Deset je godina prošlo od zločina tzv. Islamske države (ISIL) nad jezidima u Iraku, ali ni međunarodna zajednica niti vlada u Bagdadu očito nisu previše zainteresirane za provedbu pravde.
Jezidi su, doduše, znali da ih se u islamu smatra „slugama nečastivog“, ali su se i u doba takozvane Islamističke države trudili biti donekle vjerni podanici tog režima. Zato je i užas došao potpuno neočekivano: u ranim satima 3. avusta 2014. su milicije ISIL-a napale više vjerskih zajednica jezida na sjeveru Iraka. Muškarci su u pravilu odmah likvidirani, žene i djeca su odvedeni u zatočeništvo, bili zlostavljani i na tisuće ih je prodano kao roblje.
Tri godine kasnije je i ta islamistička tvorevina na području Iraka poražena. Danas je većina tadašnjih vođa ili već mrtva, uhićena ili se ne zna gdje su. Ali mnogi jezidi i dalje čekaju na pravdu.
„Želimo zaboraviti ISIL”
U proteklih deset godina je bilo i pozitivnih stvari, kaže nam Murad Ismail iz Akademije Sinjar, instituta za obrazovanje jezida na sjeveru Iraka. Tako su mnogi preživjeli jezidi prihvaćeni u trećim zemljama, a pokrenut je i međunarodni kazneni postupak protiv bivših pripadnika IS-a. Isto tako, taj genocid nad jezidima je i međunarodno priznat kao najteži zločin. I vlada u Bagdadu je donijela zakon kojim se zlostavljanim ženama jezida omogućuje svojevrsna odšteta, uključujući i mjesečnu podršku od oko 500 američkih dolara.
Ali mora se učiniti više, smatra Ismael. Od oko 7.000 pripadnika jezidske zajednice koje su oteli zločinci IS-a još uvijek se ne zna sudbina za njih oko 2.600. Malo je vjerojatno da ih je mnogo preživjelo: i danas se diljem Irakapronalaze masovne grobnice žrtava terora.
A i izgledi da pravda bude zadovoljena su tek djelomično dobri, smatra Ismael: „Imam dojam kako čitav svijet, uključujući i Irak, želi poglavlje ‘Islamske države’ ostaviti za sobom.“ Povrh toga su jezidi od vlade u Iraku doživjeli neugodno iznenađenje: Bagdad je neočekivano objavio kako će od rujna prestati suradnja s istražnim povjerenstvom Ujedinjenih naroda koje utvrđuje zločine IS-a. United Nations Investigative Team to Promote Accountability for Crimes Committed by Da'esh/ISIL, UNITAD je počeo s radom 2018. i od onda istražuje zločine tog režima, uključujući i pokolj Jezida.
„UNITAD nije više potreban”
Kao i kod svih takvih tijela svjetske organizacije, tako i UNITAD djeluje na poziv i uz dozvolu vlade Iraka. Ali koncem prošle godine je objavljeno kako međunarodni stručnjaci „više nisu potrebni“ i kako se suradnja prekida ovog rujna. No Christian Ritscher, čelnik misije UNITAD, kaže da im je nemoguće u ovo preostalo vrijeme završiti posao na kojem rade već gotovo šest godina. S druge strane upozorava i da „mnogi preživjeli u UNITAD-u vide jedinu nadu da se u Iraku postigne nekakva pravda“, piše u otvorenom pismu koje potpisuju 33 različite interesne skupine. „Takav nagli prekid rada bi bila katastrofa za preživjele, za Irak i za međunarodnu zajednicu. To bi bila poruka kako pravda nije doista nekakav prioritet.“
Za taj neočekivani prekid rada UNITAD-a se navodi niz razloga. Mnogi od njih su djelomice politički, smatra Ismael, jer nova vlada u Iraku ne želi više podržavati međunarodno djelovanje u svojoj zemlji. Tako je i ovog svibnja zatražen obustava rada humanitarne misije UN-a koja u Iraku djeluje od 2003.
Kako javljaju irački mediji, problemi postoje i između misije UNITAD-a i iračkog državnog vrha već i zbog toga što u Iraku još uvijek ne postoji nekakav zakon koji bi regulirao postupak u slučajevima takozvanih univerzalnih zločina, dakle teška djela protiv čovječnosti, genocid, mučenje i nestanak ljudi.
Problem je i smrtna kazna
Već i zbog tog razloga u Iraku nije izveden pred sud niti jedan jedini čelnik IS-a, upozorava kurdski pravnik Briar Baban iz pariškog French Research Center on Iraq. „Na žalost, UNITAD nije bio u stanju navesti iračke vlasti da usvoje takav zakon.“
Naravno da to ne znači da čelnici ISIL-a nisu i u Iraku bili izvedeni pred sud, ali njima se sudilo prema prilično široko shvaćenim antiterorističkim zakonima.No i iračko pravosuđe se teško može shvatiti onako kako se pravosuđe shvaća u demokratskim zemljama, upozorava Baban: „U iračkom pravosuđu nema poštenih sudskih postupaka, neka od ročišta traju jedva desetak minuta. A na zločine nad jezidima se u iračkom pravosuđu jedva obraća pažnja.”
Još jedan uzrok spora iračkog pravosuđa i međunarodnih pravnih stručnjaka jest što Irak i dalje ustraje u smrtnoj kazni koju UN ne može prihvatiti. Irački mediji tvrde kako je i to bilo razlog što UNITAD nije uvijek htio proslijediti dokaze i svjedočanstva iračkim pravosudnim tijelima.
No okončanjem rada UNITAD-a će nastati golema praznina koja se nekako mora popuniti, smatra Pari Ibrahi iz Free Yezidi Foundation. „Mi smo se doista pouzdali u rad UNITAD-a.”
Nema povjerenja u iračko pravosuđe
Pravne stručnjake najviše uzbuđuje pitanje što će se sad dogoditi s dokazima o zločinima koje je sakupio UNITAD. Dio toga jest prosljeđen iračkoj vladi, ali UNITAD je vodio i samostalnu istragu. „Mnogi preživjeli su radije svjedočili pred UNITAD-om jer su ipak imali povjerenje u instrumente Ujedinjenih naroda“, kaže Ibrahim. Mnogi nisu htjeli ni svjedočiti pred iračkim pravosudnim organima jer nisu imali povjerenja u njih.
Kako se čuje, irački službenici imaju namjeru sačuvati prikupljene dokaze i povesti postupak u Iraku. Isto tako je iz Bagdada poručeno da su spremni dozvoliti državnim odvjetništvima korištenje dokaza koji su prikupljeni u Iraku. Ali što ako se to ipak ne učini, pita Baban.
„Na kraju krajeva, želimo da u Iraku vlada pravda“, kaže Natia Navrouzov iz jezidske organizacije Yazda. „Irak je domovina jezida koji su postali žrtve IS-a, baš kao i što su stradale druge manjine. Zato se upravo tamo nalazi i najveći dio preživjelih, gotovo svi dokazi baš kao i počinitelji i mjesta zločina.Ali onoga čega nema jest povjerenje.“
(TBT,DW)
