Ove godine u zemljama koje čine skoro polovinu svjetske populacije održavaju se nacionalni izbori. Umjesto da predstavljaju trijumf demokratije, međutim, rezultati sugeriraju nešto mračnije stanje: na mnogim mjestima birači su hrlili na birališta samo da bi izabrali stareili nove autokratske populiste. Ove godine su zabilježili pobjede u nekim od najvećih zemalja, uključujući Indiju, Indoneziju i Rusiju. I ove pobjede dolaze nakon prošlogodišnjih populističkih pobjeda u Argentini i Turskoj.
Danas više od 70 posto svjetske populacije živi pod autokratskom vlašću, a manjina svjetskih vlada je demokratska, prema najnovijem godišnjem izvještaju V-Dem instituta, organizacije koja proučava demokratiju. Ono što izvještaj ne otkriva je da je centralena komponenta ovog napada na demokratiju ciljanje žena političkih lidera i ženskih prava od strane krajnje desnih ekstremista i izabranih autokratskih populista koji predstavljaju najvišu skalu propadanja demokratije. Tri decenije, udio žena u zakonodavstvu širom svijeta rastao je zahvaljujući obaveznim kvotama u mnogim zemljama, ali je stopa povećanja zastala u posljednje dvije godine, što je signal američke ambasadorice za globalna ženska pitanja Geeta Rao Gupta naziva “strašnim”. Žene danas zauzimaju samo 27 posto mjesta u zakonodavstvu u svijetu. Još oštriji znak je da je broj žena vodećih zemalja naglo opao u protekloj godini.
Pad zastupljenosti može se djelimično objasniti prijetnjama i nasiljem sa kojima se političarke suočavaju i na društvenim mrežama i van njih. Prema Interparlamentarnoj uniji, međunarodnoj organizaciji nacionalnih parlamenata, skoro polovina žena zakonodavaca je primila prijeteće poruke i mnogo je veća vjerovatnoća da će biti ciljane zbog svog spola nego muškarci. Otkako je počeo prikupljati podatke 2019. godine, projekt podataka o lokaciji i događaju oružanog sukoba, koji prati sukobe, dokumentirao je globalni porast fizičkog nasilja nad ženama u politici. Značajni slučajevi u Sjedinjenim Državama uključuju invaziju na dom i napad na muža bivše predsjednice Predstavničkog doma Nancy Pelosi (napadač je pokušavao da je cilja) i pokušaj otmice guvernerke Michigana Gretchen Whitmer 2020. Takvi napadi se često inkubiraju na internetu, ali su više nije ograničen na anonimne kutke interneta. Mržnja na mrežama je postala mainstream, jer desničarski političari i medijske ličnosti u Sjedinjenim Državama i drugdje sve više usvajaju ekstremističke stavove.
S obzirom na to da će internetski napadi postati još sveprisutniji i štetniji zahvaljujući brzom napretku umjetne inteligencije, vrijeme je da vladini lideri i političke stranke odlučno djeluju kako bi zaustavile epidemiju nasilja nad ženama i da donesu zakone koji zahtijevaju od tehnoloških kompanija da se bore na internetu protvi mržnje i nasilja. Takođe treba da razotkriju mitove da žene ne mogu da vode zemlje tako kompetentno kao muškarci. Ove mjere bi trebale biti povezane sa širom posvećenošću političkim i građanskim pravima za sve, osnovama potpuno participativne i predstavničke demokratije.
VAN KANCELARIJE
Udio žena izabranih zvaničnika u vladi je jedan barometar zdravlja demokratije, jer žene čine polovinu svjetske populacije i trebale bi imati puna prava i zastupljenost. Nakon decenija postepenog napretka, broj žena koje obavljaju funkciju šefa države ili vlade u 195 zemalja opao je sa visokih 38 u 2023. na 27 koliko ih ima ove godine. Žene lideri u Finskoj, Holandiji, Novom Zelandu, Slovačkoj i Škotskoj dale su ostavke ili su odlučile da se ne kandidiraju za reizbor. Prema Interparlamentarnoj uniji, jedna od šest žena parlamentaraca širom svijeta ode prije nego što joj istekne mandat, a ove godine je 14 američkih kongresmena odlučilo da se ne kandidira za ponovni izbor, postavljajući novi rekord u broju odlazaka. Prema Centru za američke žene i politiku, broj vjerovatnih kandidata za žene opao je za 21 posto od 2022. godine, kada je ukupan broj bio 513. Globalna statistika o stopama kandidatura je nepotpuna, ali Rao Gupta i zvaničnici drugih vlada izvještavaju da žene koje upoznaju širom svijeta zaziru od političkih funkcija zbog napada nasilnih prijetnji i zlostavljanja na internetu. Istraživanja pokazuju da žene na državnim i lokalnim funkcijama imaju tri do četiri puta veću vjerovatnoću od muškaraca da dožive rodno zasnovano zlostavljanje, a na nacionalnom nivou, nesrazmjerno zlostavljanje i prijetnje ženama rastu što je položaj viši.
