“Hrabro kao lav, hrvatski premijer Andrej Plenković bori se za srpske interese. Barem takav dojam može imati svako ko je pratio neke od njegovih nedavnih izjava”, piše njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) povodom situacije u vezi s Naftnom industrijom Srbije i prijetnjom sankcijama koja je nedavno stigla iz Washingtona.
Na početku članka navode se poznate činjenice – da je odlazeća Bidenova administracija uvela sankcije ruskoj naftnoj industriji, a time i Naftnoj industriji Srbije (NIS) koja je u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma. Autor članka Michael Martens u tekstu pod naslovom “Srpski prilog ruskom ratnom budžetu”, podsjeća čitatelje da se radi o izuzetno profitabilnoj velikoj firmi koja ima više od 5.000 zaposlenih samo u Srbiji i još nekoliko tisuća u regiji, kao i više od 400 benzinskih crpki.
„To je najveći porezni obveznik u Srbiji. Osim toga NIS i na druge načine utječe na srpsko društvo, na primjer kao glavni sponzor nogometnog kluba Crvena zvezda. Godišnja neto zarada, koja se mjeri troznamenkastim brojem milijuna, ostaje za ratni proračun Rusije.”
„Međutim, taj poslovni model ugrožen je američkim sankcijama. Rusija se mora povući iz ekonomski i prije svega politički profitabilnog posla u Srbiji i to do 25. februara, s prijelaznim rokom od 15 dana za obavljanje prodaje novim vlasnicima. Ako se to ne dogodi, sankcije bi mogle pogoditi Srbiju svom snagom. Prijete velika inflacija i akutna energetska kriza”, piše FAZ.
Plenković kao zastupnik interesa Srbije
Autor piše tekst iz Zagreba i objašnjava da službena Hrvatska želi izbjeći takav razvoj događaja:
„Premijer Hrvatske to žarko želi izbjeći. Plenković je još u prosincu 2024., kada je procurilo da će naredni američki paket sankcija pogoditi Srbiju, izjavio da je potrebno pronaći održivo rješenje. Poslije Plenkovićevog razgovora s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićemu Bruxellesu citira se njegova izjava da nikome nije u interesu ostaviti Srbiju bez snabdijevanja gorivom. Hrvatska po njegovim riječima neće biti u prvim redovima te politike.“
Potom se objašnjava kako Plenkovićevo zalaganje za dobrobit Srbije možda djeluje iznenađujuće, budući da nije u velikoj ljubavi s predsjednikom te zemlje, ali se podsjeća i na činjenicu da se srpska naftna industrija skoro u potpunosti snabdijeva Jadranskim naftovodom koji još od jugoslavenskih vremena vodi s hrvatskog otoka Krk.
„Cjevovodni sustav i niz skladišta povezanih s njim u većinskom je vlasništvu državne firme JANAF, koja uredno dobicima puni blagajnu vlade u Zagrebu. A najvažnija mušterija JANAF-a je novosadski Gazprom Neft. Drugim riječima, i Hrvatska profitira od ruskog posla u Srbiji. Bez ruskog poduzeća u Srbiji kao mušterije dovela bi se u pitanje i budućnost ili barem rentabilnost JANAF-a.“
Prodaja? Podržavljenje? Kupovanje vremena?
Njemački list prenosi i nagađanja u Beogradu i Zagrebu o tome kako bi moglo izgledati rješenje:
„Prodaja neutralnom poduzeću, recimo grčkom? Prinudno podržavljenje? Ono nije opcija, jer Vučić ne želi pokvariti odnose s Moskvom, naročito jer uskoro mora pregovarati s Putinom o novom ugovoru o plinu. Ta balkanska država nije se priključila sankcijama protiv Rusije i nagrađena je isporukama jeftinog ruskog plina. Ali hoće li to vrijediti i u slučaju da Rusija mora predati najvažniji instrument ekonomskog i političkog utjecaja u Srbiji?”
„Za sada Moskva i Beograd kupuju vrijeme”, piše FAZ. „Srpsko Ministarstvo energetike priopćilo je da je NIS zamolio Washington za odgodu sankcija na 90 dana. Tu molbu podržavaju vlade Srbije i Mađarske. Očito postoji nada da će Trumpa nagovoriti da ukine sankcije svog prethodnika ili makar spriječi njihovu primjenu.”
Ocjenjuje se i da je podrška Mađarske „pametna računica“: „Trump ima visoko mišljenje o mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, a on je s druge strane dobar s Vučićem, pošto su obojica razvili sličan model vlasti u svojim zemljama.“
„Orban i Vučić, međutim, pripremaju još jednu veliku stvar, koja bi trebala osnažiti ruski utjecaj u jugoistočnoj Evropi kao malo koji događaj prethodnih desetljeća. U listopadu 2022. Beograd i Budimpešta najavili su da će se cijevima povezati sjever Srbije i Mađarska, da bi se tamo priključile na južni krak naftovoda Družba, kojim se Mađarska još od sovjetskih vremena snabdijeva ruskom naftom. Tek prošli tjedan srpska vlada je potvrdila taj plan. Tehnička priprema bit će završena 2025., a gradnja 2027.”, navodi Frankfurter Allgemeine Zeitung, ali uz ocjenu da je „nejasno kome će tada pripadati srpska naftna industrija“.
(TBT)
