ANALITIKA
Egipat ima dugu povijest terorizma i
političkog nasilja, koje je počelo u ranim 1970-im i nastavilo se do kraja
1990-ih. Međutim, sada je nasilje na nivou neviđenom u zadnje dvije decenije.
Piše: Khalil al-Anani,thebosniatimes.ba
Kome god treba dokaz da se islamistička
radikalizacija uvlači u Egipat za režima predsjednika Abdela Fattaha al-Sisija
ne treba tražiti dalje od bombardiranja koptske pravoslavne crkve u Kairu 10. decembra.
U napadu, za koji je odgovornost preuzela Islamska država (poznata kao ISIS),
poginulo je 25 a ranjeno oko 50 ljudi. Osumnjičenog bombaša samoubicu,
22-godišnjeg Mahmouda Shafiqa Muhameda Moustafu, 2014. uhapsile su egipatske snage
sigurnosti kada su on i jedan od njegovih drugova našli u blizini protesta
opozicije. U zatvoru je mučen i tamo je proveo godinu dana, a nije optužen ni
za jedan pravi zločin, kako navodi jedan od njegovih advokata. Moustafin put ka
radikalizaciji otkriva lahkoću s kojom ekstremisti iskorištavaju Sisijevu
represivnu politiku iznuđivanja podrške od mladih Egipćana.
Iako politički i društveni stručnjaci opširno istražuju
povezanost između državne represije i radikalizacije, postoji nepobitan dokaz
da su one povezane u slučajevima Alžira, Čečenije, Egipta i Libije. U nekim
slučajevima, poput Kine, Kazahstana i Iraka, za vladavine Saddama Husseina,
učenjaci su otkrili da oštra represija može približiti suprotnosti u
mišljenjima i ugušiti ustanak. U drugim slučajevima, npr. u Egiptu, dovodi do
radikalnog i nasilničkog ponašanja.
Egipat ima dugu povijest terorizma i
političkog nasilja, koje je počelo u ranim 1970-im i nastavilo se do kraja
1990-ih. Međutim, sada je nasilje na nivou neviđenom u zadnje dvije decenije.
Otkako je Sisi preuzeo predsjedavanje 2014., teroristi su bombardirali institucije
sigurnosti, ubili visoke funkcionere i vojno osoblje, uništili vojna vozila,
oteli i pogubili vojnike i civile. Prema različitim dokumentiranim
izvještajima, broj žrtava napada u zadnje dvije godine naglo raste. Prema
Globalnom indeksu terorizma, terorizam u Egiptu je na svom najvišem nivou od
2000. „2015. zabilježena su 662 smrtna slučaja, što je porast od 260% od 2014.
S druge strane, od 2000. do 2012., najveći broj smrtnih slučajeva u jednoj
godini bio je 92, i to 2005.“
Sisijeva bizarna represija miroljubive i
nenasilne opozicije stvorila je plodno tlo za ekstremističke i radikalne
ideologije. Većinu napada otkako je Sisi na vlasti izveo je Wilayat Sinai,
ISIS-ov egipatski ogranak. Prije puča u julu 2013., grupa je (originalnog
naziva Ansar Beit al-Maqdis) svoje operacije izvodila na Sinaju i uglavnom je
na meti bio Izrael. Međutim, nakon puča, proširila je svoje operacije na kopno
gdje je na meti redovno držala pripadnike režima i snage sigurnosti. Njezini
napadi su iscrpili resurse Sisijeve administracije i oštetili njezinu sliku u
javnosti moćnog i stabilnog režima.
Drugi razočarani islamisti su formirali
vlastite pobunjeničke grupe i mreže koje ciljaju vladine službenike,
institucije i pristalice. Kroz protekle tri godine, 12 radikalnih i nasilničkih
grupa i mreža je nastalo i proširilo se, a među njima Ajnad Misr (Vojnici
Egipta), Pokret Molotov i Liwaa al-Thawra. Ove grupe koriste različite taktike
poput regrupiranja i mijenjanja svojih imena kako bi izbjegle režimsku
represiju i pružile otpor suzbijanju, a dokazale su se kao veoma lukave i
pogubne po Sisijev režim.
Za razliku od Wilayat Sinaija, čiju
ekstremističku ideologiju mnogi islamisti u Egiptu odbijaju i osuđuju, ove
nove, manje pobunjeničke mreže primarno
su vođene političkim nepravdama. Njihove pristalice unutar islamističkih
krugova vide ih kao predvodnike u borbi protiv režima, a mnogi mlađi islamisti
ohrabruju njihove operacije protiv vladinih snaga sigurnosti. Ove grupe traže
podršku i nove članove među onima koje Sisijev režim tlači i koji su možda
izgubili nekog od svojih rođaka i članova porodice nakon puča, naročito poslije
masakra u Rabaai, gdje je 800 ljudi poginulo 14. augusta 2013. Neki od njih
pokazuju znak Rabaae (četiri prsta) u opravdanjima njihovih napada.
