KOLUMNA
Hoće li biti da političari u tom pogledu, odnosno u svojoj
bahatosti, ne osjećaju obavezu niti da djeluju niti da obavještavaju javnost,
kao što to ne osjećaju ni u bilo čemu drugom?!
Piše: Esad
Duraković, thebosnaitimes.ba
Rok za podnošenje tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za
genocid, odnosno rok za reviziju te tužbe, ističe uskoro – u februaru 2017. godine.
U vezi s tim nisu zapažene u javnosti neke aktivnosti BiH – barem koliko je
meni poznato – iako je riječ o problemu izuzetnog povijesnog značaja. Javnost
ima pravo da zna da li se nešto radi na tome ili ne, jer agresija i genocid u
BiH nisu izvršeni na političare koji su dužni da informiraju javnost i da
djeluju u njenom interesu, nego su izvršeni upravo na tu javnost, na narod kao
takav. Hoće li biti da političari u tom pogledu, odnosno u svojoj bahatosti, ne
osjećaju obavezu niti da djeluju niti da obavještavaju javnost, kao što to ne
osjećaju ni u bilo čemu drugom?! Eventualni nemar u ovom slučaju – kao
propuštanje pravnički utvrđenih rokova – bilo bi ravno odustajanju od tužbe, a
time bi ovdašnji subjekti, institucionalno i individualno, nužno bili odgovorni
pred budućnošću i povijesti.
Valja naglasiti, realno, da je budućnost u saradnji i sa
Srbijom: treba kročiti u budućnost koja jest u saradnji, ali pri tome je nužno
imati u vidu da je to moguće samo onda kada se utvrdi odgovornost za stravičnu
prošlost koja, takoreći, bijaše jučer ovdje a na kojoj se i danas temelji
politika u BiH, a značajnim dijelom i politika Srbije prema BiH. Prošlost
možemo “apsolvirati” samo preciznim utvrđivanjem činjenica u/o njoj, i samo
tako možemo, optimalno neopterećeni, kročiti u izglednu budućnost. Sve drugo je
“potrpavanje žara”, privremeno maskiranje Zla.
Naročito je zanimljivo, naravno, da bošnjački politički
subjekt/i šute pred javnošću o ovome problemu. Postoje neke ozbiljne indicije
koje izazivaju zabrinutost u vezi s tim, pored najvažnije činjenice da rok za
reviziju Tužbe lagano i neumitno ističe:
1. Na izborima je izgubljena Srebrenica. Ona je više od svih
općina u BiH: ona je simbol otpora, patnje, agresije; u njoj je izvršen genocid
a danas njome ravna upravo osoba koja javno negira taj genocid. Tako se stvara
kontekst koji objašnjava i ovaj muk o reviziji tužbe protiv Srbije.
2. Na bošnjačkog člana Predsjedništva BiH vrši se javni
pritisak da (ponizno) pozove u posjetu predsjednika Srbije, Nikolića, i pri
tome se naglašava da je bošnjački član Predsjedništva odgovoran što se NAJZAD
ne realizira Nikolićeva posjeta. Pod tim pritiskom zamagljuje se činjenica da
je srbijanski predsjednik četnički vojvoda, koji se nije odrekao toga „zvanja”,
“titule”, “časti”, što znači, između ostalog, da se ni Srbija još uvijek nije
distancirala upravo od onoga za šta bi BiH trebala odmah podnijeti zahtjev
(revizija Tužbe).
3. Ploča na Vijećnici Grada Sarajeva može izgledati kao
nešto efemerno, ali nije tako jer je riječ o faktu i, još više, o simbolici, te
o ovome kontekstu u koji ona ulazi. Naime, kada je trebalo da Vojvoda uđe u
Vijećnicu ta ploča je pokrivena da ne bi povrijedila Vojvodino dostojanstvo, a
Pokrivače nije briga što su time povrijedili i Grad, i Istinu, i Patnju koju smo preživjeli u
vojvodsko/barbarski opsjednutom i ubijanom Gradu. Kakva je to patologija kada
odlučite da u najbitnijem povrijedite sebe i sve svoje zato da ne biste
povrijedili vlastitoga džellata?!
Ni tome nije kraj. Ovih dana može se čuti kako se s vrlo
visokih mjesta u Sarajevu traži, čak, da se skine ta ploča sa simbola Sarajeva
(Vijećnice) i simbola njegova stradanja, doslovce – njegova spaljivanja. To je
naprosto nevjerovatno. Više nije dovoljno ni da se pokrije Ploča (sad je valja
pisati velikim početnim slovom!), nego je, navodno, treba skinuti. Zašto? Zato
da bi se „normalizirali“ odnosi sa Srbijom na čijem čelu je i danas Vojvoda!
Moglo bi se nabrajati još podosta indikatora koji alarmiraju
na mogućnost da u servilnoj bošnjačkoj politici bude propuštena i prilika da se
utvrdi istina o ratu u BiH. Istina, i ništa više.
Da bi odagnali sumnje javnosti o toj povijesno važnoj
stvari, neka odgovorni subjekti u BiH informiraju javnost i neka djeluju u
skladu s obavezama prema prošlosti i budućnosti…
Neka se ne ponižavaju strašne žrtve u minulom ratu, kao ni
oni koji su ga preživjeli. Svaki eventualni poziv na revanš bio bi sulud, ali –
ne može se pristati na žrtvovanje dostojanstva. Ovdje se traži samo Istina, jer
se samo na njoj može graditi budućnost.
(TBT)
