Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Uvjeti sporazuma sa Hamasom u Izraelu se uvijek predstavljaju kao „bolna cijena“. Pretpostavlja se da sve ono što je dobro za Hamas nije dobro za Izrael, a da je sve što je loše za Palestince – dobro za nas. Na stolu je uvijek igra nulte sume (ako jedan dobija, drugi gubi). Izrael je sebe ubjedio da ne smie potpisati sporazum koji bi makar i malo mogao biti povoljan za Hamas, jer bi to značilo da je loš za zemlju. Cijena bi čak bila i bolna. Trebalo bi da budemo sumnjičavi prema ovoj pretpostavci. U sporazumu postoje dobri elementi i za Hamas i za Izrael. „Cijena“ nije uvijek cijena, i nije da uvijek boli kao što smo skloni da mislimo.
Za Hamas bi bilo dobro oslobađanje palestinskih zatvorenika i prestanak rata. Ali možda bi to moglo biti dobro i za Izrael. U svakom slučaju, alternativa će biti mnogo lošija. Hamas neće bezuvjetno osloboditi otete, kao što ni Izrael nikada neće pustiti zatvorenike bez neke naknade, mada ih je tokom godina imao na hiljade, čak i danas. Izrael je naučio Palestince da je privremeno oslobađanje moguće samo sporazumom o razmjeni zatvorenika i otetih. Otetih ima na obe strane: velik broj Palestinaca vojska je otela pravo iz njihovih kreveta, a da nisu ni stigli do suda.
Izraelski zatvori su prepuni tzv. sigurnosnih zatvorenika koji nisu svi „teroristi krvavih ruku“, kako ih predstavljaju propagandni mediji. Mnogi su politički zatvorenici režima koji zabranjuje bilo kakvo organiziranje Palestinaca, a među njima ima i onih koji su zbog trivijalnih stvari osuđeni na drakonske kazne. Ako još ima potrebe da se dokazuje postojanje izraelskog aparthejda, to je veoma lahko učiniti kroz ukazivanje na odvojeni pravosudni sistem za Jevreje i Palestince. U zatvorima ima i odvratnih palestinskih ubica: većina ih je tamo već decenijama, a čak i oni zaslužuju da budu oslobođeni jednog dana, kao i njihovi jevrejski pandani. Oslobađanje veterana oružane borbe neće Izraelu nanijeti štetu.
Ima onih čije bi oslobađanje čak donijelo dobra Izraelu, među kojima se ističe Marvan Barguti,1 ali ima i drugih. Ako Izrael bude iskreno zainteresiran za partnera koji bi stvorio promjenu u realnosti beskonačnih ratova, takav partner se nalazi u izraelskom zatvoru. Palestinsko rukovodstvo je raspoređeno između zatvorskih jedinica Megido i Nafha. Svaka oslobodilačka borba, uključujući i onu jevrejskog naroda, stvorila je hrabre vođe koji su izašli iz zatvora okupatora. Bit će ožalošćenih jevrejskih porodica koje su prije mnogo godina izgubile svoje najdraže i koje neće željeti da vide njihove ubice na slobodi, ali i druge ubice se puštaju iz zatvora. Ove porodice ne mogu odrediti šta je dobro za Izrael.
Najpametniji korak koji je Izrael trebalo i morao preduzeti već odavno jeste momentalno puštanje zatvorenika, ali ne kao vid predaje u pregovorima. Nema šanse da se to dogodi, previše je razumno. Oslobađanje 1.500 zatvorenika, kao što Hamas traži, nije katastrofa i ne boli. To će dovesti do oslobađanja otetih. Katastrofa će se dogoditi jedino ako se oni ne vrate.
Nije katastrofa niti boli da se zaustavi ovaj prokleti rat u kom je Izrael izgubio ljudskost, a da nije postigao nijedan dramatičan uspjeh koji je očekivao od neselektivnog ubijanja i razaranja kakvih ima samo u ratnim brutalnostima. Čast Izraela će zaista biti narušena, Hamas će biti krunisan kao pobjednik rata, sumnjiv ali ipak pobjednik. Kao takav je krunisan već 7. oktobra. Čak i da se postigne Netanyahuova „apsolutna pobjeda“, što se naravno nikada neće dogoditi, Hamas je pobjedio u ratu. Zato je bolje rat odmah prekinuti.
Treba ostaviti po strani sve klišee i slogane koji vređaju Izraelce i hladne glave procjeniti: da li bi ovaj sporazum zaista bio loš? Po čemu je loš? Da li se neko dobro može izvući iz njega?
(TBT, Haaretz)
