ISLAMISTIKA
Nisu
samo Tayyip Erdogan i njegova politička stranka simpatizeri „Muslimanske
braće“, već su ostali ogranci „Braće“ u zemljama Bliskog istoka, Africi pa čak
i u Evropi u ekspanziji, tako da znatan broj muslimana Balkana, Srednje Azije i
Kavkaza vjerovatno misle kako su „Braća“ nositelji izvorne misli islama
Piše:
Saeid Abedpour, thebosnaitimes.ba
Posljednjih godina ime „Muslimanske
braće“ najviše je spominjano u dešavanjima u Egiptu, Turskoj i regionalnim
ratovima. Ovaj pokret je ostvario prodor i značajan utjecaj na političko
mišljenje i islamske pokrete u arapskim zemljama i Turskoj, a napose u regionu
Balkana. Nisu samo Tayyip Erdogan i njegova politička stranka simpatizeri
„Muslimanske braće“, već su ostali ogranci „Braće“ u zemljama Bliskog istoka,
Africi, pa čak i u Evropi, u ekspanziji, tako da znatan broj muslimana Balkana,
Srednje Azije i Kavkaza misle kako su „Braća“ nositelji pravoga islama te da se
trebaju vratiti njihovoj izvornoj misli. Devedesetogodišnje trajanje ovog
društveno-političkog pokreta priskrbilo mu je aureol svetosti među muslimanima,
koja je, moglo bi se kazati, postala zapreka u prepoznavanju stvarne suštine
„Muslimanske braće“. Pitanje koje se postavlja jeste da li „Braća“ sa svojim
modelom i pogledom na islamsku vlast mogu biti obrazac za islamski svijet? Da
li mogu ponuditi model naprednog i prosvjetiteljskog islama? Da li mogu
ponuditi model vlasti utemeljen na autentičnim religijskim vrijednostima?
„Muslimanska braća“ djeluju u
arapskim zemljama i Turskoj. Oni se žestoko razilaze u temeljnim pitanjima i u
tom smislu se razlikuju dva ogranka: umjereni i ekstremni. Mali dio ovog
pokreta se „batrga“ u „blatu“ ekstremizma – u Egiptu, Siriji, Libiji gdje smo
svjedoci djelovanja ekstremnih terorističkih skupina „Braće“, ali uz ovaj
ogranak zapaža se i djelovanje umjerenog krila posebno u Egiptu, Kuvajtu i
Joradn. „Muslimanska braća“ Egipta su se
tokom godina djelovanja nametnuli kao jedna islamistička demokratska grupa koja je nastojala
primjeniti turski obrazac širenja, sličan obrascu stranke Adalet. Djelovanje
„Braće“ nakon revolucije 25. januara i jednogodišnjeg Mursijeva
predsjednikovanja pokazalo je da se oni
u praksi ne pridržavaju pravila igre i da demokracija nije na vrhu njihovih
prioriteta.
Uz proces sazrijevanja militarizacije
u pokretu „Muslimanske braće“ u zemljama kao što su Turska,Qatar, Malezija,
Sudan, Kuvajt, Jordan i regija Balkana
svjedoci smo prisustva nekog vida političkog pragmatizma među liderima pokreta.
Razlike među „Braćom“ kao između Yusufa al-Qaradawiya i Mahmouda Izzeta sa
Mahmudom Hosseinom, ili između Mohameda Mursija i Tayyepa Erdogana sa ostalim
liderima „Braće“ proistječu iz različitih metoda poimanja političkih pitanja i
različitih ideoloških stajališta. Uprkos različitosti metoda i pojedinaca
„Braća“ dijele jedno zajedničko mišljenje, a to je pogled na islam kao rješenje
svih problema čovjeka, u svakom pa tako i današnjem vremenu. I to, najčešće, na
način da se gotova rješenja iz prošlosti, bez njihove kontekstualizacije,
pokušavaju aplicirati na savremene potrebe čovjeka. „Braća” u zemljama u kojima im je omgućeno učešče u
političkom životu poput Katara, Kuvajta ili Jordana nisu u sukobu sa režimom.
Ali poroblem je kad „Braća“ dođu u poziciju moči kad će pokušati promjeniti
sistem i uspostaviti svoj način vlasti kao u Egipatu ili Turskoj.
