KOLUMNA
Pitanje je sada šta učiniti s tim
zastrašujućim saznanjem sljedećih mjeseci i godina
Piše: Paul Krugman, thebosnaitimes.ba
CIA je utvrdila da su hakeri ruskih vlasti
radili na tome da preokrenu rezultat izbora 2016. u korist Donalda Trumpa. To
je bilo očigledno mjesecima, ali agencija je oklijevala da objavi taj zaključak
prije izbora strepeći da će se to shvatiti kao politički potez.
U međuvremenu je FBI deset dana prije
izbora, a to se našlo u svim televizijskim vijestima i novinskim naslovima,
objavio pismo sa snažnim nagovještajem da možda postoje novi optužujući dokazi
protiv Hillary Clinton – a ispostavilo se da doslovno nije pronađeno ništa.
Da li je mješavina ruskog hakovanja i
intervencije FBI-ja promijenila ishod izbora? Da, Hillary Clinton izgubila je u
tri savezne države – u Mičigenu, Viskonsinu i Pensilvaniji – za manje od jednog
procenta, a u Floridi za nešto više. Da je pobijedila u bilo kojoj od njih,
bila bi novoizabrana predsjednica SAD.
I ne bi pobijedila za dlaku. Čak i ovako je
dobila gotovo tri miliona glasova više od svog protivnika, čime se približila
broju pojedinačnih glasova s kojim je George Bush Mlađi pobijedio 2004.
Prema tome, ovo su bili ukaljani izbori.
Koliko znamo, nisu bili pokradeni u smislu da su glasovi pogrešno prebrojani,
ali rezultat je ipak nelegitiman. Većina birača glasala je protiv pobjednika, a
on je većinu glasova elektora dobio zahvaljujući stranom miješanju i izopačenom
strančarenju domaćih službi za sprovođenje zakona.
Pitanje je sada šta učiniti s tim
zastrašujućim saznanjem sledećih mjeseci i godina. Vjerovatno bi se
novoizabranom predsjedniku mogao uputiti poziv da djeluje kao iscjeljitelj, da
se ponaša s poštovanjem prema većini Amerikanaca koji su glasali protiv njega i
njegove krhke pobjede u Elektorskom vijeću. Aha, kako da ne. Umjesto toga
dobili smo sumanute optužbe da su milioni ljudi glasali nelegalno, lažne
tvrdnje o ubjedljivoj pobjedi i nipodaštavanje obavještajnih službi.
Drugi pristup, a time će se pozabaviti
mnogi mediji, bila bi normalizacija sljedeće vlade, u osnovi pretvaranje da je
sve u redu. To bi bilo opravdano kada bi postojali makar nagovještaji
odgovornog ponašanja budućeg predsjednika. No, zapravo je jasno da Trump, koji
je u do sada nezapamćenom i vrlo vjerovatno neustavnom sukobu interesa – namjerava
da politiku SAD oštro udalji od one bliske većini Amerikanaca, uključujući i
jasno okretanje prema Rusiji.
Ništa što se dogodilo na dan izbora i što
se događa sada nije normalno. Svako ko odbija da prihvati tu realnost u suštini
je saučesnik u propadanju naše republike. Predsjednik će imati mnogo zakonskog
autoriteta, što se mora poštovati, ali van toga ništa. On ne zaslužuje
poštovanje, on ne zaslužuje blagonaklonu sumnju.
A kada njegova administracija počne kritiku
da naziva nerodoljubljem, odgovor treba da glasi: Mora da se šalite. Trump je,
prema svim nagovještajima, “sibirski kandidat”, postavljen uz pomoć
neprijateljski nastrojene strane sile i pun poštovanja prema njoj. A njegovi
kritičari nisu dovoljno rodoljubivi?
Hoće li priznavanje mrlje na dolazećoj
administraciji donijeti ikakvog dobra? Možda će podstaći savjest kod makar
šačice republikanaca. Ne zaboravite, mnogo štošta, mada ne sve, što Trump namjerava
da uradi mogu da spriječe svega tri republikanska senatora.
Pošto je politika takva kakva je, moralna
kičma na Kapitol hilu ojačala bi kad bi postojali jasni znaci da je javnost
zgrožena onim što se dešava. A kroz dve godine biće prilike da se ta zgroženost
neposredno oseti – ne samo na izborima za Kongres, nego i na glasanju za vlast
u saveznim državama.
S druge strane pak, zgroženost ukaljanom
izbornom prošlošću ne može biti jedina politika opozicije. Od ključne važnosti
biće i održavanje rasprave o stvarnoj politici. Sve što smo do sada videli
nagovještava da će Trump potpuno iznevjeriti interese bijelih glasača iz
radničke klase, svojih najvatrenijih pristalica, da će im oduzeti zdravstveno i
penzijsko osiguranje, a ta izdaja mora se isticati.
Trebalo bi da budemo u stanju da
kritikujemo i način na koji je Trump došao na vlast i način na koji tu vlast
koristi. Lično, i dalje se trudim da gnjev tinja u meni – ne bi donijelo ništa
dobro kad bi se rasplamsao, ali ne smijem mu dozvoliti ni da se ohladi. Ovi
izbori bili su uvreda i to ne smemo da zaboravimo.
(TBT, NYT)
