Kako bi karikaturisti satirično trebali predstaviti Svevišnjeg? U čast žrtvama terorističkog napada na redakciju koji se dogodio 2015., francuski satirični časopis Charlie Hebdo održao je natjecanje pod nazivom #Rugajući se Bogu (#MockingGod), a pobjednici se proglašavaju 7. siječnja.
Profesionalni karikaturisti pozvani su da nacrtaju „najpodliju i najsmješniju karikaturu o Bogu”, a pobjednički radovi će biti objavljeni u časopisu. Ovim natjecanjem se obilježava deseta godišnjica masakra u redakciji satiričnog časopisa. 7. siječnja 2015. islamistički ekstremisti ubili su 12 ljudi, uključujući i osam članova uredničkog tima.
Satirični časopis je bio na meti jer je više puta ismijavao poslanika Muhameda. Među onima koji su izgubili živote bili su i neki od najpoznatijih francuskih karikaturista: Cabu, Charb, Wolinski…
Karikatura južnoafričkog autora ZAPIRO (Cartooning for Peace) koja pokazuje da teroristički napad nije uspio zaustaviti podršku časopisu Charlie HebdoKarikatura južnoafričkog autora ZAPIRO (Cartooning for Peace) koja pokazuje da teroristički napad nije uspio zaustaviti podršku časopisu Charlie Hebdo
Karikatura južnoafričkog autora ZAPIRO (Cartooning for Peace) koja pokazuje da teroristički napad nije uspio zaustaviti podršku časopisu Charlie HebdoFoto: ZAPIRO (Afrique du Sud) – Carooning for Peace
Sloboda medija na udaru
Ubistva članova redakcije su shvaćena kao napad na slobodu medija i slobodu govora uopće. Slogan “Je suis Charlie” (Ja sam Charlie) bio je u trendu širom svijeta. Ali to je također izazvalo reakciju nekih koji su smatrali da je satirični tjednik otišao predaleko.
Desetljeće nakon napada mnogi analitičari kažu da je potreba za karikaturistima i njihovom sposobnošću da izazovu smijeh — čak i ako je kontroverzna — veća nego ikad zbog represije nad slobodom govora na globalnoj razini.
„Pratimo situaciju međunarodnih karikaturista gdje god se nalazili na planetu i moram reći da je trend zaista loš”, rekao je karikaturist Patrick Lamassoure, poznat pod pseudonimom KAK. On dodaje: „Kina, Rusija, Iran, Indija, Indonezija, Malezija i Brazil, između ostalih, većina svjetske populacije živi u zemljama u kojima postoji cenzura medija, karikaturiste često napadaju i ugroženi su.”
Lamassoure je predsjednik međunarodne mreže karikaturista „Cartooning for Peace“ koji, kako kaže, „koriste humor da bi se borili za poštovanje kultura i sloboda”.
Charlie Hebdo je pozvao da se na natječaj prijavi „svatko kome je dosadilo živjeti u društvu koje predvode Bog i religija”, navodi se na internetskim stranicama časopisa. Iako bi rezultati mogli izazvati nove kontroverze Lamassoure, čija je organizacija u siječnju domaćin brojnih događaja posvećenih ubijenim članovima redakcije, daje tom časopisu punu podršku. „Mislim da je to sjajno jer je to nešto što bi Charlie Hebdo učinio čak i da ih nitko nije napao”, rekao je on za DW.
Duga francuska povijest političke karikature
U Francuskoj su političke karikature stekle popularnost nakon Francuske revolucije, kada su karikaturisti razotkrivali zloupotrebe vlastodržaca. I tradicija antireligijskih karikatura od tada je jaka u zemlji. Lamassoure smatra da karikatura predstavlja sposobnost građana da pogledaju svoje lidere u oči i kažu: „Vidimo što radite i možemo vam se smijati.”
Od svog osnivanja 1970. godine Charlie Hebdo je poznat po iskušavanju granica onoga što se smije reći prema francuskim zakonima o govoru mržnje. Ovaj časopis ne ismijava samo islam, već́ i kršćanstvo i judaizam.
Prema francuskom zakonu, sve dok se ne potiču nasilje i ne krši zaštita manjina, ismijavanje vjere je dozvoljeno.
Koliko daleko se smije ići?
Čak i ako karikature uznemiravaju neke ljude, Lamassoure tvrdi da samo zakon može odrediti što je prihvatljivo. “Bilo što rekao ili učinio, to će iživcirati nekoga – bilo što. A jedino ograničenje može biti zakon, zakon oko kojeg se svi slažemo”, rekao je on.
Čak i prije 2015. godine časopis je bio poznat po karikaturama za koje su kritičari govorili da prelaze granicu prema netrpeljivosti — i bio je izložen napadima.
Ubrzo nakon što je Charlie Hebdo 2011. objavio lažno izdanje koje je “uredio gost-urednik” prorok Muhamed, zapaljiva bomba je oštetila zgradu u kojoj se nalazi redakcija časopisa. Ali takva vrsta provokativnog komentara za političke karikaturiste je svakodnevnica. “Ako su ljudi ljuti jer im se ne sviđa ono što kažete, to je dobro, to je sloboda izražavanja – sve dok ne kršite nijedan zakon”, rekao je Lamassoure.
“Odgovornost za održavanje tog plamena”
Ali još uvijek ima ljudi koji su spremni nezakonitim sredstvima izraziti svoje neslaganje sa zakonski zaštićenim umjetničkim izrazom u Charlie Hebdou. Zato članovi redakcije časopisa u Parizu moraju raditi svoj posao u tajnim, strogo čuvanim prostorijama. Neki suradnici su i dalje pod zaštitom policije.
Lamassoure ima stav da je Francuska jedan od posljednjih bastiona koji održava satiru na životu, jer nijedna tema — uključujući religiju — nije zabranjena. „Nije ostalo puno zemalja u kojima se možete smijati bilo čemu, a da ne budete ugroženi zbog toga“, kaže on. Lamassoure osjeća „odgovornost za održavanje tog plamena” jer je sposobnost smijanja ljudima na vlasti „osnovna potreba društava, vrlo važna sloboda”.
„Čak je i ljudima koji kritiziraju karikaturiste potrebna ta sloboda”, kaže on.
(TBT, DW)