Puč u Egiptu 2013. i svrgavanje
jednogodišnje Mursijeve vlasti izazvao je niz nedoumica i pitanja o suštini
naizgled umjerenog pokreta „Muslimanske braće“. Nakon pada Mursijeve vlasti u
puču izvedenom pod vođstvom Al-Sisija jedan ogranak „Braće“ okrenuo se
terorizmu i ekstremizmu. Kriza u pokretu je okončana rascjepom između
„starijih“ i „mlađih“. Prvi ogranak „Braće“ koji je upravo onaj tradicionalni
povijesni ogranak obuhvata jedan broj starih članova Ureda za uputu kao što su
Mahmud Izzet zamjenik lidera „Braće“ i Mahmud Husein, generalni sekretar,
pokreta. U egipatskim medijima ova se struja naziva „Front šejhova“ ili „stara
Braća“ i mnogi povijesno porijeklo ovog fronta vide u periodu Mustafe Mešhura,
petog vođe „Islamske braće. Ova struja smatra da je beskorisno držati kurs
sukoba sa egipatskom vladom koji će „Braći“ donijeti samo štetu, te će stoga u
budućnosti biti veoma teško slijediti ovaj pokret. Stoga je bolje da „Braća“
imaju miroljubive relacije sa vladom što će, na koncu, natjerati i vladu
da sjedne za pregovarački sto sa predstavnicima ovog pokreta.
Drugi ogranak „ braće“ koji je u
egipatskoj političkoj literaturi nazvan ogrankom „Mladih“ je nastao iz jezgra
„Visokog administrativnog komiteta“ a koji je formiran februara 2014. od članova Ureda za uputu pod vođstvom
Mohameda Kemala. Ovaj ogranak insistira na „revolucionarnom“ pristupu u
svrgavanju Abdel Fatah al-Sisija. Ovaj novi pristup, a temeljem saopćenja iz
jula 2015., za razliku od povijesnog pristupa „ Braće“ , objašnjava se kroz dva
pravca „džihad“ i „šehadet“ kao jedan nacrt naprednog puta „Braće“. Na nekim
društvenim mrežama ovog pokreta mogu se vidjeti pozivi na napad na sigurnosne
snage Egipta. Ovaj ogranak nastoji marginalizirati neke stare vođe „Braće“
poput Mahmuda Hoseina, koji je nakon Mursijeva svrgavanja rukovodio pokretom iz
inostranstva. Struja „Šejhova“ smatra kako primjena sile od strane „Braće“ daje
sistemu legalitet da uguši pokret. Teroristički akti koji se dešavaju u Egiptu
uglavnom se mogu dovesti u vezu sa aktivnostima ekstremističkog ogranka
„Braće“.
Pored ovih dviju struja „Egipatske
braće“, u Tunisu smo svjedoci da se pokret Al-Nahda godinama nadahnjuje
uvjerenjima ovog pokreta. Međutim, od prošle godine Rashid al-Ghannushi
kritizirao je ekstremističko ponašanje „Braće“ i distancirao se od njih. U
pismu koje je al-Ghannushi uputio svjetskoj organizaciji „Muslimanske braće“
kritizirao je njihovu teoriju islamske vlasti i politiziranje religije, te
između ostalog napisao: „Ja sam tuniski musliman. Tunis je moja domovina, a ja
vjerujem da je domovina temelj, bitnost i središnjica i neću dopustiti nikome
da mi oduzme tunisku domovinsku pripadnost. Ne prihvatam nikoga ko je
neprijatelj Tunisa, pa makar on bio među onima na koje je naslovljeno ovo
pismo“. Al-Ghannushi je „Braću“ optužio za emocionalnu labilnost, izazivanje
problema u regionu, podršku terorizmu te napad na nacionalne interese. On dalje
kaže: „Ja sam u ovom trenutku vojnik za odbranu tuniske teritorije i ne
dopuštam da moja domovina bude na meti terorizma kako god se on nazivao, jer
narušavanje moje domovine je narušavanje mog integriteta. Ponovo Vam kažem
ispravite svoje greške i vidite ko će profitirati iz toga. Nama ste
predstavljali kako će Egipat propasti a vi u roku od nekoliko sedmica ili
nekoliko mjeseci ponovo preuzmate vlast u Egiptu. Nažalost, sada je postalo
jasno da je vaše licemjerje razotkriveno i da ste vi sklopili pakt sa
terorističkim grupama kako biste razorili vašu domovinu, a ne pitate se šta će
vam ostati ako domovina bude razorena? Trebate shvatiti da moć ne smije biti
cilj sam po sebi i da je domovina iznad svega“.
