ANALITIKA
Iako su alevije pošteđene masovnih hapšenja, u
sklopu vanrednog stanja, turske manjinske zajednice se nalaze pod posebnom
prismotrom.
Piše: Fariba Nawa, thebosniatimes.ba
U nepotvrđenom snimku razgovora objavljenom u
novembru, Abu Bakr al-Baghdadi, samoprozvani halifa Islamske države (ISIL), pozvao
je svoje sljedbenike da povedu rat protiv Turske. „Turska je danas ušla u vaše
područje djelovanja i cilj vašeg džihada,“ kazao je Baghdadi svojim podanicima,
i dalje ih uputio da Tursku „napadnu i njezinu sigurnost pretvore u strah.“
Izjava je usljedila nakon odluke Ankare, krajem augusta, da pošalje vojne snage
u borbu protiv ISIL-a u Iraku i Siriji.
Zatim, na novogodišnju noć, napadač je, navodno
povezan sa ISIL-om, ubio 39 ljudi i ranio desetine njih u pucnjavi u poznatom
noćnom klubu u Istanbulu. Napadač je pobjegao; turske vlasti tvrde da su ga
identificirale i da tragaju za njim, ali nisu objavile njegovo ime, a u zemlji
je i dalje na snazi vanredno stanje. Za to vrijeme, napad je pooštrio podjele
između sekularista i islamista, od kojih neki na smrt slavljenika koji slave
„neislamski“ praznik poput Nove godine, i koji je u Turskoj vezan uz
kršćanstvo, gledaju s odobravanjem.
Pucnjava u klubu je tako najnoviji primjer
ISIS-ove strategije podsticanja postojećih podjela unutar turskog društva. Kroz
prethodne dvije godine, u njihovim bombaškim napadima je poginulo stotine ljudi
u Turskoj, različitih vjeroispovijesti i narodnosti. Ali ISIL također pokušava
rasplamsati plamen sektaštva, a stručnjaci se brinu da bi alevije, najveća vjerska
manjina u zemlji, mogle biti njihova naredna meta.
Alevizam je jedinstvena frakcija islama u
Turskoj. Oko jedne petine od 80 miliona turskog stanovništva, uključujući
etničke Kurde i Turke, su alevije. Poput šijja, alevije slijede Alija,
Muhammedovog rođaka i zeta, a poput sufija se fokusiraju na duhovnost. Njihove
razlike od drugih muslimana u smislu obreda i običaja su brojne. Alevije su
obično liberalni i ljevičari. Ne obavljaju molitvu u džamijama, ne poste tokom
ramazana, a njihove žene rijetko nose mahramu osim u prostoru za namaz. Prema Cemilu
Boyrazu, stručnjaku u oblasti alevizma iz Istanbula, „alevije žive za ovaj
svijet, ne raj i pakao“ i „imaju humanističke vrijednosti, uključujući
različitost, rodnu jednakost i sekularnu teologiju.“
Takvi su sekularni običaji učinili alevije
prirodnom metom za ISIS-ov tvrdolinijaški sunitski islam. Policija je već spriječila
dva pokušaja napada na alevije u Gaziantepu, gradu na jugoistoku Turske blizu
granice sa Sirijom. 17. septembra, policija je uhapsila pripadnika ISIS-a
osumnjičenog za planiranje bombaškog napada na cem evi, alevijski religijski i
kulturni centar. Zatim, 16. oktobra, tri turska policajca su ubijena u
bombaškom napadu kada su se dvojica bombaša samoubica raznijela tokom napada na
njihovu ćeliju, a vlasti tvrde da su isti planirali napad na alevije i Kurde.
Pripadnici alevijske zajednice kažu da im
progon nije stran. Mnogi tvrde da ih ISIS želi mrtve jer nisu sunnije, a neki
tvrdolinijaši ih povezuju sa sirijskim alevijama, sektom predsjednika Bashara
al-Assada i njegovim režimom. Ali kako mi reče Vedat Kara, alevijski aktivist,
„Ovo nije samo sektaški konflikt. ISIS nas koristi prosto kao još jednu metu.“
Zaista, ovi pokušaji napada su kako primjeri
ISIL-ove želje da potaknu regionalno sektaštvo tako i njegova potreba da
uzvrate Turskoj zbog nedavnog uključivanja u ratove u Iraku i Siriji. Ova ideja
može tursku vladu i etničke i religijske manjine okrenuti jedne protiv drugih.
Cengiz Tomar, profesor bliskoistočnih studija na univerzitetu u Marmari, rekao
mi je da ovim napadima ISIL „pokušava stvoriti razdor u Turskoj“.
LOŠA KRV
Takav razdor već postoji. Alevije vjeruju da
ih kroz povijest kontinuirano progone, uključujući i savremenu tursku vladu. Često
se priklanjaju kemalistima, a njihovi su odnosi s vladajućom AKP, koja slijedi
ideologiju sunitskog islamističkog populizma, napeti. Na primjer, Turska nije
priznala alevije kao vjersku manjinu niti im je dodijelila prava koja im
pripadaju po svim sporazumima koje je Turska potpisala. Činjenica koja je
uzrokovala da Evropski sud za ljudska prava oštro kritizira vladu 2014.
Ovaj nedostatak službenog priznanja alevijama
onemogućava finansiranje njihovih religijskih institucija i otežava im
održavanje njihovog identiteta. AKP finansira sunitske džamije i institucije,
ali se alevije moraju oslanjati na privatne donacije. Većina alevija u Turskoj
potječe iz sredina s nižim primanjima, a mnoga od njihovih naselja su pogođena
siromaštvom i upotrebom droge.
