KOLUMNA
Populizam je
revolucionarni pokret, ali, za razliku od svojih prethodnika iz 20. stoljeća,
kao što su fašizam ili komunizam, izbjegava nasilnu pobunu i podržava
demokratsku zamjenu sadašnjih vlada
Piše: Janusz
Bugajski, thebosniatimes.ba
Nakon izbora u
SAD-u i Brexita te rasta nekonvencionalnih stranaka u Europi, populistički val
raste s obje strane Atlantika. Populizam je revolucionarni pokret, ali, za
razliku od svojih prethodnika iz 20. stoljeća, kao što su fašizam ili
komunizam, izbjegava nasilnu pobunu i podržava demokratsku zamjenu sadašnjih
vlada. Tradicionalne i stranke središnje matice moraju izvući pouku iz rasta
populizma, a ne samo osuđivati taj fenomen i ridati nad gubitkom izbora.
Konačno, populizam može pridonijeti demokratskom razvoju ukazujući na pukotine,
frustracije i propuste u zapadnim društvima i uvodeći nove igrače u politički
proces, nanovo povezujući političare s narodom i potičući birače da gledaju
politiku kao odgovornu dužnost svakoga građana. U suštini, populizam ima dvije
komponente: antielitizam i nativizam.
Prvi element je
manifest antiestablishmentskog pokreta pobune političkih formacija koje tvrde
da predstavljaju obespravljene obične građane. Drugi element postavlja usko
definirane interese nacije iznad svih međunarodnih obveza. Populizam je, kad je
riječ o ekonomiji, u pravilu protekcionistički, traži jačanje nacionalne
ekonomije te dovodi u pitanje principe globalizacije i slobodne trgovine.
Naginje političkoj izolaciji tražeći jačanje i obranu nacionalnog suvereniteta
od restrikcija međunarodnih institucija i regionalnih saveza. I u pravilu je
kulturno konzervativan te traži obranu nacionalnih tradicija od globalnog
multikulturalnog stapanja.
Međutim, osim tih
bazičnih sličnosti, populizam se može stopiti s različitim ideologijama i
njegove se politike razlikuju od države do države u Europi. Populizam može biti
autoritaran ili demokratski. Moderni desničarski populisti, za razliku od
radikalnih desnih prethodnika, tvrde da brane narodnu demokraciju od
korumpiranih i elitističkih vlada. Vode kampanju protiv liberalizma protiveći
se sekularizmu koji nameće država i onome što se doživljava kao devijacija od
tradicionalnih društvenih normi. S druge strane, populisti mogu tvrditi da oni
zapravo brane liberalizam protiveći se imigrantima koji ne toleriraju
liberalizam, kao što su ultrakonzervativni muslimani. Nizozemska Slobodarska
stranka i njezini ekvivalenti u Austriji i Danskoj tvrde da oni promiču ljudska
prava nasuprot antidemokratskom islamističkom naletu.
(TBT, Washington
mail)
