Piše: Agathe Demarais, thebosniatimes.ba
Prisjećanje kako je svijet izgledao prije nego što je Donald Trump postao američki predsjednik u januaru 2017. stvara upečatljivu sliku. U to vrijeme, ideja da Peking predstavlja prijetnju za globalnu sigurnost nije bila općeprihvaćena u Washingtonu. Uvođenje carine na uvoz robe iz Evrope činilo se nezamislivim. A kontrola izvoza tehnologije, koja je od kraja hladnog rata sve više prestajala da se primjenjuje, bila je područje koje je diktirala mala grupa političkih stručnjaka.
Kako god, ne može se poreći da je Trump promijenio svijet, posebno kada je riječ o odnosima između Sjedinjenih Američkih Država i Kine.
Dalje navodi da je, s obzirom na Trumpovu zapaljivu retoriku o Pekingu – između ostalog i njegovo obećanje da će eskalirati trgovinski rat između SAD-a i Kine – lako povjerovati da bi kineski čelnici više voljeli aktuelnog američkog predsjednika Joea Bidena nego Trumpa, koji će vjerovatno biti republikanski kandidat.
No, ovo gledište je vjerovatno kratkovidno i zamagljuje širu sliku. Prema svemu sudeći, Kina podržava Trumpa.
Peking zna da nema nade za poboljšanje odnosa s Washingtonom, bio na vlasti Trump, Biden ili neko treći. Kada govorimo o dugoročnoj strategiji Pekinga u vezi sa Zapadom, Trumpov povratak u Bijelu kuću mogao bi ići u korist Kini, barem na polju ekonomije. Ispod je nabrojano pet razloga zašto je tako.
Trump bi povećao podjele između SAD-a i Evrope
“Mislim da je Evropska unija neprijatelj, s obzirom na to šta nam rade na polju trgovine.” (Trump u julu 2018)
U decembru 2023. Financial Times je izvijestio da su kineske obavještajne službe koristile Franka Creyelmana, bivšeg belgijskog senatora, kao resurs godinama. Njegov kineski rukovoditelj lijepo je sažeo cilj tog odnosa: “Naša svrha je izazvati podjelu između SAD-a i Evrope.”
Rezonovanje Pekinga je jednostavno: jačanje nepovjerenja između SAD-a i Evrope najbolji je način da se spriječi pojava transatlantskih politika koje su štetne za kineske interese, kao što je kontrola zajedničkog izvoza. Gledano iz te perspektive, drugi Trumpov mandat pogodovao bi Kini. „Mislim da je Evropska unija neprijatelj, s obzirom na to šta nam rade na polju trgovine“, kazao je Trump 2018, i nema naznaka da je promijenio mišljenje.
Ako bude izabran, Trump se vjerojatno neće moći oduprijeti nagonu da ponovno pokrene trgovinske ratove s Evropom – naprimjer, ispunjavajući obećanje da će uvesti carinsku tarifu od 10 posto na sve strane. Trgovinska borba, zauzvrat, vjerojatno bi zaustavila saradnju SAD-a i Evropske unije o mjerama koje bi mogle naškoditi kineskim interesima. Naravno, Trumpovo nedavno obećanje da će nametnuti minimalnu carinsku tarifu od 60 posto na kineski uvoz bi, također, bilo bolno za Peking. Ali u velikoj postavci stvari, Peking može pretpostaviti da je plaćanje takve cijene vrijedno ako je nagrada raskol između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije.
Trump bi mogao napraviti zaokret kada je riječ o sankcijama Rusiji
“Oni su uveli sankcije Rusiji – pogledajmo možemo li mi sklopiti neke dobre sporazume s Rusijom.” (januar 2017)
Iako je Trumpova vanjska politika uistinu bila nepredvidiva, konstantno je u njoj bila prisutna sklonost da se dodvorava ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. To je najevidentnije bilo tokom američko-ruskog samita u Finskoj 2018, kada je Trump sugerisao da vjeruje Putinu više nego svojim obavještajnim službama. Ako njegovo divljenje prema Putinu ostane nepromijenjeno, Trump bi mogao donijeti odluku da ukine sankcije Rusiji čim stupi na funkciju, na užas evropskih država.
Takva situacije ne samo da bi oduševila Moskvu, nego bi i išla u prilog Pekingu. Iako deklarativno postoji neograničeno prijateljstvo između Rusije i Kine, realnost je da su kineske firme bile oprezne u poslovanju s Rusijom. Iako je skočio kineski izvoz u Rusiju nakon 2022, to je u odnosu na nisku početnu bazu, a nema mnogo dokaza za sada da kineske firme žure ulagati u Rusiju.