„Muslimanska braća“ u Siriji osnovana
su 1935. u Halepu prema obrascu ovog pokreta u Egiptu. Pokret je u Siriji
osnovan s ciljem suprotstavljanja sirijskoj okupaciji od strane Francuske,
ustrojavanja haotične ekonomske situacije u zemlji i prevazilaženje postojeće
distance sa arapskim svijetom oživljavanjem islama. Međutim, nakon sticanja
nezavisnosti i uspostave sekularnog Ba'as režima u Siriji borba sa ovim režimom
bio je jedan od prioritetnih zadataka sirijskog ogranka pokreta „Braće“. Potom se djelokrug djelovanja sirijskog
ogranka proširio dijelom zbog saradnje sa arapskim svijetom oko povrata
okupiranih palestinskih teritorija, a dijelom zbog iseljavanja nekih vođa i članova egipatske „braće“ u
Siriju. U tom periodu je u Egiptu zabranjeno djelovanje „Braće“ i zatvoren je
ured pokreta u Kairu a imovina konfiskovana te su neki članovi pokreta
napustili Kairo i došli u Damask i uspostavili centralni ured pokreta. Nakon
toga je Mustafa as-Siba'i u saradnji sa „ braćom“ Egipta preuzeo vođstvo nad
pokretom. Naravno, treba uzeti u obzir da se „braća“ Sirije strukturalno nisu
razlikovali od egipatskog pokreta i premda se radilo o dvjema grupama smatrali
su se jednim pokretom. „Sirijska Braća“ su uz pokret Jabha al-Nosra ratovali
protiv vlasti Bashara al- Assada.
„Braća“ više ne mogu pružiti
adekvatan odgovor na potrebe različitih društava u regionu jer su sa jedne
strane ostali ukalupljeni u stare tradicionalne obrasce i metode svojih
prethodnika, a sa druge nisu se mogli suprotstaviti modernizmu koji je iznutra
zahvatio islamsku intelektualnu misao egipatskog društva. „Braća“ mogu jedino
kao jedna stara stranka sa dugom tradicijom imati neznatnog utjecaja u
uspostavi regionalne ravnoteže ukoliko se ne okrenu modernim pristupima i ne
revitaliziraju strukturu djelovanja i intelektualne temelje.
Teorijski rascjep u mišljenju „
braće“ je, zapravo, jedan geografski rascjep. „Braća“ su se zaustavila u
vremenu neke države iz prošlosti, a željeli su organizirati budućnost, međutim
nisu mogli iznova stvoriti svoj lik u toj zemlji. To je i razlogom što se unutar
mišljenja ovog pokreta može prepoznati vid žestokog terorizma sa jedne strane,
a sa druge jedan vid religijskog intelektualizma povezan sa liberalističkim
pogledom.
Poraz „ braće“ Egipta u uspostavi
jedne stabilne vlasti, pojava religijskog fanatizma i terorizma u velikom
dijelu pokreta u Egiptu i Siriji te distanciranje tuniskog pokreta al-Nahda od
misli „Braće“ stavlja pred izazov nove realnosti. Danas se manje govori o
osobama birokratama, a više o teroristima „Braće“. U egipatskom, sirijskom i
sudanskom društvu „Braća“ su kao jedan kulturno-politički pokret zastupljena u
raznim slojevima društva, međutim, nejasnoće u učenjima Sayyida Kutba i ostalih
vođa te tumačenje religije u nasilnom svjetlu dovelo je do toga da mladi ljudi
u ovim društvima posežu za terorističkim aktivnostima. Veliki dio članova
terorističkih skupina koje danas ratuju u Siriji i Iraku u formi pokreta Jabha
al-Nosra, Al-Qaede i ISIL-a izrasli su iz učenja Sayyida Qutba i njegovih
militantnih uvjerenja.
„Braća“ pribjegavaju sili kako bi
ostvarili „svete ciljeve“. Misao „Braće“ vuče korijene iz naučavanja Hassana
Al-Banna i Sayyida Qutba. U svojoj knjizi „Znakovi na putu„ koja predstavlja neku vrstu manifesta
fundamentalističkog toka Qutb kaže: „Svijet se danas nalazi na rubu litice jer
su i Istok i Zapad poraženi, te je sada islam alternativa kao spoj vjerovanja i
prakse. Put spasenja vodi formiranjem jedne zajednice koja će ići ispred
ostalih i ta zajednica treba u samom početku povesti „veliki rat“. Sayyid Qutb
smatra da se društvo kojim ne vlada islam i u kojem se ne vraća na Kur'an i
sunnet treba nazvati „džahilijetskim društvom“.Sva jevrejska i kršćanska
društva na Zemlji su po njemu „džahilijetska“.
