „minuta šutnje“ za bosanske heroje traje vječnost! I
u toj „vječnoj šutnji“ bosanske majke rađale su heroje poput Halema!
Ne znam hoću li doživjeti i više ikada čuti pjesmu herskih
kupilica na Milašnicama koju sam slušao kao čoban. Ali vjerujem da će se opet
nekad horiti pjesma s Milašnica… I to će pjevati upravo djevojčica koja je
prva rođena ove godine u Sarajevskom porodilištu!
FOTO: Avdo i Halem Hero (Arhiva)
(TBT)
