KOLUMNA
Svijet treba naučiti iz debakla Iraka da
cijepanje zemlje može imati dalekosežne geopolitičke posljedice
Piše: Abdullah Gul, thebosniatimes.ba
Bilo koji uspješan napor u narednim
godinama da se okonča konflikt na Bliskom istoku mora biti popraćen velikim
projektima za rekonstrukciju, piše autorReuters
U 2016. godini, konflikti na Bliskom istoku
nastavljaju se širiti daleko izvan okvira palestinsko-izraelskog pitanja koje
je bilo dominantno u regionalnoj politici dugi niz godina. Ulaskom u 2017.
godinu, četiri ključne zemlje (Irak, Libija, Sirija i Jemen) rastrgane su u
građanskim ratovima.
Konflikti na Bliskom istoku reflektiraju se
na svijet izvozom terorizma i izbjeglica, što su produkti koji dodatno jačaju
populizam i autoritarnost na Zapadu, kojih gotovo nijedna zemlja nije
pošteđena. U godini koja je pred nama, svijet će biti pod sve većim pritiskom –
više nego ikada ranije – da počne rješavati konflikte na Bliskom istoku i
njihove opasne efekte koji se prelivaju na ostatak svijeta.
Na samom početku, oživljavanje
izraelsko-palestinskog mirovnog procesa mora biti na vrhu prioriteta. Iako ovaj
konflikt nije privukao značajnu pažnju u posljednjim godinama, kako je to bio
slučaj u prošlosti, rješavanje pitanja okupacije palestinskih teritorija i
kontinuirane humanitarne krize jednako je važno kao i prije.
Postizanje dogovora, koji bi bio utemeljen
na jasnim uvjetima i koji bi podržali Ujedinjene nacije, Evropska unija i
ostatak međunarodne zajednice, osigurao bi Izraelu sigurnost i normalizirao
odnose u regionu, posebno sa arapskim susjedima. To bi stvorilo prilike za
regionalnu i globalnu saradnju, a time bi se, također, vratio izuzetno potreban
kredibilitet samom međunarodnom sistemu.
Možemo se samo nadati da će novoizabrani
predsjednik Donald Trump nastaviti mirovne napore Sjedinjenih Američkih Država,
a da njegova retorika o Palestini i statusu Jerusalema tokom predizborne
kampanje neće biti predložena politika SAD-a.
Francuska, mora se priznati, pokazuje
interes za oživljavanje mirovnog procesa, čak i kada trpi napade terorista pod
pokroviteljstvom Islamske države Iraka i Levant (ISIL). Rusija je, također,
nedavno pokušala dovesti palestinske i izraelske lidere za pregovarački sto u
Moskvi, iako pomaže sirijskog predsjednika Bashara al-Asssada u građanskom ratu
u toj zemlji.
Nedavne inicijative koje su predložile ove
države upućuju na to da je međunarodna zajednica nestrpljiva da riješi najduži
konflikt na Bliskom istoku, kako bi pomogla da se zaustavi plima terorizma i
drugih globalnih problema koji dolaze iz ovog regiona.
Arapska mirovna incijativa
Da bi se unaprijedio proces uspostave mira
u 2017. godini, međunarodna zajednica treba prihvatiti Arapsku mirovnu
inicijativu (API), koju je iznio rahmetli kralj Saudijske Arabije Abdullah bin
Abdul Aziz u 2002. godini. Ovaj plan su već dobro prihvatile sve strane u
konfliktu, a podržava ga i Arapska liga.
Kada se radi o Iraku, Libiji, Siriji i
Jemenu, međunarodna zajednica mora nastaviti koordinirati zajedničke vojne
kampanje protiv terorističkih uporišta u svakoj zemlji. Međutim, okončanje ovih
konflikata zahtijevat će politička rješenja.
Iako su već izneseni prijedlozi za podjelu
ovih država, oni ne mogu biti implementirani dok se sve strane ne slože o tome.