Nasilne prijetnje bivšoj premijerki Novog Zelanda, Jacindi Ardern, brzo su se umnožile tokom njenog mandata. Demonstranti su je jurili. Prijetili su joj atentatom i silovanjem, a prijećeno je i njenoj porodici. Za to vrijeme, Univerzitet u Aucklandu je pratio porast onlajn zlostavljanja i prijetnji poslanicima, ali je Ardern pretrpio 50 do 90 puta veći obim od drugih istaknutih ličnosti. Nije ni čudo što je dala ostavku, uprkos svojoj širokoj popularnosti. Tada je rekla da joj nije ostalo “dovoljno u rezervoaru”.
I daleko od toga da je jedina žena lider koja se suočava s nesavjesnim prijetnjama. Potpredsjednica holandske vlade Sigrid Kaag, pod jakom policijskom zaštitom zbog prijetnji smrću, podnijela je ostavku nakon što su je ćerke javno molile da to učini iz straha da će biti ubijena. A Sanna Marin, najmlađa premijerka Finske i treća žena na toj funkciji, dala je ostavku nakon što je ponovno pobijedila na izborima, praćena viralnim videom na kojem pleše na privatnoj zabavi. Studija NATO-a o njenom kabinetu pokazala je da je većina ministrica deset puta više napadana preko interneta u odnosu na muškarce. Slovačka predsjednica za borbu protiv korupcije, Zuzana Caputova, odbila je da se kandidira za ponovni izbor uprkos velikoj popularnosti. Čak iu progresivnim zemljama Evrope dešava se reakcija protiv žena. U znaku vremena, holandska krajnje desničarska stranka, predvođena Gertom Vildersom, osvojila je najviše glasova u novembru. Više nije parija, Wilders bi sada trebao formirati vladu u koaliciji sa strankom prethodnog premijera Marka Ruttea, za kojeg se očekuje da će postati generalni sekretar NATO-a.
Žene danas zauzimaju samo 27 posto mjesta u zakonodavstvu u svijetu.
Žene su također igrale ulogu u demokratskom propadanju i napadima na žene. One također mogu biti autokrate i motivirani bilo kojim rasponom pitanja ili interesa. Premijer Bangladeša Sheikh Hasina, koji je zatvorio svog glavnog protivkandidata i koji je održavao izbore sumnjivog kvaliteta veći dio svog mandata, osvojio je četvrti uzastopni mandat u januaru. Žene lideri su takođe služile kao podrška muškarcima koji vode autokratske vlade.
Žene također predvode neke od krajnje desnih stranaka koje su sve više jačale u Evropi, gdje antiimigrantske, neonacističke i euroskeptične platforme osvajaju glasove. Nacionalni skup, neofašistička stranka u Francuskoj, osvojila je početkom juna 31,5 posto glasova u EU, što je navelo francuskog premijera Emmanuela Macrona da raspiše vanredne nacionalne izbore. Marine Le Pen, vođa Nacionalnog skupa, moderirala je ekstremnije nacional-populističke stavove svog oca, koji je osnovao stranku, čak i glasajući za odobrenje nedavnih ustavnih amandmana za legalizaciju pobačaja. Vladu Italije predvodi premijerka Giorgia Meloni, čija stranka također ima fašističke korijene, iako se pokazala kao studija u kontradikcijama. Činjenica je da političarke imaju stavove koji obuhvataju politički spektar, a neke žene ne samo da se protive feminizmu, već imaju predrasude prema ženama kao i muškarci. Međutim, široke trendove rastuće autokratije i mizoginije uglavnom čine muškarci, koji imaju daleko većinu moći širom svijeta, a činjenica da su se žene pridružile njihovoj stvari ne mijenja rastuću nevolju s kojom se žene suočavaju.
