KOLUMNA
Iako
osvajanje Alepa uspoređuju sa Srebrenicom, zbog likvidacije od strane ruskih i
Assadovih „četnika“, opsada ovog grada najsličnija je opsadi Staljingrada i
Sarajeva. Jer i Sarajlije bi doživjele ovakav sudbinu da ih je izdao Zapad!
Piše:
Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Kapitulacijom
nekad najnaseljenijeg grada Alepa završen je rat u Siriji! Alep je uz Damask i
Sanu najstariji naseljeni grad na svijetu, a njegovo drevno središte 1986.
godine upisano je na UNESCO-ov popis svjetske baštine u Aziji.
Uz
nemjerljive ljudske žrtve, uništeno je toliko povijesnih građevina da je teško
zamisliti kako je Alep izgledao prije nego je rat izbio.
Zapad
nas nije izdao!
Bogato
kulturološko nasljeđe i povijesni spomenici u gradu koji je rastao na
strateškoj trgovačkoj tački između mora i Eufrata, sada su izravnati s tlom.
Možda
ista sudbina zadesi i Sanu. A ovakvu sudbinu je moglo doživjeti Sarajevo.
Jer, iako osvajanje Alepa uspoređuju sa
Srebrenicom, zbog likvidacije stanovništva od strane ruskih i Asadovih
„četnika“, opsada ovog grada najsličnija je opsadi Staljingrada i Sarajeva.
Nema sumnje da bi i Sarajlije doživjele ovakvu sudbinu da ih je izdao Zapad!
Ovu po(r)uku moraju uzeti sebi Bošnjaci danas kad su postali političke žrtve
panislamskog populizma. Ako Turska, na primjer, nije mogla vojno pomoći braći
muslimanima u Alepu koji joj je geografski pred nosom, kako bi, onda, u slučaju
belaja mogla vojno pomoći braći Bošnjacima koji su joj geografski tako daleko?!
Postoji
stidljivo objašnjenje nekih analitičara da su Amerikanci prepustili Siriju, a
posebno grad Alep, Rusima, zato što muslimani širom svijeta nisu pokazali
razumijevanje za vojne intervencije zemalja zapadne alijanse u BiH, a potom i u
Afganistanu, Iraku, Libiji.. Naprotiv, nakon svih tih vojnih intervencija
porastao je animozitet u islamskom svijetu prema Zapadu, posebno prema
Amerikancima.
Na Zapadu,
bar onom kojeg nazivaju slobodnim svijetom, postoji iščuđavanje koliko
muslimani nisu „gadljivi“ kad je politička povijest u pitanju i nemaju kritički
odnos prema komunističkoj Rusiji. Muslimanske zemlje Zakavkazja su samo
formalno nezavisne u odnosu na Rusiju. Suštinski sve one su još uvijek crne diktature. Niko se na obazire
na zločine koji su počinjeni i još uvijek se čine nad islamom i muslimanima u
ovim zemljama. Jednostavno, sav animozitet muslimani su usmjerili prema
zapadnim velesilama optužujući ih za zavjere protiv islama i muslimana. Eho tog
animoziteta već se razliježe kako Amerikom tako i Evropom u vidu islamofobije.
Bitka
za opće civilizacijske vrijednosti
Gdje
su tu bosanski muslimani? Naravno, u grotlu te islamofobije! Njihov
egzistencijalni politički cilj vezan je za opće civilizacijske vrijednosti koje
(je) baštini(la) Evropa, odnosno Zapad. U onoj mjeri u kojoj su te svjetske
vrijednosti ugrožene u toj mjeri je neizvjestan i njihov opstanak na tlu
Evrope. Njihovo iskustvo iz Drugog svjetskog rata, a posebno iskustvo u vrijeme
agresije na BiH od strane sva tri susjedna naroda i države, Srbije, Crne Gore i
Hrvatske, jasno pokazuje od čega i zbog čega su bili ugroženi, te ko, kako i
zbog čega ih je spasio.
Prvo,
bosanski muslimani su odmah poslije Jevreja bili najveće žrtve Hitlerovog
fašizma, jer svaki osmi bosanski musliman u BiH i Sandžaku bio je ubijen. Ali
su zato dali velik doprinos antifašizmu, možda i najveći (!), pristajući da se
bore na strani antifašista, odnosno partizana. Čak mislim da su bosanski
muslimani sela sliva rijeka Vrbasa i Neretvice spasili Titov pokret u vrijeme
bitke na Neretvi. Iskazali su nemjerljiv humanizam prihvatajući partizane
oboljele od tifusa ne gledajući kojoj religiji i naciji pripadaju.
Dozvolio
bih opravdanim postaviti pitanje da li su partizani dovoljno učinili na zaštiti bosanskih muslimana. A ne bih polemizirao sa komunistima o tome kako je ovaj
doprinos antifašizmu bosanskim muslimanima uzvraćen u vrijeme ere Aleksandra
Rankovića. To je za svaku osudu dovoljnu da se komunistima oduzme monopol nad
antifašizmom.
Ovdje se treba fokusirati na pitanje da li
danas bosanski muslimani trebaju učestvovati u bitci za Evropu, u smislu
odbrane od fašizma, kao što su učestvovali i u Drugom sv. ratu. Da! I to bez
ikakvih rezervi i zadrške! Zašto? Zato što bez slobodne i demokratske Evrope
gdje bosanski muslimani moraju pronaći svoje mjesto nema opstanka ni BiH, niti
njima u njoj! Zar aktualni vjerski i politički lideri bosanskih muslimana ne
vide da svi oni koji su ih branili i bili na njihovoj strani u vrijeme agresije
na BiH, kako intelektualci tako i političari, danas biju, ništa lakšu bitku
protiv povampirenih fašista u Evropi?! Zašto se ne odazivaju na njihove vapaju?
Očito nisu ništa naučili iz vremena opsade Sarajeva. Pa, nek im Alep bude
posljednja opomena!
(TBT)