Turska poriče diskriminaciju alevija i
pokušava oslabiti tenzije. Prije dvije godine, vlada je vojnu baraku u
Tunceliju, gradu u kojem je 13.000 alevija ubijeno u Dersim masakru od 1937. do
1938., pretvorila u muzej u čast žrtvama. 2009., AKP je čak organizirala
radionice kako bi saslušali probleme alevija. Ipak, kako navodi Boyraz, koji je
učestvovao na radionicama, vladini predstavnici su, umjesto slušanja, uporno
pokušavali ubijediti alevije da se odreknu svog identiteta i prime mainstream islam.
Vlada se plaši da bi prihvatanje njihovih zahtjeva moglo oslabiti nacionalno jedinstvo
i ohrabriti druge manjine da traže svoja prava.
Tenzije su naročito visoke od neuspjelog
pokušaja puča 15. jula. Iako su alevije pošteđene masovnih hapšenja, u sklopu
vanrednog stanja, turske manjinske zajednice se nalaze pod posebnom prismotrom.
Zaista, u noći puča, izbile su tuče u istanbulskoj četvrti Gazi između
pristalica AKP-a i alevija, koji su odbili mobilizaciju u ime podrške vladi.
Nekoliko kilometara dalje, u četvrti Kucuk Armutlu, provladini demonstranti su
izdvojili alevije zahtijevajući njihovo učešće proizvkom na megafone. Kada su
ovi odbili, demonstranti su ih optužili za izdajništvo, ali su otišli bez
sukoba, kazao je Sinan Yesilyurt, 21.
Alevije kažu kako se plaše da predsjednik
Recep Tayyip Erdogan ima namjeru Tursku pretvoriti u mjesto koje ostavlja malo
prostora za drugačija mišljenja, pa čak i drugačije životne stilove. Optužuju
vladu da ih je izbacila iz njihovih starih utočišta i zamijenila ih sunitskim
izbjeglicama iz Sirije. Hiljade Sirijaca, uz finansijsku podršku međunarodnih
donatora, AKP-a i vlastitu, premještene su iz anadolske regije u alevijska
naselja gdje su najamnine jeftinije. U martu 2016., na primjer, vlada je
uništila domove u istanbulskoj alevijskoj četvrti Kucuk Armutlu kako bi
napravila mjesta za nove projekte koji će izbaciti brojno lokalno stanovništvo.
Nuray Gedik, 42, je alevijka čiji je sin Hasan
ubijen jer je javno demonstrirao protiv trgovaca drogom u njihovom naselju.
Izrazila je zabrinutost za smjer kojim ide politika u njenoj zemlji. „Alevijama
će biti gore jer će se ljudi podijeliti i stvoriti posebne grupe,“ rekla mi je.
„Tayyip [Erdogan] je rekao da alevije nisu muslimani jer ne obavljaju molitvu i
ne poste. On nas ne voli iz ovog razloga.“
NOVA NADA?
Dok se nepovjerenje između alevija i vlade nastavlja,
pokušaj ISIL-a da ih podijeli, ironično, mogao bi približiti ove dvije strane.
Kao što je Tomar objasnio, uloga turske policije u sprečavanju napada na
alevije u Gaziantepu mogao bi nenamjerno donijeti više jedinstva, pretvarajući
ISIS u neprijatelja kojem se alevije i sunitska većina mogu zajednički
suprotstaviti.
Razlog je što ISIS-ov pokušaj da posije strah
i razjedinjenost dolazi u vrijeme kada Turska sebi više ne može dozvoliti
stvaranje novih neprijatelja kod kuće. Od pokušaja puča, vlada je u
institucijama napravila čistku među Kurdima i gulenistima, a neke optužila i za
terorizam. Više od 125.000 ljudi je otpušteno ili suspendirano, a najmanje
40.000 zatvoreno.
„Vlada
nije luda za alevijama, naročito kurdskim, ali će ih braniti od ISIS-a kako bi
predstavili ujedinjen front,“ rekao je jedan od predstavnika zakona uz uvjet
anonimnosti. „Alevije su im sada potrebne kao saveznici.“
Boyraz je kazao da prijetnje ISIS-a alevijama
nisu ništa novo, ali zadnjih sedam mjeseci vlada obraća više pažnje na njih. „Tajna
služba je ignorirana u zadnjih pet godina napada na alevije,“ kazao je. „Sada
je još važnija za vladu jer je direktno [predana] borbi protiv ISIL-a.“
Alevije kažu da se plaše kontinuiranih napada
ISIL-a, baš poput drugih turskih stanovnika, mada ne vjeruju vladi da će ih
štititi. Aktivisti također kažu da, ako AKP pruža iskrenu ruku solidarnosti,
oni će je prihvatiti. ISIL je zajednički neprijatelj kojem se kao nacija moraju
zajedno suprotstaviti. Kao što mi je alevija Ali Yildirim, student, rekao:
„ISIL na meti ima nedužne ljude bez obzira na to pripadaju li sunitskom islamu
ili alevizmu.“ Ipak, sprema li se pomoć, onda mora doći uskoro. Prijetnja od
ISIL-a „čini me preplašenim i tužnim,“ Yildirim je dodao. „Ponekad gubim nadu u
bolju budućnost.“
(TBT, FA)
