KOLUMNA
Svijet je prevazišao doba zatvorenih granica i unilateralnih
rješenja. Već smo globalizirani, sada trebamo globalna pravila da podržimo
ekonomsku i finansijsku stabilnost, kao i mir i sigurnost.
Piše: Javier Solana, thebosniatimes.ba
Širom Zapada, vjera u međunarodnu vladavinu i ekonomsku
globalizaciju blijedi. Kako je pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim
izborima pokazala, glasači, vođeni osjećajem nepravde i nejednakosti, sve više
odbijaju otvorenost kao i politički establišment koji je promovira. Ali, sve
dok su nezadovoljstva koja dovode do ovakvih izbora stvarna, terapija će
vjerovatno donijeti više štete nego sama bolest.
Trump je pobijedio zahvaljujući obećanju da će tražiti
unilateralna i unutrašnja rješenja, od kojih su mnoga poput onih koja su
zagovarali predlagači Brexita. Glasači su pokrenuti planom odbijanja novih
sporazuma o slobodnoj trgovini poput Transpacifičkog partnerstva (TPP) i
ponovnog pregovaranja starih poput Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj
trgovini (NAFTA). Ujedinjeni su protiv multilateralnih tijela poput Svjetske
trgovinske organizacije (WTO) – glavnog foruma za pregovaranje i
implementiranje globalnih trgovinskih normi i međunarodna organizacija sa novim
kvazipravosudnim sistemom kao tijelom za rješavanje sporova.
Sve ovo zanemaruje ključnu činjenicu: u današnjem svijetu,
okretanje ka unutrašnjosti nije razumna opcija, naročito za zapadne liberalne
demokratije. Svi smo mi jednostavno previše međusobno povezani; problemi,
izazovi i prilike s kojima se susrećemo više nemaju veze s državnim granicama.
Pokušaj vraćanja natrag u vrijeme nezavisnih nacija-država samim
tim će mnogo koštati. Zaista, pad WTO-a, zajedno sa kolapsom sporazuma poput
TPP-a i NAFTA-e, pokrenulo bi pojavu odvojenih trgovinskih blokova uvodeći novu
eru konkurencije velikih sila. Možda najvažnije, povlačenje iz globalne
trgovine dovelo bi do skoro sveopćeg gubitka prosperiteta. Dobra je vijest da
ne pate svi od takvog nedostatka vizije. EU i Kanada su potpisale Sporazum o
slobodnoj trgovini (CETA) i pružile tračak nade da se napredak još uvijek može
ostvariti u smislu ugovora o prosperitetnoj trgovini i ulaganjima.
CETA je pozitivan napredak ne samo zato što veže dvije
razvijene ekonomije koje oslikavaju demokratske vrijednosti i promoviraju
prosperitetne sisteme, već zato i što uvodi visoke okolišne, radničke i
fitosanitarne standarde za trgovanje. Također će obezbijediti značajni ekonomski poticaj, moguće i dodati oko
12 mlrd. eura na BDP EU, te poduprijeti rast sa skoro 25% u trgovini robom i
uslugama na obje strane.
Druga prednost CETA-e je poboljšano rješavanje sporova, koje
će provoditi establišment trajnog suda čije će članove zajedno odabrati Kanada
i EU kako bi se izbjegao sukob interesa. Da bi se osigurala
transparentnost, arbitražne odluke će
biti javne, a strane će imati pravo žalbe.
Rezultati nedavnih izbora prijete ne samo trgovini, nego i
okolišu te svjetskoj klimi. SAD, koje su odgovorne za 16% globalne emisije
stakleničkih plinova, ključne su za svako nastojanje u borbi s klimatskim
promjenama – a i zbog primjera kojeg predstavljaju za druge slične zemlje.
Ipak, Trump je u svojoj kampanji ponavljao da će „otkazati“ historijski
sporazum o klimatskim promjenama postignut u Parizu prošlog decembra.
Ako Trump ispuni ovo obećanje, posljedice bi mogle biti
kobne. Obećavajuća je činjenica da su na ovogodišnjoj konferenciji u Marakešu u
Maroku, preostale zemlje potpisnice sporazuma iz Pariza jasno izrazile
odlučnost za implementiranje preuzetih obaveza.
A ovo su još bolje vijesti: prošli mjesec, predstavnici
vlada, industrije i civilnog društva su potpisali sporazum o ograničavanju
emisije CO2 iz civilne avijacije. Ako uzmemo u obzir da bi do 2050. civilna
avijacija mogla emitirati CO2 koliko Rusija i Indija danas emitiraju zajedno,
ovo je izuzetno važan napredak.
I opet, EU se ističe po svom naprednom stavu igrajući
centralnu ulogu – zajedno sa zemljama članicama – u dogovaranju sporazuma, koji
traži da aviokompanije zaustave rast emisije CO2 od 2020. kupovinom „emisijskih
jedinica“.
Sredinom 2000-ih, EU je priznala da, uprkos obećanjima iz
protokola Kyoto, svijet nije uspio smanjiti emisiju plinova. Počelo se raditi
na rješenju 2008. Do 2012., uvjerila je Organizaciju međunarodne civilne
asocijacije da se obaveže na postizanje globalnog sporazuma do kraja 2016.
Ispunjenje tih obaveza je veliki korak naprijed ka saradnji u vezi s klimatskim
promjenama.
Svijet je prevazišao doba zatvorenih granica i unilateralnih
rješenja. Već smo globalizirani, sada trebamo globalna pravila da podržimo
ekonomsku i finansijsku stabilnost, kao i mir i sigurnost. EU, uprkos brojnim
izazovima, nije samo pokazala svoju
vrijednost kao temelj međunarodnog reda; također opravdava širu prednost
globalne vizije i partnerstva, koju ostvaruje kroz diplomatiju i pametni multilateralizam. Sada, više nego
ikad, ne smijemo dozvoliti sebi da ovu lekciju zanemarimo.
/Javier Solana je bivši Visoki predstavnik EU za vanjske
poslove i sigurnosnu politiku, Generalni sekretar NATO-a i ministar vanjskih
poslova Španije/
(TBT, ©Project Syndicate, Prevela Jasmina Drljević)
