RELIGIJA
On nije došao da
bi kazao kako je on sin Božiji, pa kako bi onda dvije hiljade godina bile
vođene teološke rasprave i izvođeni argument o tome. On nije došao da bi ljude
pozvao na trpljenje zuluma, već da bi ih oslobodio zuluma i robovanja ikome
drugome osim Bogu jedinome
FOTO: (public)
Crkva stoljećima
govori o Isau kao oduvijek i zauvijek živom, o tome kako je on i Stvoritelj i
stvorenje, kako je u njemu sve stvoreno, kako sve što je na nebesima i na
Zemlji, vidljivo i nevidljivo, sva carstva i prijestolja, sve vlasti i moći,
postoji zahvaljujući njemu i radi njega;
kako je on bio prije svega i jeste zauvijek, kako sve drugo po njemu
postoji i o njemu ovisi, kako je on apsolutni znalac, otjelovljenje Božije,
kako je on Lice Boga neviđenog i prvorođenik svega postojećeg; kako je on
dijete Božije i ko god ljubi boga, ljubi i dijete Njegovo, kako je on gospodin
svih ljudi i pastir i biskup ljudskih duša, predvodnik i upotpunitelj
vjerovanja, gospodin spasenja, sudac ljudima, gospodar dana subotnjega, riječ
Božija. Stoljećima se zbori o Isau koji se žrtvovao kako bi nas s Bogom
pomirio. Stoljećima nam crkva poručuje:
Isaovo rođenje je izbavljenje od tereta grijeha kojeg nosimo. Je li se
Isa rodio d abi naš teret na svoja ramena uzeo? Ili da bi nas, ljude, od
robovanja zulumćarima našeg vremena i
egu našem pokvarenom oslobodio?
Mi stoljećima ne
govorimo ništa o Isau koji je rođen u Palestini, u burnim vremenima Rimskoga
carstva, i koji je ustao protiv tlačiteljske rimske vlasti. Ne govorimo o Isau
rođenom u Nazaretu koji je ustao protiv svećenstva svoga vremena. Ne govorimo o
tom skromnom isposniku koji se suprotstavljao služničkom svećenstvu i monaštvu. Malo govorimo o tome kako je Isa
stao protiv onih svećenika svoga vremena koji su bez prava ikakvoga jeli imetke
svoje pastve, baš kao što i danas imamo takvih duhovnih pastira na svim
stranama. Nisu to bili tada, niti su
sada, istinski vodiči na putu k Bogu, već ljudi koji svojim postupcima odvraćaju pastvu od toga
puta. Da, malo govorimo o krvoločnom i zločinačkom pohodu tadašnjih Rimljana na
svetu zemlju palestinsku i njezinoj okupaciji, te o otme kako su tamošnji
židovski monasi i svećenici pristajali na tu okupaciju. Bojimo se da ne
poremetimo mir Rimljana našeg doba, onih koji su polovicu svjetskoga
stanovništva u siromaštvo odveli i vladaju služeći se ratovima, sukobima i
krvoprolićima. Ne govorimo ni o tobože
kršćanskim vlastima i moćnicima koji bez ikakvoga zadubljivanja nad Isaovim
naukom, služe se imenom njegovim kako bi mase prevarili. Smije se samo o onom
Isau govoriti koji nam poručuje da kad primimo šamar u jedan obraz, okrenemo i
drugi. O Isau koji nas uči da šutimo i trpimo. Malo ko spominje Isaa koji je,
prema Matijinom evanđelju, rekao: Ja nisam došao radi mira, došao sam s mačem!”
Da, Isa bijaše
spasitelj. Ali, ne samo propovjednik ljubavi i lijek za uspavana srca
potlačenih ljudi. On nije došao da bi kazao kako je on sin Božiji, pa kako bi
onda dvije hiljade godina bile vođene teološke rasprave i izvođeni argument o
tome. On nije došao da bi ljude pozvao na trpljenje zuluma. Već da bi ih
oslobodio zuluma i robovanja ikome drugome osim Bogu jedinome.
To je onaj Isa
koji ovako zboraše:
…Ne mislite da
sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti….
..Pustite ih!
Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti….
…Što gledaš trun
u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? (4) Ili kako možeš reći
bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? (5)
Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti
izvaditi trun iz oka bratova!..
Stoljećima ostade
nekazano zašto su tadašnje vlasti, i vjerske i svjetske, bile protiv Isaa? Ta,
ako je zaista njegova poruka bila poruka mirenja sa zulumom i strpljivim
podnošenjem nepravde, njima je najviše odgovarao!? Zašto su progonili, ne samo njega već i sljedbenike
njegove nakon njega? Stoljećima se govori o Isaovom čudotvorstvu, ali malo
znamo smisao značenja njegova pojavljenja. Govorio je sljedbenicima svojim:
…Kad vas stanu
progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići
gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji…
Ne bojte se onih
koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i
dušu i tijelo pogubiti u paklu…
…Evo, ja vas
šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao
golubovi! Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas
sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za
svjedočanstvo njima i poganima….
Isa o kojemu
manje zbore crkveni oci onaj je Isa koji, poput, vjeronavjestitelja prije
njega, pozivaše na slijeđenje vjere oca Ibrahima, pozivaše na ljubav, radost i
kroćenje strasti. On se nije zalagao samo za reform vjerskoga nauka, već i za
reformu društva i oslobađanje od Rimske vlasti.
Kako svojedobno
reče Imam Homeini, “sve je u vezi s Isaom čudesno. Jedno je čudo njegovo
rođenje od majke djevice, drugo je čudo govor njegov u kolijevci, a treće je
čudo mir, čistota i duhovnost koje je donio čovječanstvu.” On je došao da bi poveo čovjeka a višem
svijetu; da bi ozbiljno navještenja prethodnih mu vjeronavjestitelja; da bi
pokazao kako je za postizanje mira potrebno suprotstavljanje laži, zlu i
nepravdi, kao i samoodricanje i lišavanje vlastitoga egoizma.
I, da, Isa nas je
podučio da “prema drugima postupamo onako kako bismo željeli da se prema nama
postupa”.
Neka je svim
ljudima željnim ljubavi, pravde i radosti, sretan Dan Isaova rođenja.
(TBT, Autor Saeid
Abedpour)