KOLUMNA
U sljedećoj
deceniji pametni filteri kojima upravlja vještačka inteligencija odlučivat će o
legitimnosti informacija prije nego što o tome odluči javnost
Piše: Jonathan
Albright, thebosnaitimes.ba
Istražujući lažne
vesti naišao sam na nešto mnogo gore od sadržaja desničarskih medija. Napravio
sam ekosistem ljevičarskih medija i mapu hiperlinkova između njih (nisam tražio
uzročno-posljedične veze i dežurne krivce, jer se time već bavi previše ljudi).
Pitao sam se kuda sve to vodi. Analizirao sam velike medije koji su od lažnih
vesti napravili veliku temu. Pritom, mene kod lažnih vesti ne uznemiravaju
činjenične greške, dezinformacije, propaganda, pa ni Trump, već to kako su one
brzo postale samorazumljiva fraza za sve s čime se ne slažemo. To ih čini
srodnima post-činjenicama i post-istinama, dijelom iste disfunkcionalne
porodice.
Platforme kao Facebook
i Twitter su optužene da su odgovorne za ishod američkih izbora, Brexit ili
događaje kao što je Pizzagate, zbog čega je Hillary Clinton lažne vesti opisala
kao „opasnost sa kojom se treba suočiti“. Najgori dio ove rasprave su mračne
tehno-distopijske Farenhajt 451 floskule, koje samo uvećavaju sumu
dezinformacija. Da li slijed događaja koji je 4. decembra doveo do #Pizzagate
incidenta u Vašingtonu (kada je naoružani čovjek došao da oslobodi djecu koju
demokrati zlostavljaju u podrumu picerije) označava trenutak kada su lažne
vesti postale realne? Mislim da ne. One su oduvek realne, od kada ljudi govore
i jedni drugima pričaju priče. Problem je u tome što je izvještavanje medija
često suprotno trojnom interesu politike, profita i javnosti. Ono što je novo u
ovoj jednačini je internet, koji je pretegao tas na stranu lažnih vijesti. One
su uvijek postojale, samo su bile manje vidljive. I tamo gdje danas imamo twitter
botove, sutra ćemo dobiti virtuelne asistente i jezičke platforme za
komunikaciju ljudi i računara (Alexa, Siri i Google Home) kojima upravlja
vještačka inteligencija.
Na neki način smo
već stigli dotle. Da li je lažna vest kada nam Google mape ne pokaže najbrži
put do odredišta? Da li zapomažemo „lažne vesti“ kada nas dobra kritika na
Amazonu navede da kupimo loš proizvod? A šta kada otkrijemo pristrane komentare
na Jelpu? Priča o lažnim vijestima je više priča o tome šta možemo da potvrdimo
kao tačno, nego šta prepoznajemo kao laž. Vijesti su niti koje našu stvarnost
povezuju u cjelinu, a Google, Facebook i Twitter nas preko pametnih telefona,
praćenja naših aktivnosti, GPS-a i Bluetooth
za pomoć kupcima povezuju sa tim vrlim novim svijetom.
Globalne
tehnološke kompanije su odlučile da nas i svoje prihode od reklama zaštite od
lažnih vesti. Ova odluka ugrožava nezavisne medije koji mogu biti kolateralna
žrtva ove čistke. Nezavisni mediji su već ugroženi sistemima kao što je Facebookov
Instant, Youtube-ov 360(Video) i Google-ov
AMP. Odluka globalnog biznisa da filtrira lažne vesti mogla bi da označi kraj
nezavisnih medija koji nam skreću pažnju na odsutne ili namjerno izostavljene
teme iz mejnstrim medija.
Lažne vijesti će
bivati blokirane kao pornografija, uz sve moguće greške ovog mehaničkog
pristupa. Sjetite se fotografije nagog dječaka iz Vijetnamskog rata koja je
dobila Pulitzerovu nagradu, koju je Facebook uklonio sa svog sajta. Ako
kombinacija ljudi i mašina teško pravi razliku između dječije pornografije i
antiratne fotografije, kako li će tek filtrirati (cenzurirati) lokalne vesti
nekog nezavisnog medija.
Lažne vijesti
brinu političare. Poslanica američkog kongresa Marsha Blackburn je čak
predložila da internet provajderi odgovaraju za njih: „Ako neko širi lažne
vesti, provajderi imaju obavezu da ih nekako uklone sa interneta“. „Nekako“ je
ovdje ključna riječ, mada ovo nije prvi put da se Blackburn bezuspješno zalaže
za cenzuru interneta. Tako je predložila da Facebook postavi ljude za urednike,
a uprava Facebook-a je postupila upravo obrnuto. Angažovanje uredničkog tima je
u direktnoj suprotnosti sa algoritamskim poslovnim modelom većine internet
kompanija – zato što one prodaju pažnju posjetilaca. Facebook je čak izričito
naglasio da on nije medijska kuća.
Nemam rješenje za
lažne vesti, ali ne sviđa mi se to što se krećemo u pravcu gušenja i cenzure
nezavisnih medija. Kao odgovor na lažne vijesti nameće se još jedan sloj
filtera. Ovoga puta oni neće razvrstavali publiku po marketinškim ili izbornim
kriterijumima, niti zato da istaknu nove postove, lajkove ili trendove za koje
algoritmi procjene da mi želimo da ih vidimo. Novi filteri neće blokirati samo
pornografski sadržaj ili sprečavati online zlostavljanje. Nova era informacionih
ratova dovest će do sveobuhvatnog filtera koji će normalizirati ukidanje
stavova koji proturječe interesima establišmenta.
To nije problem
ograničen na centar, ljevicu ili desnicu, već nova stvarnost. Važno je da to
promislimo dok sve dublje tonemo u algoritamski informacioni silos, šifrovane
poruke i društvene mreže sa pristupom po pozivu. U sljedećoj deceniji pametni
filteri kojima upravlja vještačka inteligencija odlučivaće o legitimnosti
informacija pre nego što o tome odluči javnost.
(TBT, The Guardian)