GUBLJENJE STATUSA
Rastuća popularnost desničarskih političkih partija u Evropi i drugdje predstavlja prijetnju ženama i demokratiji. Populistički političari eksplicitno napadaju feminizam i rodnu ravnopravnost ili prikrivaju svoje regresivne stavove iza retorike vraćanja “tradicionalnih porodičnih vrijednosti”. Jednom na funkciji, ovi lideri su smanjili vladino finansiranje i resurse koji podržavaju rodnu ravnopravnost i jednaka prava, uključujući pristup abortusu. U Mađarskoj je Viktor Orban spojio antiimigrantsku politiku s mjerama koje poništavaju rodnu ravnopravnost. Zabranio je rodne studije u školama i demontirao vladino tijelo za ravnopravnost. Orban opisuje majčinstvo kao središnju ulogu žene i patriotsku dužnost da spasi naciju od imigranata.
Čak i kada birači otjeraju krajnje desničarske stranke, kao što se dogodilo u Poljskoj u oktobru, kontinuirani utjecaj stranaka blokirao je pokušaje vraćanja prava i preokretanja politike. Na primjer, tokom svoje osmogodišnje vladavine, poljska stranka Pravo i pravda ozbiljno je ograničila prava na pobačaj i nezavisnost sudstva, između ostalih mjera, ali nova vlada nije uspjela vratiti ta prava. Konzervativne stranke drugdje u centralnoj i istočnoj Evropi prihvatile su pokrete protiv abortusa i rodne ravnopravnosti. Češka je bila posljednja od šest evropskih zemalja čiji parlamenti nisu uspjeli ratifikovati Istanbulsku konvenciju, koja potpisnice obavezuje na borbu protiv rodno zasnovanog nasilja i promoviranje rodne ravnopravnosti. Turska, pod svojim autokratskim liderom, Recepom Tayyipom Erdoganom, predvodila je napad na značajnu konvenciju povlačeći se iz nje 2021. godine, deceniju nakon što ju je zemlja prva potpisala i ratifiCIRala.
Vraćanje ženskih prava nije ograničeno na Evropu. Južnokorejski predsjednik Yoon Suk-yeol izabran je eksplicitnim apelom na mladiće koji vjeruju da je feminizam naštetio njihovim izgledima. Yoon je obećao da će raspustiti Ministarstvo za rodnu ravnopravnost i porodicu, tvrdeći da u zemlji ne postoji “strukturalna rodna diskriminacija”, iako je Južna Koreja na 105. mjestu od 146 zemalja u Indeksu rodnog jaza Svjetskog ekonomskog foruma. Argentina, nekada lider u Južnoj Americi za ženska prava, napravila je preokret kada je u novembru izabrala Havijera Mileija. Tri dana nakon inauguracije, eliminiRao je Ministarstvo za žene, rod i različitost. On je takođe nazvao abortus “teškim ubistvom” i nastoji da poništi legalizaciju abortusa u svojoj zemlji 2020.
OD MRAČNIH MREŽA DO BIJELE KUĆE
Dva faktora su potaknula eroziju demokratije i paralelni napad na ženska prava: migracija krajnje desnog ekstremizma u mejnstrim politike i sve prisutniji i neometani internet, gde su efekti virtuelne stvarnosti konkurentni onima u stvarnom životu. Kako desničarski ekstremizam prelazi u mainstream politiku u Sjedinjenim Državama i drugdje, njegov rasizam, antisemitizam i ksenofobija obično su u fokusu medijskog izvještavanja. Njegovi sastavni elementi nasilne mizoginije i muške nadmoći prečesto dobijaju malo pažnje. Nasilni ekstremisti se obično opisuju kao neonacisti, bijelci i islamofobi bez osvrta na središnju ulogu koju kontrola, represija i nasilje nad ženama imaju u njihovim svjetonazorima.
