
Svi znaju za opterećujuću njemačku povijest iz Drugog svjetskog rata i posljedice koje ona ima po njemačko društvo od tog mračnog razdoblja sve do danas. Također, vjerojatno mnogi znaju i za Šveđanku Gretu Thunberg, sada 21-godišnju mladu aktivisticu, koju su, tamo negdje 2018. godine, liberalni zapadni mediji počeli kovati u zvijezde zbog njenog zalaganja u borbi protiv klimatskih promjena.
Zbog toga su je primali i brojni svjetski državnici, prisustvovala je mnogim međunarodnim klimatskim i sličnim konferencijama gdje je držala frenetične govore i bivala glorificirana kao ikona aktivizma „zelenoga tipa“, jedrila je iz Evrope u Sjedinjene Države preko Atlantika na 18-metarskoj jahti s pogonom na solarne panele, i u američkom Kongresu je održala govor, isto kao i u Ujedinjenim narodima, a uza sve to, dobivala je i brojne nagrade i priznanja te bila na Forbesovoj listi 100 najutjecajnijih žena svijeta, i nominirana za Nobelovu nagradu za mir i što sve još ne.
Svakome, tko je u to vrijeme samo malo mogao misliti svojom glavom, od početka je bilo jasno kako je čitava ova saga s maloljetnom djevojčicom s dijagnosticiranim mentalnim teškoćama bila prepuna licemjerja, zlouporabe u političke i druge (prije svega poslovne) svrhe, i da tako nešto nikada ne može dobrim završiti – prije svega po onoga kojeg u toj „velikoj igri“ moćnika ovoga svijeta oni isture na ključno mjesto. Takve im osobe (makar to radile iz svog istinskog uvjerenja u ispravnost toga što čine) isključivo služe kao „korisne budale“, koje nakon što odrade potreban posao oni najčešće „prožvaču i ispljunu“ ne mareći previše što će se s njima kasnije događati. Iako im one ponekad mogu nakon toga i stvarati probleme, o čemu je i u ovoj priči upravo riječ i o čemu nešto više kasnije u tekstu.
Licemjerje bez granica
O kakvom se licemjerstvu i idiotizmu ovdje radilo dovoljno ukazuje jedna od uvodnih rečenica iz biografije Grete Thunberg koju lahko možete pronaći na internetu. „Thunbergin klimatski aktivizam započeo je kada je uvjerila svoje roditelje da usvoje način života koji smanjuje ugljični otisak njezine obitelji,“ stoji na početku njene biografije. Ili pak jedna od drugih rečenica iz iste: „Thunberg kaže da je prvi put čula za klimatske promjene 2011., kada je imala osam godina, i nije mogla razumjeti zašto se tako malo radi na tome.“ Ni jednu ni drugu rečenicu ne želim dodatno komentirati i ostavljam ih radije vama na prosudbu.
Dakle, zašto sve ovo govorimo? Zato što se upravo na primjeru mlade Grete obistinjuje ona navedena o moćnicima ovoga svijeta koji te vrlo brzo „prožvaču i ispljune“.
Kako je nekako s početkom ruske invazije na Ukrajinu brzo splasnula i „zelena euforija“ koja se odjednom pokazala preskupa za realizaciju punog spektra uslijed sve većih gospodarskih i financijskih problema unutar Evropske unije (jednako kao što je odmah, kao čarobnim štapićem prestala pandemija Covida-19 i ukinute brojne restriktivne mjere poput prijetnji austrijske vlade za necijepljene s kaznama od nekoliko tisuća eura koje su se upravo trebale početi primjenjivati) – tako je splasnuo i interes za Gretu Thunberg i njen aktivizam. Međutim, ona je usprkos tome nastavila i dalje u svom smjeru, uvjerena u ispravnost onoga što čini, a u tom je smislu nisu previše brinule nove političke odluke i nove geopolitičke realnosti i interesi onih gospodara koji su je u središte svjetske aktivističke pozornosti i doveli i za čije je dotadašnje interese sustavno i vrijedno radila.
(TBT)