Ustvari, nije sigurno da bi formiranje novih država moglo biti lakše od
pokušaja da se ove države zadrže u svojim granicama.
Strani elementi koji su se miješali i
neodgovorni bivši lideri sa Bliskog istoka otvorili su Pandorinu kutiju u
regiji, počevši od rata u Iraku. Ono što svijet treba naučiti iz ovog debakla
jeste da cijepanje zemlje može imati dalekosežne, nepredvidive geopolitičke
posljedice.
Određene frakcije u Iraku i Siriji i dalje
kapitaliziraju činjenicu da postoji vakuum u smislu sistema i reda u ovim
državama, te postavljaju maksimalističke ciljeve koji će samo podstaći dalji
revanšizam i sukobe u regionu. Bilo koje rješenje koje prisiljava ljude da
predaju teritorije ili resurse koje smatraju dijelom svoje nacionalne baštine
samo će dodatno pogoršati situaciju.
Posrednički ratovi
Posrednički ratovi koji se vode u Iraku,
Libiji, Siriji i Jemenu veoma često se opisuju kao sektaški konflikti između
muslimana šiita i sunita. Međutim, jedan od glavnih faktora koji dodatno
raspiruje sektašku borbu jeste nepovjerenje između Irana i Saudijske Arabije.
Dogovor ove dvije regionalne sile imao bi pozitivan efekat na mnoge lokalne
konflikte u regionu.
Prema tome, sektaški sukobi trebaju se
riješiti političkim naporima na visokom nivou koji bi prihvatili modele
pomirenja, poput „Islamske inicijative približavanja“ koju su u aprilu 2016.
iznijele Turska i Kazahstan u okviru 13. samita Organizacije islamske saradnje.
Bez sumnje, odnosi između Irana i Saudijske Arabije veoma su napeti, ali ove
dvije zemlje su se dogovorile o mnogim pitanjima u prošlosti, i ne nedostaje
historijskih primjera mirnog suživota šiita i sunita.
Bez ambicioznih napora da se pitanju iznova
priđe, građanski ratovi i terorizam nastaviti će izazivati ogromna razaranja na
Bliskom istoku. Došlo je do zastoja trgovine, industrije i transporta u velikim
djelovima Iraka, Libije, Sirije i Jemena, što se negativno odražava na
ekonomiju cijele regije.
U nedavnom izvještaju Međunarodnog
monetarnog fonda opsuje se kako oružani konflikti narušavaju razvoj i
povećavaju inflaciju širom regije. Ovaj izvještaj upozorava da, iako je ove
troškove moguće suzbiti uz pomoć određenih političkih intervencija, ne postoji
magično rješenje bez okončanja nasilja.
Konflikti na Bliskom istoku ne uništavaju
samo ekonomsku infrastrukturu i industrijska postrojenja; oni također
uništavaju sistem zdravstvene zaštite, obrazovne usluge, kulturno-historijsko
nasljeđe i mnoge druge društvene institucije.
Projekti rekonstrukcije
Prema alarmantnom izvještaju UNICEF-a,
milionima raseljene djece i omladine je uskraćeno obrazovanje, a to ih čini
neaktivnim i besposlenim. Oni postaju nesposobni za rad bilo gdje, što
implicira nesagledive ekonomske i socijalne troškove u budućnosti.
Ustvari, bilo koji uspješan napor u
narednim godinama da se okonča konflikt na Bliskom istoku mora biti popraćen
velikim projektima za rekonstrukciju –
zasnovanim na Marshallovom planu kojim se iznova gradila Evropa nakon Drugog
svjetskog rata – kako bi se spriječilo da zemlje opet ne poskliznu u rat.
Politički reformatori u regionu moraju
postaviti na vrh regionalnog dnevnog reda principe poput ljudskih prava,
vladavine zakona, transparentnosti i dobrog upravljanja. U 2017. godini, zemlje
koje su izbjegle konflikte trebat će sačuvati svoju relativnu stabilnost kako
bi pomogle da se stabilizira ostatak regiona.
(TBT, Al Jazeera)