Veza je očigledna onima koji gledaju: Anders Breivik i Brenton Tarrant, koji se smatraju avangardama savremenog desnog ekstremizma, stekli su sramotu zbog masovnih ubistava u Norveškoj i Novom Zelandu 2011. i 2019. godine. Njihovi manifesti, objavljeni u tandemu sa njihovim napadima, jasno su iznijeli svoje stavove. Breivik, koji je ubio 77 ljudi u bombardovanju i pucnjavi 2011. godine, protestirao je protiv feminizma i rekao da je imao za cilj da ubije prvu premijerku Norveške, Gro Harlem Brundtland, u svom napadu 2011. godine. Tarrant, bjelački nadmoćnik koji je ubio 51 osobu u dvije džamije na Novom Zelandu, napisao je manifest pod nazivom “Velika zamjena”, koji je započeo inkantacijom koja je signalizirala njegovu fiksaciju: “Radi se o natalitetu. To je natalitet. To je natalitet.” Tarrantove riječi odjekivale su na teoriju zavjere bijele rase koja je uzela maha na internetu nakon što ju je prvi skovao francuski pisac 2011. Ideja da bijelce zamjenjuju obojeni ljudi ukorijenjena je u rasističkoj i antisemitskoj ideologiji, ali je jednako mizoginistički, kako je istakla historičarka Kathleen Belew, u nastojanju da se kazne i kontrolišu žene koje vide kao primarne agente “bijelog genocida”. Pristalice teorije ne samo da opravdavaju isključenje i nasilje nad obojenim ljudima, već krive žene za međurasne zajednice ili nemaju dovoljno djece. Njihovi proaktivni recepti su zabrana pobačaja, protivljenje istospolnim zajednicama, podsticanje tradicionalnih brakova i promicanje rađanja bijelaca – uz antiimigrantsku i islamofobičnu politiku. Iza retorike “tradicionalnih porodičnih vrijednosti” mnogih desničarskih stranaka krije se pronatalitetski plan. U Francuskoj, stranka Reconquête je desno od Nacionalnog skupa Le Pen. Kao što ime sugerira, njen osnivač, Eric Zemmour, prihvaća teoriju zamjene i pronatalitet Jean-Marie Le Pena (koji je abortus nazvao “antifrancuskim genocidom”) s antifeminističkom platformom koja poziva da žene stvaraju novu većinu bijelih Francuza.
U Sjedinjenim Državama, teorija zamjene nekada je kružila uglavnom u odvojenim grupama i mračnim kutovima interneta. Ali ekstremističku retoriku sve više distribuiraju ličnosti u mejnstrim američkim medijima i politici. Bivši voditelj Fox Newsa Tucker Carlson iznio je teoriju velike zamjene, propagirajući ideju da je Demokratska stranka nastojala iskoristiti imigrante i obojene ljude da razvodni glasačku moć bijelaca. “Demografske promjene su ključ političkih ambicija Demokratske stranke,” rekao je Carlson 2021. U međuvremenu, republikanski kongresmeni i državni zvaničnici također su ponovili tvrdnje teorije zamjene, a Mark Robinson, zamjenik guvernera i republikanski kandidat za guvernera u Sjevernoj Karolini, zaradio je podršku bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa uprkos dugoj evidenciji uvredljivih izjava o ženama i žrtvama nasilja u porodici.
Više od 70 posto svjetske populacije živi pod autokratskom vlašću.
Mizogini stavovi su prihvaćeni na najvišim nivoima od strane populista koji krše norme kao što su Trump, Orban i bivši brazilski predsjednik Jair Bolsonaro. Seksizam i mizoginija desničarskog diskursa stalno su sve očigledniji. Iako su neki od ovih političara možda oportunistički prihvatili antiženske stavove kako bi posijali podjele i pridobili sljedbenike, u mnogim slučajevima su u skladu sa svojim vlastitim seksističkim stavovima. U Trumpovom slučaju, on se neslavno hvalio 2005. kako je hvatao žene “za pičku”. Donio je i taktičke odluke da se suprotstavi pravima žena. Trump, koji je svojedobno podržavao prava na pobačaj, marljivo se udvarao bijelim nacionalistima i evangelističkim kršćanima kao ključnoj izbornoj jedinici. Kada je bio predsjednik, njegove nominacije za Vrhovni sud utrle su put historijskom ukidanju prava na pobačaj u Sjedinjenim Državama – za šta Trump sada pripisuje zasluge u predizbornoj kampanji. Bolsonaro je izjavio da će se boriti protiv “rodne ideologije” i braniti porodične i kršćanske vrijednosti, u skladu s Orbanovom knjigom. Aktivistkinje su se organizirale kako bi pomogle u porazu njegove kandidature za reizbor 2022. godine, koju su njegovi sljedbenici pokušali poništiti nasilnim protestima baš kao što je to činio Trump prošle godine. Njegova stranka i dalje ima pluralitet u zakonodavnom tijelu i nastoji dalje ograničiti abortus strožim kaznama od onih za silovanje.
