KOLUMNA
Uprkos korupciji
u svakoj oblasti javnog života, Rumunija je napredovala u posljednjih 27
godina. Za razliku od zemalja u njenom susjedstvu, ne prijete joj desne
populističke partije, a nema ni opasnosti od populizma ljevice
Piše: Peter
Gross, thebosniatimes.ba
U Rumuniji je
politika sinonim za hiperkorupciju i bizantijske mahinacije. Zato nije veliko
iznenađenje što zemlja slavi desetu godišnjicu članstva u EU i nazdravlja novoj
godini novom političkom krizom. Posljednja od više desetina kriza u prethodnih
27 godina postkomunističke demokratizacije počela je pobjedom
Socijaldemokratske partije (PSD) na parlamentarnim izborima 11. decembra 2016.
godine.
Malo šta se
mijenja u ovoj zemlji svih mogućnosti, upravo zato što „nije meritokratija… i
što je potpuno nemoralna“, kao što kaže Alina Mungiu-Pippidi, profesorka
političke analize i demokratije na berlinskoj Hertie školi državne uprave.
Lider Socijaldemokratske partije Liviu Dragnea pokazao je da je profesorka u
pravu kad je za premijera predložio politički i profesionalno ništavnu Sevil
Shhaideh, koja bi nesumnjivo bila njegova marioneta. Samo po sebi, to nije
skandal – na kraju krajeva, mnogi od 18 pojedinaca koji su se našli na položaju
premijera od 1990. godine nisu plijenili talentom, znanjem i inovativnom energijom,
a nisu bili ni nezavisni akteri. Sevil Shhaideh, međutim, ima dodatni problem:
njen suprug sirijskog porekla je otvoreni pristalica Bashara Assada i
terorističke organizacije Hezbollah.
Rumunski
predsjednik Klaus Iohannis nije odobrio imenovanje Sevil Shhaideh iskoristivši
svoje ustavno pravo da prihvati ili odbaci kandidata. To je navelo Dragneu –
osuđenog za korupciju i manipulaciju parlamentarnih izbora 2012. i time
zakonski onemogućenog da postane premijer – da zaprijeti suspendovanjem predsjednika.
Bilo je malo vjerovatno da će Ustavni sud to učiniti, pa je Dragnea predložio
drugog kandidata, Sorina Grindeanua, koga je Iohannis prihvatio 30. decembra.
Četrdesettrogodišnji
Grindeanu, bivši zamjenik gradonačelnika Temišvara, skupštinski poslanik i
ministar komunikacija u vladi Victora Ponte (2012-2015) relativno je bolji
izbor na meritokratskoj ljestvici. Dosad nije isplivala nikakva etička mrlja
kojom bi se napasali galamdžijski, korumpirani mediji ili koja bi bila
iskorištena kao zakoniti politički prigovor. Prema medijskim izvještajima,
njegov jedini nezakoniti čin je kršenje zabrane pušenja u javnim zgradama:
zapalio je cigaretu u kancelariji predsjednika Predstavničkog doma.
Nije nagomilao
bogatstvo uprkos povezanosti s nekim sumnjivim biznismenima u zavičajnom
Banatu, a činjenica da je postdiplomski rad iz vojnih nauka, informacija i
javnog reda odbranio na Nacionalnoj obavještajnoj akademiji rumunske
obavještajne službe ne mora značiti da je jasno ko će vući njegove konce.
Grindeanuov najveći
problem je njegovo priznanje da je „u podređenom odnosu“ prema Dragnei, na koga
je jasno ukazao kao na sivu eminenciju nove vlade. Tu se pojavljuju tri
međusobno povezane etičke teškoće. Prvo, kao premijer on odgovara zemlji i
njenom narodu a ne predsjedniku svoje stranke. Drugo, on svojom izjavom stavlja
na znanje da je podređen čovjeku koji je oličenje nezakonitih postupaka štetnih
za demokratiju i koji se ne odriče svoje ambicije da postane premijer. Treće,
zajedno sa većinom PSD-ALDE (partnerska stranka Alijansa liberala i demokrata)
u parlamentu, Grindeanu će biti iskorišćen da promjeni zakon koji sprečava
Dragneu da ostvari svoju ambiciju. U parlamentu u kome je opozicija u pometnji
i možda nema dovoljno glasova, to bi se moglo dogoditi. Pored toga, članovi
PSD-a su na čelu odbora za pravosuđe u Predstavničkom domu i Senatu, sa 12 od
25 odnosno 5 od 11 sjedišta.
Nekoliko dana
nakon što je predložio Sevil Shhaideh, Dragnea je u jednom intervjuu
nagovijestio da bi njen mandat mogao biti privremen i da će on preuzeti taj
posao čim se ona „umori“ i čim se promjeni zakon koji mu to onemogućuje. Nema
nagovještaja da je promijenio mišljenje.
Nemoralnost te
mogućnosti i načina na koji se planira njeno ostvarenje uvredljiva je i štetna
za demokratiju. Ali zar je manje nemoralno to što se Dragnea nije zauvijek
povukao iz politike nakon što je osuđen? Naravno, on nije jedini. Više stotina
lokalnih, regionalnih i nacionalnih političara osuđeno je u prethodnih nekoliko
godina zbog raznih vidova korupcije, a ipak svi nastavljaju svoju takozvanu
javnu službu. Prethodni premijer PSD-a Ponta, na primjer, optužen je 2015.
godine za sukob interesa, falsifikat, sudioništvo u izbjegavanju poreza i
pranju novca, a ipak je izabran u Predstavnički dom 2016. Savjest nikada nije
navodila rumunske političare da se bolje ponašaju, da se pokaju za razne
nezakonite i nemoralne postupke ili da se razumno i pristojno povuku iz
političkog života nakon sudske presude.
Uprkos korupciji
u svakoj oblasti javnog života, Rumunija je napredovala u posljednjih 27
godina. Za razliku od zemalja u njenom susjedstvu, ne prijete joj desne
populističke partije, a nema ni opasnosti od populizma ljevice. Njena ekonomija
se popravila, ostvarila rast u 2016, a očekuje se da će u 2017. rast dostići
3,6 odsto. Ali politička zrelost i stabilnost žalosno izostaju – od 1989.
Rumunija je mijenjala premijere brže nego Italija od Drugog svjetskog rata
naovamo, mada ne tako brzo kao Grčka. Iako je posljednjih godina borba protiv
korupcije živnula, ona i dalje liči na izbacivanje vode kašičicom iz probušenog
čamca nasred nepreglednog okeana.
Oprezno
optimističko mišljenje profesorke Mungiu-Pippidi da poslije decembarskih izbora
„korupcija neće ponovo rasti (mada, bar do danas, nije opala)“ već je pobijeno.
Nameće se pitanje: šta je Grindeanu mislio kada je 4. januara rekao da „želi
‘normalnu’ Rumuniju“?
(TBT, Social
Europe)
