Samo 36 sati nakon što su sirijski pobunjenici proglasili glavni grad Damask oslobođenim, njemačka vlada je obustavila postupke za donošenje odluka o više od 47.000 neriješenih zahtjeva za azil. Vrlo brzo su isto tako učinile Francuska, Velika Britanija, Italija i nekoliko drugih zemalja, piše Deutsche Welle.
Te odluke izazvale su nervozu među više od 1,5 miliona Sirijaca koji su se nastanili u Evropi od početka građanskog rata 2011. godine.
Posebnu pometnju izazvale su izjave austrijskog ministra unutarnjih poslova Gerharda Karnera, koji je svom ministarstvu naložio da pripremi program za „organiziranu repatrijaciju i deportaciju u Siriju“. Slični zahtjevi čuli su se i od pojedinih njemačkih političara.
Činilo se da europske vlade žele iskoristiti rušenje Asada s vlasti kao povoljan trenutak da odgovore na sve veće nezadovoljstvo svog stanovništva zbog velikog broja migranata. Prema podacima Agencije Europske unije za azil (EUAA), do kraja listopada u članicama EU-a je bilo više od 108.000 neriješenih zahtjeva sirijskih državljana za dodjelu azila.
Te brze odluke o obustavi postupaka su u potpunoj suprotnosti s kulturom dobrodošlice koja se u Njemačkoj prakticirala na vrhuncu migracijske krize 2015./16. Tada su sirijske izbjeglice na njemačkim željezničkim kolodvorima dočekivali građani s bocama vode za piće i hranom, piše DW.
Nema brzog rješenja za situaciju u Siriji
Ove najave su izazvale veliku neizvjesnost u vrijeme kada je pobunjenička skupina Hajat Tahrir al-Šam (HTS) još bila u procesu formiranja privremene vlade kako bi stabilizirala zemlju.
Očito više nisu vrijedili prijašnji razlozi za kulturu dobrodošlice. Političari su u to vrijeme tvrdili da sirijske izbjeglice ne bi trebale biti prihvaćene samo iz humanitarnih razloga, već́ da bi mogle pomoći i u rješavanju problema nestašice radne snage u Europi.
Anastasia Karatzas, analitičarka briselskog trusta mozgova Centar za europsku politiku (EPC), kaže da je Evropska unija u posljednje vrijeme povećala napore da vrati što više izbjeglica u njihove matične zemlje. Taj trend se moglo primijetiti i prije Asadovog pada, i to unatoč nedostatku radne snage, primjećuje Karatzas.
„Postoji hitna potreba širom EU-a da se riješi nedostatak radne snage i da se suzbije eksploatacija radnika, posebno migranata. Ako sada postoji tako jaka potražnja za repatrijacijom [izbjeglica], ovi drugi prioriteti bi mogli pasti u drugi plan”, kaže analitičarka u intervjuu za DW.
Integracija Sirijaca “bolja nego što se očekivalo”
Integriranje tako velikog broja izbjeglica – u slučaju Njemačke 972.000 Sirijaca – u tako kratkom vremenu je, naravno, predstavljalo izazov. Međutim, Philipp Jaschke iz Instituta za tržište rada i istraživanja zanimanja (IAB) iz Nürnberga, kaže da su napori u Njemačkoj „funkcionirali mnogo bolje nego što se očekivalo“.
„Izbjeglice su iznenada napustile Siriju. Mnogi od njih su doživjeli traume. Kada su stigli, bili su uglavnom nepripremljeni za njemačko tržište rada i postojale su mnoge institucionalne barijere“, podsjetio je Jaschke u razgovoru za DW.
Ove prepreke za traženje posla su uključivale dugo čekanje na odluke o azilu, učenje njemačkog jezika i završetak studija ili priznanje kvalifikacija koje su stekli u Siriji – sve to može trajati godinama. Uz sve to su izgledi izbjeglica često ograničeni na slabo kvalificirane poslove.
Istraživanja IAB-a pokazuju da je više od 90 posto Sirijaca u svojoj domovini radilo na poslovima za koje u Njemačkoj trebaju stručno obrazovanje ili fakultetsku diplomu. Nakon dolaska u Njemačku oko trećine njih je na početku radilo nisko kvalificirane poslove. Šest godina kasnije na takvim poslovima i dalje radi četvrtina njih.
Sirijci popunjavaju praznine na tržištu rada
U Njemačkoj skoro 30 posto žena izbjeglica radi u sektorima pružanja socijalnih i kulturnih usluga, uključujući obrazovanje i brigu o djeci. Svaka deseta radi u trgovinama. Više od petine muškaraca izbjeglica radi u logistici ili proizvodnji. Sirijci su također jako zastupljeni u ugostiteljstvu, zdravstvu i građevinarstvu, objavio je IAB.
“U ovim sektorima postoji ozbiljan nedostatak radne snage”, rekao je Jaschke. „Dakle, Njemačka bi zaista bila na gubitku ako bi ovi ljudi otišli.”
Što se tiče pitanja koliko se Sirijaca želi vratiti kući, nedavno istraživanje koje je proveo IAB je pokazalo da više od 90 posto izbjeglica rođenih u Siriji, a koje su došle u Njemačku između 2013. i 2019. godine, želi ostati zauvijek u Njemačkoj. No to bi se moglo promijeniti nakon aktualnih događanja u Siriji.
Prerano je govoriti o repatrijaciji?
Moguće je da se oni, koji se nisu integrirali u Europi ili našli posao u razumnom roku, nađu pod pritiskom da odu u domovinu ili se možda dobrovoljno žele vratiti. Mnogi bi mogli biti zainteresirani za obnovu sirijskog gospodarstva nakon skoro 14-godišnjeg građanskog rata. Njemački parlamentarac Jens Spahn (CDU) nedavno je rekao za televizijsku postaju n-tv da im treba ponuditi državnu podršku za repatrijaciju. On je spominjao novčanu naknadu za preseljenje od 1.000 eura po osobi i besplatan prijevoz zrakoplovom.
Dok se rasprave o ovom pitanju nastavljaju, Frank Werneke, šef njemačkog sindikata Verdi, je za njemačku novinsku agenciju dpa izjavio kako je važno da sirijska privremena vlada prvo stvori „što je moguće demokratskije uvjete” koji uzimaju u obzir potrebe mnogih etničkih i vjerskih skupina u zemlji.
I Anastasia Karatzas se plaši da bi u mnogim članicama EU-a antimigrantsko raspoloženje moglo dovesti do previše ishitrenih odluka. „Moraju se poduzeti mjere kako bi se osiguralo da se povratak odvija na dobro organizirani način“, kaže ova analitičarka.
(TBT)