Zajedno s ovim mainstreamingom ekstremističkih ideja došlo je do šokantne normalizacije seksističke i nasilne retorike, rutinskog prikaza toksične muškosti i šala o silovanju. Kao predsjednik, Bolsonaro je redovno napadao i vrijeđao novinarke i neslavno tvrdio da zakonodavac “nije vrijedan” silovanja. Trump često prihvata poznate ženomrzac i neprestano napada žene, posebno one koje doživljava kao političke pretnje. Kada je Trump 2022. večerao s aktivistom bijele rase Nikom Fuentesom, odmah je došlo do negodovanja zbog njegovih neonacističkih stavova, ali je malo njih primijetilo Fuentesov samoproglašeni identitet kao “incel” ili nedobrovoljni celibat, grupu muškaraca koji propovijedaju nasilje i potčinjavanje žena. Inceli su dio takozvane manosfere, skupa grupa muške nadmoći koje tvrde da se prava bijelaca krše rodnom jednakošću, imigrantima i međurasnim brakovima. Oštar antifeminizam je postao standardna tema na republikanskim političkim događajima i konvencijama mladih, poput onih koje održava konzervativna grupa Turning Point, koja zastupa gledište po kojem se „žene trebaju pokoriti mužu na sve načine… . . u znak priznanja za njegovo vodstvo”, navodi se u objavi na web stranici grupe pod naslovom “Feministička borba za uništenje svijeta”. Na nedavnom skupu mladih republikanaca iz D.C. u Washingtonu, Trumpov pomoćnik rođen u Australiji po imenu Nick Adams bio je istaknuti govornik, promovirajući svoju knjigu Alpha Kings. On je savjetovao grupu o načinima kontrole žena, upozoravajući ih da “gadne žene dolaze zbog dvije stvari: zbog vašeg uma i vaših testisa”.
BIT ĆE GORE
Uloga tehnologije u tandemskom napadu na demokratiju i žene samo raste. Internet je povezao desničarske ekstremiste u svjetsku mrežu koja komunicira putem online oglasnih ploča i aplikacija kao što su Telegram i Discord. Žene su daleko primatelji većine rodno zasnovanih napada putem suštinski neregulirane internetske arhitekture koja propagira i pojačava sadržaj mržnje putem algoritama dizajniranih da maksimiziraju klikove i zadrže pažnju ljudi. Uzastopna istraživanja iz 2016. godine pokazuju da oko 80 posto žena parlamentaraca trpi rodno zasnovane napade, preko 40 posto prijeti silovanjem, smrću ili nasilnim napadima, a 25 posto je fizički napadnuto. Na nedavnom skupu na marginama Komisije Ujedinjenih nacija za status žena, izvršni direktori Microsofta su strmoglavo sjedili dok su parlamentarke iz Afrike, Evrope i Latinske Amerike opisivale zlobne prijetnje koje stižu u njihove sandučiće nekoliko puta svakog sata. Lucia Nicholsonova, bivša potpredsjednica slovačkog parlamenta i sadašnja članica Evropskog parlamenta, pročitala je poduži, slikovit tvit nekoga ko se zakleo da će je ućutkati prijeteći da će je silovati, sodomizirati, osakatiti i ubiti. Silvana Koch-Mehrin, osnivačica Women Political Leaders, grupe koja je organizovala događaj, citirala je studiju koja je pokazala da stopa tvitova mržnje može u prosjeku 2.000 na sat.
Pojava generativne umjetne inteligencije pojačava ove štete na mreži, što može biti razorno i potencijalno završiti karijeru. Lako dostupan softver izazvao je eksploziju u stvaranju deepfakea, od kojih su velika većina deepfake pornografskih videa sa ženama. Lažne gole slike eksplodirale su za 290 posto od 2018. godine, prema istraživaču industrije Genevieve Oh, najčešće na licima poznatih ličnosti i političara, kao što je predstavnica SAD-a Alexandria Ocasio-Cortez. Žene su uglavnom predmet ovih vrlo realističnih, ali potpuno lažnih slika, videa i poruka, a problem se samo pogoršava. Nova imerzivna tehnologija koja se koristi u uređajima virtuelne stvarnosti stvara realistična iskustva za gledaoce i igrače igrica, što je dovelo do simuliranog silovanja i nasilnih napada sa zastrašujućim i traumatičnim utjecajem. Efekti cunamija pornografije i vrlo realistične tehnologije imerzivne tehnologije nisu detaljno proučavani, ali je jedna studija otkrila korelaciju između mladih muških konzumenata pornografije i želje da se izvrši moć nad ženama.