Iako ne postoje službeni podaci o broju ljudi
koji su se radikalizirali ili priključili ovim novim pokretima, ustaljen ritam sofisticiranih
napada – kojih je prema nekim izvještajima 100 mjesečno – sluti da će ovaj
problem i dalje progoniti režim. Nadalje, za razliku od klasičnih radikalnih
grupa 1970-ih i 1980-ih, poput Jamaat al-Islamiyye i Al-Jihada, koji su bili
hijerarijski organizirani, imali su discipliniranu strukturu i strog lanac
komande i vodstva, većina ovih novih tijela su tajanstvena i agresivna, što je
potrebno da bi se nadigrao režim.
STRATEGIJA KOJA GAJI TEROR
Sisijeva protuteroristička strategija nije se
pokazala samo beskorisnom nego i kontraproduktivnom. Prema nekim procjenama
primijetno je povećanje radikalizacije među mlađim islamistima zbog njegove
taktike. Dvojica bivših islamista s kojima je autor razgovarao potvrdili su
deprimirajuću stvarnost. Jedan od njih, koji je proveo 11 mjeseci u lokalnom
zatvoru bez suđenja, opisuje uvjete kao „idealne za ekstremiste koji žele
regrutirati i indoktrinirati mlade islamiste“. Drugi se prisjeća 18-godišnjaka
kojeg su ekstremisti regrutirali dok je bio u zatvoru zbog legalnog protestovanja
protiv režima i koji je na kraju odbio posjete svojih roditelja u zatvor
nazivajući ih „nevjernicima“. Slične priče i zaključke donijeli su i domaći i
strani mediji.
Prema izvještaju koji su prošlog aprila
objavile novine u privatnom vlasništvu Al-Shorouk, zloglasni egipatski zatvor
Tora je postao „vladin centar za regrutaciju islamista u Deash [ISIS].” Snage
sigurnosti i zatvorska administracija su ne samo svjesni problema, nego
olakšavaju sve tako što dozvoljavaju miješanje i interakciju ekstremista i
novih zatvorenika. Prema jednom od sugovornika, ova taktika pomaže režimu da
sve zatvorenike prikaže kao „teroriste“ i opravda njihovo zatvaranje.
Sisijeva borba protiv terorizma tako potiče
još terorizma dok u isto vrijeme to ide na ruku narativu njegovih
ekstremističkih oponenata da režim ohrabruje radikalizam kako bi opravdao svoju
represivnu politiku. Kako su hiljade
islamista sada iza rešetaka, ekstremisti će sigurno biti u mogućnosti privući i
regrutirati stotine novih.
Sigurno je da Egipat ima ozbiljan problem
sigurnosti, i Sisijeva vlada mora učiniti nešto da ga riješi. Ali Sisi je bolje
mogao voditi rat protiv tvrdokornih ideoloških grupa poput ISIS-a političkim,
ekonomskim i institucionalnim reformama koje su se mogle prilagoditi politički
osviještenim grupama poput Šestoaprilskog pokreta, miroljubivih islamista i
ljevičara. Na primjer, umjesto rasipanja milijardi dolara na sumnjive
megaprojekte, Sisi je mogao poboljšati socioekonomske uvjete miliona Egipćana
koji se bore da ispune osnovne potrebe. Umjesto rasipanja miliona dolara na
gradnju novih zatvora, mogao je otvoriti hiljade radnih mjesta za mlade
Egipćane koji se sve više osjećaju otuđenim i odbačenim. Nadalje, umjesto što
jača ekonomsko carstvo vojske, mogao je izdvojiti poticaje za egipatske
investitore, mlade poslovne ljude i poduzetnike kako bi rasli i napredovali.
Većina mladih Egipćana koji su svrgnuli
predsjednika Hosnija Mubaraka 2011. Žele slobodu govora i radna mjesta. Žele
bolji život. Većina njih su postali ogorčeni i marginalizirani nakon Sisijevog
dolaska, a sve što on radi ide na ruku ekstremistima i radikalima.
Utjecaj Sisijeve autoritarne politike prelazi
granice Egipta i rezultira regionalnim i globalnim rizicima. U jesen 2016.,
Wilayat Sinai je oborio ruski avion nad egipatskom pustinjom kada je poginulo
224 ljudi. Također su preuzeli odgovornost za bombardiranje talijanskog
konzulata u Egiptu u julu 2011., kada je poginula najmanje jedna osoba. Nedavno
su egipatske vlasti navele da su tragovi eksploziva pronađeni na tijelima
putnika leta 804 EgyptAira koji se 19. maja 2015. srušio u Sredozemno more i
kada je život izgubilo 66 ljudi. Za rušenje aviona nijedna teroristička grupa
nije preuzela odgovornost, ali je vrlo vjerovatno da su teroristi bili
upetljani. Nemoguće je poreći da je radikalizacija u Egiptu postala veliki
problem od puča 2013., i bilo bi naivno očekivati da će problem nestati a da se
ne prepozna uloga Sisijevog režima u svemu. Direktno govoreći, što egipatska vlada
duže bude održavala svoju represivnu
politiku, islamisti u toj zemlji će postajati sve radikalniji i više nasilni.
(TBT, FA, Prevela Jasmina Drljević)
