Izrael posljednja dva tjedna vodi operaciju velikih razmjera na sjeveru Gaze, zvanu “generalov plan”, tvrdeći da je to područje gdje se Hamas pregrupirao. Iako je izraelska vojska naložila evakuaciju tog područja, procjenjuje se da je oko 400.000 ljudi ostalo tamo. Međutim, mnogi stanovnici nisu imali sredstava za bijeg ili su odlučili ostati, suočeni s razaranjem koje zahvaća njihov dom .
U nedjelju je tako IDF izveo zračne napade na Beit Lahiyu koji su rezultirali velikim brojem žrtava, pri čemu je najmanje 87 ljudi poginulo ili se vodi kao nestalo. U tim bombardiranjima, koja su srušila jedni višekatnicu i uništila najmanje četiri susjedne kuće, među poginulima su i dvije obitelji – roditelji s četvero djece te jedna žena sa sinom, snahom i njihovo četvero djece.
Ovo je dodatno pogoršalo već kritičnu situaciju u zdravstvenom sistemu sjeverne Gaze. Mounir al-Bursh, glavni direktor Ministarstva zdravstva, uputio je apel putem društvenih mreža, opisujući stanje kao “ionako katastrofalno” zbog velikog priljeva ranjenih u bolnice. Humanitarna organizacija Liječnici bez granica (MSF) također je osudila izraelske napade na bolnice u tom području. U izjavi su pozvali na “trenutni prekid napada na zdravstvene ustanove u sjevernom Pojasu Gaze”, upozorivši na razorne posljedice po živote pacijenata i medicinskog osoblja. Anna Halford, koordinatorica za hitne slučajeve MSF-a, izjavila je: “Bolnice su napadnute, infrastruktura im je uništena, a bez električne energije, životi pacijenata i osoblja su ozbiljno ugroženi.”
Nigdje nije sigurno
Internetska veza u sjevernoj Gazi prekinuta je kasno u subotu, što je dodatno otežalo prikupljanje informacija o šteti te kompliciralo napore u potrazi i spašavanju. Prekid komunikacijskih kanala dodatno je izolirao ovo područje, a humanitarne organizacije upozoravaju na ozbiljne poteškoće u pružanju pomoći.
Ipak, palestinski novinar na terenu, Motasem Dalloul, je uspio izvijestiti o užasavajućoj situaciji u Jabaliji, urbanom izbjegličkom kampu u Pojasu Gaze. Dalloul je u detaljima opisao šest ključnih faza izraelskih napada na kamp, nazivajući ih “livestream etničkim čišćenjem”. To su: izraelske okupacijske snage jurišaju na skloništa za izbjeglice; nasilno ga evakuiraju — mnogi su ubijeni tijekom evakuacije; otimaju muškarce i naređuju ženama i djeci da krenu prema jugu; zatim spaljuju skloništa kako bi bili sigurni da se izbjeglice nikad neće vratiti u njih; ljudi koji ostaju kod svojih domova bivaju bombardirani i ubijani tamo gdje jesu, pri čemu im bolničari ili volonteri ne smiju prići pružiti pomoć; bolnice se bombardiraju i uništavaju kako bi se dobio najveći broj smrtnih slučajeva.
Tor Wennesland, posebni koordinator UN-a za mirovni proces na Bliskom istoku, u izjavio je osudio tekuće napade na civile u Gazi, napisavši: “Noćna mora u Gazi se pojačava. Zastrašujući prizori odvijaju se u sjevernom Pojasu usred sukoba, nemilosrdnih izraelskih napada i sve gore humanitarne krize … Nigdje u Gazi nije sigurno. Osuđujem nastavak napada na civile. Ovaj rat mora završiti, taoci koje drži Hamas moraju biti oslobođeni, raseljavanje Palestinaca mora prestati, a civili moraju biti zaštićeni gdje god se nalazili. Humanitarna pomoć mora biti dostavljena nesmetano. Put koji je pred nama zahtijevat će hrabrost, političku volju i obnovljeni dijalog. Dugujemo to obiteljima koje pate u Gazi i Izraelu. Rat mora prestati sada.”
Ubijanje kao šok
Ipak, ovaj sukob nije poguban samo za stanovnike Gaze, već i za same Izraelce. Primjer je za ovo je Eliran Mizrahi, izraelski rezervist, raspoređen u Gazu prošlog oktobra, gdje je upravljao teškim oklopnim buldožerom D-9 tijekom vojnih operacija protiv Hamasa. Nakon šest mjeseci službe, vratio se kući s ozbiljnim simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Unatoč liječenju i terapijama, na kraju si je oduzeo život dva dana prije nego što je trebao biti ponovno raspoređen u Gazu.
Njegova majka Jenny opisala je strašne promjene kroz koje je prošao nakon povratka iz Gaze. “On je izašao iz Gaze, ali Gaza nije izašla iz njega. I umro je zbog posttraume,” rekla je, sugerirajući da su prizori i događaji kojima je svjedočio u zoni sukoba ostavili neizbrisiv trag na njegovu psihu. Jenny se pitala i je li njezin sin nekoga ubio, što kasnije nije mogao podnijeti. “Vidio je mnogo ljudi kako umiru. Možda je i ubio nekoga. (Ali) ne učimo našu djecu da rade ovakve stvari. Dakle, kada je napravio ovo, nešto ovako, možda je to za njega bio šok.”