Razlog da se spomenuta društva tako nazovu jeste u tome što su jevrejska
i kršćanska društva zahvaćena devijacijom u vjerovanju tako da ne obožavaju
Jednoga Boga, već mu pripisuju druga (širk). To pripisivanje druga Bogu može
biti pripisivanje sina Isusa, ili vjerovanje u „trojstvo“ ili pogrešno
vjerovanje o Bogu i Njegovoj vezi sa stvorenim. „Džahilijetskim društvima“
pripadaju i ona koja tvrde da su muslimanska. Tačno je da ta društva
promoviraju monoteizam i da obožavaju Jednoga Boga, ali se ipak mogu pribrojati
„džahilijetskim društvima“ stoga što u tim društvima sve ostaje na tvrdnjama,
jer se to muslimansko bitisanje ne ispoljava u praksi. Na praktičnoj ravni
slijedi se autoritet koji promovira zakone i vrijednosti, običaje i stil života
koji su oprečni islamskom vjerozakonu.
Sayyid Qutb smatra da se ova društva ne temelje na vjerozakonu i da na
Zemlji nema primjene religije u njenom istinskom značenju. Stoga – po njemu –
treba pribjeći sili s ciljem promjene postojećeg stanja. Mi se nužno moramo
izbaviti iz zla ‘džahilijskog društva’ i njegovih običaja i riješiti se
njegovih lidera. Naša prva zadaća je da
iz korijena promijenimo postojeće stanje pa makar to bilo i uz primjenu sile.
Zapravo se to i ne može postići osim uz primjenu sile, riječi su Sayyida Qutba.
Jednostavno kazano misao „Muslimanske
braće“ u svojoj osnovi dopušta primjenu sile i terorizam što se vidi iz istupa
njihovih utemeljitelja. Stoga neki Sayyida Qutba smatraju „ocem tekfirijskog
pokreta“. I nije stoga čudno da većina islamističkih pokreta pozivajući se na
Kur'an nemuslimanska društva ali i ostale muslimane uzimaju kao metu svoga
„svetog rata“.
U regiji Balkana kao i u Bosni i
Hercegovini od 60-ih godina prošlog stoljeća do sada postoji neka vrsta
simpatije prema misli „Muslimanske braće“.
60-ih, 70-ih godina pokret „Braće“ se smatrao slobodarskim. Malo ko je
analizirao glavna djela Sayyida Qutba kao „idejnog tvorca“ ovog pokreta te se i
danas u religijsko-političkoj misli mogu
uočiti idejni tragovi „Braće“. Qutbova smrt je zatvorila put reformi njegovog
mišljenja. Vjerovatno ni sam Qutb dok je u jednom stanju bezizlaza u zatvoru
pisao svoje poznato djelo „Znakovi na putu „ (Al Ma'alim fi al Tariq) nije mogao pretpostaviti da će ono
desetljećima kasnije postati neka vrsta „manifesta“ ekstremnih islamista. Sayyida Qutba treba kritizirati zbog
apsolutnog povratka u prošlost i tradiciju. Mnogi smatraju da je on ponudio
jednu zatvorenu i retrogradnu predodžbu religije i umjesto religije koja bi
išla u korak sa društvenim napretkom, sekularnim institucijama i modernim
zakonima davao je nerealnu i idealizirajuću sliku muslimanske prošlosti.
Neuspjeh misli „Muslimanske braće“
proistječe iz njihove nemoći da Kur'an i sunnet usklade sa zahtjevima vremena.
„Braća“ insistiraju na prošlosti i taj retrogradizam i tradicionalizam sežu i
do fundamentalizma. „Braća“ smatraju da su sekularne i običajne institucije
Zapada u suprotnosti sa islamom i da ne može biti nikakvog pomirenja između
islama, sa jedne strane i Zapada i
ostalih religija sa druge. Primjena sile u misli „Braće“ nije ništa drugo nego
terorizam. U misli „Muslimanske braće“ nisu definirani zadaci kao: nacionalni
interesi, država-nacija, građansko društvo, parlamentarna demokratija, političke, kulturne i vjerske slobode i oštro
se suprotstavljaju svemu što nije Kur'an i sunnet smatrajući to „novotarijom“.