Ono što je jasno je da radikalizacija politike na desnici i moć toksične tehnologije jačaju i ubrzavaju dugogodišnju rodnu pristrasnost umjesto da je razbijaju. Ankete pokazuju da mlađe generacije muškaraca manje podržavaju feminizam od starijih. Istraživanje Ipsosa među ispitanicima u 31 zemlji pokazalo je da 60 posto muškaraca generacije Z vjeruje da ih rodna ravnopravnost diskriminira, u poređenju sa 43 posto muškaraca iz generacije bumer. Ovi sve više seksistički stavovi o ženama kombinuju se sa strukturnim preprekama sa kojima se žene u politici i dalje suočavaju, uključujući nedostatak brige o djeci i porodičnog odsustva, razlike u plaćama i pristup pozicijama na vodećim stranama. Najnovije Svjetsko istraživanje vrijednosti otkriva obeshrabrujuću podstrukturu tvrdoglavo uporne pristranosti koja je ostala nepromijenjena u protekloj deceniji. Polovina ispitanih (muškaraca i žena) vjeruje da muškarci, samo zato što su muškarci, postaju bolji lideri. Sa mnogo većim marginama, ljudi vjeruju da su žene manje opremljene za donošenje odluka na život ili smrt koje šefovi vlada moraju donijeti dok upravljaju nacionalnom sigurnošću i vanjskom politikom.
Ova predrasuda prema ženama liderima ne samo da je pogrešna, već je uveliko opovrgnuta od strane sadašnjih i nedavnih žena predsjednica i premijerki, od kojih su mnoge pokazale izuzetno zdravo i hrabro vodstvo dok su se bavile krizama. Tajvanski predsjednik u dva mandata, Tsai Ing-wen, uspješno je upravljao aktima kineske agresije, potvrđujući de facto nezavisnost Tajvana od Pekinga bez pretjeranog antagoniziranja kineskih lidera. U Estoniji, premijerka Kaja Kallas pomogla je da se Evropa okupi u vremenu bez presedana. Žene predsjednice Gruzije, Kosova i Moldavije hrabro su branile svoje zemlje od agresije i zastrašivanja Rusije i njenih zastupnika. Julija Navalnaja, supruga ruskog opozicionog lidera Alekseja Navaljnog, stupila je na vodeću ulogu odmah nakon muževljeve smrti u sibirskom zatvoru. U međuvremenu, Bjeloruskinja Sviatlana Tsikhanouskaya predvodi opozicionu vladu zemlje u egzilu. Druge žene liderke bave se pitanjima kao što su domaća polarizacija (Slovenija i Tanzanija), korupcija (Slovačka) i međunarodna reforma klimatskog finansiranja (Barbados). Ovi lideri pokazuju da odbrana ljudskih prava – uključujući prava žena i LGBTQ – ne isključuje vladavinu za sve i odbranu svojih demokratija od unutrašnjih i vanjskih prijetnji.
Iako velike zemlje predvode autokratski nalet, prema analizi V-Dem-a, mnogo se može naučiti od 18 zemalja koje se demokratiziraju — uglavnom male zemlje, od kojih mnoge vode žene. Mnoge od ovih demokratizirajućih zemalja obnovile su dobro upravljanje i smanjile polarizaciju koja je izjedala toliko zemalja. Mnoge su donijele zakone koji podržavaju ženska prava i ravnopravnost u braku, ali također sprovode ekonomske, socijalne i sigurnosne politike osmišljene da budu od koristi svim njihovim građanima. Muškarci nisu marginalizirani, iako se od njih traži da prihvate osnovnu pretpostavku jednakih prava i mogućnosti za sve. Ove demokratske žene liderke su ojačale i proširile politička i građanska prava, priklonile se egzistencijalnim izazovima koje predstavljaju klimatske promjene i postavile efikasnu odbranu od agresije. Nisu uspjeli u svakom cilju, ali su uspostavili vjerodostojne rekorde koji bi trebali početi razbijati postojeće predrasude koje žene, nekako, ne mogu efikasno i hrabro voditi.
(TBT, FOREIGN AFFAIRS)