Nakon što si je Mizrahi oduzeo život, na društvenim mrežama pojavili su se video snimci i fotografije na kojima on buldožerom ruši kuće i zgrade u Gazi i pozira ispred uništenih objekata. “Operateri buldožera su među onima koji su najizravnije izloženi brutalnosti rata”, rekao je Ahron Bregman, politolog s King’s Collegea u Londonu koji je šest godina služio u izraelskoj vojsci. “Ono što oni vide su mrtvi ljudi i čiste ih (zajedno s) krhotinama. Prelaze preko njih”, izjavio je Bregman za CNN.
“Sve štrcne”
Eliranova sestra Shir također je govorila o njegovom stanju, naglašavajući da se osjećao izoliranim jer je vjerovao da nitko osim njegovih suboraca ne može pojmiti ono kroz što je prošao. “Uvijek je govorio da niko neće razumjeti što sam vidio,” rekla je. Nakon što su se pojavile snimke Mizrahija kako upravlja buldožerom i uništava zgrade, na društvenim mrežama pojavili su se negativni komentari koji su ga opisivali kao “ubojicu”. Njegova sestra Shir je pak istaknula da je njezin brat bio dobra osoba s plemenitim srcem.
Njegov prijatelj i kolega operater buldožera, Guy Zaken, opisao je jeziva iskustva iz njihove misije, uključujući trenutke kada su vojnici, kako je rekao, morali pregaziti tijela terorista i civila tijekom operacija. “Vidjeli smo vrlo, vrlo teške stvari,” rekao je Zaken, dodajući da ga sada muče nesanica od užasnih prizora koje je doživio. U svom svjedočenju pred Knessetom, Zaken je otvoreno govorio o vojnicima koji su “u stotinama” pregazili neprijatelje, što ih je duboko psihički pogodilo. “Sve štrcne,” dodao je u pokušaju da opiše strašne prizore borbe.
Zaken kaže da više ne može jesti meso, jer ga to podsjeća na jezive scene kojima je svjedočio iz svog buldožera u Gazi. “Kada vani vidite puno mesa i krvi … i naše i njihove (Hamas), onda to stvarno utječe na vas kada jedete”, kazao je, nazivajući tijela “mesom”. Doduše, da su Palestinci nešto više od mesa, otkrio je jedan IDF-ov liječnik. Naime, on je ispričao da, premda je postojalo mišljenje da su stanovnici Gaze, uključujući civile, “loši, da podržavaju Hamas, da pomažu Hamasu, da skrivaju municiju”, na terenu su se neki od ovih stavova promijenili nakon što “stvarno vidite civile iz Gaze pred svojim očima”.
Stabilna stopa
Svakako, psihološka trauma izraelskih vojnika nakon borbi u Gazi postaje sve veći problem. Prema podacima koje je objavio izraelski Haaretz, između listopada prošle godine i svibnja, 10 vojnika počinilo je samoubojstvo. IDF je priopćio da se tisuće vojnika suočava s mentalnim poteškoćama povezanim s traumama iz rata, ali službene brojke o stopi samoubojstava nisu objavljene.
Uzi Bechor, psiholog i zapovjednik IDF-ove Jedinice za borbeno reagiranje, izjavio je da je stopa samoubojstava uglavnom nepromijenjena. “Stopa samoubojstava u vojsci je više-manje stabilna u posljednjih pet ili šest godina”, rekao je Bechor, napominjući da zapravo pada u posljednjih 10 godina.
Utjecaj rata ipak ostaje prisutan, rekao je liječnik, s vojnicima od samo 18 godina koji pate od mentalnih trauma u Gazi. Često bi plakali ili bi djelovali emocionalno otupjeli, dodao je liječnik. “Ova situacija nije normalna za ljudska bića”, rekao je Bechor, dodajući da kada se vojnici vrate s bojišta sa simptomima PTSP-a, pitaju: ‘Kako da se vratim kući nakon onoga što sam vidio? Kako da se družim sa svojom djecom nakon onoga što sam vidio?’ “Pokušavamo to normalizirati i pomoći im da se sjete svojih vrijednosti i zašto su otišli tamo (u Gazu)”, istaknuo je psiholog.
Poražavajuće brojke
U izjavi u kolovozu, odjel za rehabilitaciju izraelskog ministarstva obrane rekao je da će do kraja godine 14.000 ranjenih boraca vjerojatno biti primljeno na liječenje, od kojih se očekuje da će se otprilike 40 posto suočiti s problemima mentalnog zdravlja.
I dok se sve veći broj Izraelaca ježi povratka u Gazu, ima i onih koji to tlo ne bi napustili za ništa, Jedan od njih je (bio) Yahya Sinwar, nedavno ubijeni vođa Hamasa. Naime, kako javlja Wall Street Journal, na početku eskalacije u Gazi, Sinwar je imao priliku napustiti Pojas, ali je takvu ponudu odbio. Posrednici su predložili ovaj odlazak kao dio razgovora o prekidu vatre s okupatorom, ali Palestinac je odbio ponudu. “Nisam pod opsadom; ja sam na palestinskom tlu”, poručio je tom prilikom Sinwar.
(TBT)