Sayyid Qutb, idejni vođa „Braće“
slijedeći Moududija relaciju čovjeka sa Bogom svodi samo na „vladanje“ i
„presuđivanje“. Kao da je glavni cilj poslaničke misije bio samo uspostava
Božije vlasti i vladavine. Qutb sve postojeće sisteme smatra „džahilijskim“ i
suprotstavlja ih islamskom sistemu koji ne postoji u praksi. Islamski sistem o
kojem govori Qutb je jedna iluzija i utopija koja se nikada ne može ostvariti.
Osim kratkog vremena Poslanikove vlasti i perioda vladavine pravovjernih
halifa, posebno Alijeve, nijedna kasnija vlast nije uspjela biti idealan model
islamske vlasti. Sayyid Qutb je na jedan
začuđujući način zagovarao čovjekov povratak Bogu u svim aspektima. Po njemu
čovjek niti u jednoj stvari svog života ne može sam donositi odluke a Božiji
propis se treba uzimati sa izvora, odnosno od Poslanika. Prema Qutbovu
mišljenju muslimani se bez promišljanja i racionalnosti trebaju vratiti u
prošlost i Božije propise uzimati iz Kur'ana i sunneta. Prema ovoj „qutbovskoj“
logici muslimani su natjerani na pasivnost tako da ne mogu ponuditi nikakvu
reakciju niti imaju išta za kazati u odnosu na globalne promjene.
Moguće je da „Muslimanska braća“ u
modelu vlasti Turske ili Qatara vide obrazac kojem teže. U Turskoj, koja se
temelji na vlasti sekularnih institucija, republikanskim institucijama,
političkim i kulturnim slobodama i pluralnosti pokret „Braće“ nema nikakvih
dodirnih tačaka sa tim. Tayyip Erdogan, omiljeni lik „Braće“, povezan je sa
neoliberalističkim kapitalom više nego sa islamskim modelima, i kakve veze sa
islamom ima njegov metod upravljanja koji predstavlja spoj diktature i
populizma? Erdoganov napor da Turskoj „udahne“ formalni islam ponekad se svodi
samo na izvrgavanje medija pritiscima i na ograničavanje sloboda. Čak i da je
tursko društvo formalno poželjno za „Braću“ logika vlade i vlasti, ekonomski
sistem i životna logika ne temelje se na misli „Muslimanske braće“. U Qataru, u
kojem vlada kraljevska dinastija, suočeni samo sa dva tipa islama:
„elitističkim“ namijenjenim za lidere i „pučkim“ za široke mase. U ovoj kao i u
ostalim arapskim zemljama lideri i vladajući slojevi su izuzeti iz islamskih
zakona. Oni, zapravo, žive po uzoru na zapadne lidere „zapadnjačkim“ načinom
života prepunim luksuza i uživanja, dok se obični čovjek treba povinovati
vjerozakonu/šeriatu. Dakle, „Braća“ su se u arapskim zemljama prepustila
visokoklasnom sistemu i pribjegavaju dvostrukim mjerilima u prakticiranju
islama. Yusuf al-Qaradawi, jedan od lidera „Braće“, primjera radi, nikada nije
kritizirao katarsku vlast, pa je čak – ako se prisjetimo – podržavao Saddama
Husseina. Kako jedan alim iz redova „Muslimanske braće“ može šehidom nazvati
Saddama koji je počinio ratne zločine?
Islam „Muslimanske braće“ prema turskom, katarskom, jordanskom i inom
regionalnom modelu nije ništa drugo do obična formalnost. Tamo se pojmovi
“islamsko bankarstvo“, „islamska ekonomija“, „islamski život“ pod krinkom
islama „prodaju“ običnim ljudima. I konačno, model islamske vlasti „Muslimanske
braće“ je neefikasan model sa dvostrukim aršinima. Islam nije okrenut prošlosti
i štovanju tradicije. Islam je živa i dinamična kategorija koja kroz dijalog sa
sadašnjošću treba razmatrati aktualne potrebe i zahtjeve i pozitivne
civilizacijske elemente. Islam nije suprotstavljen Zapadu, sekularnim
institucijama niti ostalim religijama, dočim islam „Braće“ dozvoljava islam
koji se kosi sa savremenim modernim svijetom, koji se suprotstavlja ostalim
religijama i muslimanima i koji se oslanja na silu. To je misao koja bi u
bosanskohercegovačkom kontekstu bila poražavajuća. Islam u Bosni i Hercegovini
se ogleda u miroljubivom suživotu sa sljedbenicima ostalih religija, u dijalogu
i sa Zapadom i sa Istokom, u usklađenosti sa zahtjevima vremena i potrebama
jednog sekularnog društva.
(TBT)