To je zbog zabrinutosti da bi Washington mogao nametnuti sekundarne sankcije Moskvi, prisiljavajući kompanije širom svijeta da biraju između svojih američkih i ruskih kupaca. Za većinu kineskih kompanija, držati se američkog tržišta bilo bi lako u takvom scenariju. Kao rezultat toga, kineske kompanije su malo zainteresovane za razvoj odnosa s ruskim kompanijama koje će, možda, uskoro morati napustiti. Ako Trump ukine sankcije Moskvi, taj problem bi bio riješen za kineske kompanije.
Trump bi dao poticaj kineskoj težnji za alternativnim finansijskim mehanizmima
“Kina želi zamijeniti [američki dolar] juanom, a to je nama bilo nezamislivo. Nezamislivo. Nema šanse da do tog dođe. Sada ljudi razmišljaju o tome.” (august 2023)
Kina se dugo pokušavala zaštititi od američkih sankcija, bilo kroz dedolarizaciju, kreiranje alternativa globalnom bankarskom sistemu SWIFT koji kontroliše Zapad, ili planovima da digitalni juan bude valuta za prekogranična plaćanja. Međutim, Kina ovu strategiju ne može provesti u djelo sama: da bi njene finansijske strukture zamijenile ustaljene zapadne, i trgovinski partneri Pekinga trebaju birati nezapadnjačke alternative. Put do tamo je strm; većina kompanija i banaka ne vidi potrebu da odustane od SWIFT-a koji savršeno funkcioniše, kako bi isprobali mnogo manju kinesku alternativu.
Drugi Trumpov mandat bi mogao promijeniti ovaj način rezonovanja. Slučaj ruskog proizvođača aluminija Rusala iz 2018. pokazuje zašto: nakon što je bez ikakvog upozorenja nametnula sankcije pomenutoj kompaniji, Trumpova administracija se morala vratiti korak unazad i ukinuti sankcije, shvativši da su te mjere imale ogorman globalni domino efekat.
Pouka priče je bila jasna: Pod Trumpovom vlašću, sve je moguće i svima se mogu nametnuti sankcije bez upozorenja. Kao rezultat, mnoge države će tražiti načine da se preventivno zaštite od takvih mjera ako Trump bude ponovno u Bijeloj kući. U ovoj fazi, najbolji način da se to postigne je da se pređe na kineske alternativne finansijske mehanizme. To bi bila još jedna pobjeda za Kinu.
Trumpova pobjeda povećala bi dominaciju Kine za ključne materijale koji se nabavljaju iz država u usponu
“Zašto ovdje dolaze svi ti ljudi iz nekih lijevih država?” (januar 2018)
Globalna borba za utjecaj dovodi zapadne ekonomije u sukob s Kinom zbog osiguravanja pristupa sirovinama koje će biti ključne za prelazak na zelenu energiju, kao što su kobalt, bakar, grafit, litij i nikal. Do sada se ta bitka uglavnom odvijala u zemljama s bogatim prirodnim resursima, kao što su Bolivija, Brazil, Demokratska Republika Kongo, Gvineja i Indonezija. Kina je daleko neosporni lider u ovoj utrci i kontroliše 50 do 70 posto rafiniranja globalne zalihe litija, naprimjer.
Drugi Trumpov predsjednički mandat ne bi pomogao uvjeriti ekonomije u razvoju – koje je Trump jednom kolektivno omalovažavao kao „lijeve zemlje“ – da se udruže s Washingtonom za opskrbu ključnim sirovinama. Mnoge države bogate mineralima bojale bi se da Trumpova obećanja imaju malu vrijednost, kao što je njegovo iznenadno povlačenje iz iranskog nuklearnog sporazuma pokazalo 2018.
Osim toga, Trumpov prezir prema zemljama u razvoju, vjerovatno ograničenje imigracije i zapaljiva retorika o islamu neće baš razbiti led s afričkim, jugoistočnim azijskim ili južnoameričkim vođama. Kina bi se radovala i nastavila unapređivati svoje interese u ekonomijama u nastajanju, prikazujući se kao odrasla osoba u sobi – pouzdan partner koji ne miješa posao i politiku.
Kina bi imala koristi od američkog izvoza kontrole nad čistom tehnologijom
“Koncept globalnog zagrijavanja izazvala je Kina kako bi američku proizvodnju učinila nekonkurentnom.” (novembar 2012)
Restrikcije na uvoz ključni su alat za Washington da implementira strategiju ekonomskog smanjenja rizika fokusiranu na Kinu. Te mjere ciljaju na tehnologije koje imaju dvostruku upotrebu, kao što su poluprovodnici, vještačka inteligencija i kvantna tehnologija. Za sada je oblast čiste tehnologije bila pošteđena od američkih kontrola izvoza, ali Trumpov drugi predsjednički mandat bi to vjerovatno promijenio. Republikanci su jasno dali do znanja da će zauzeti agresivniji stav prema Kini i tražiti da se primjenjuje kontrola izvoza na širi raspon sektora nego što je to činila Bidenova administracija, tako da će vjerovatno uključiti oblast čiste tehnologije, kao što su obnovljiva energija i tehnologija baterija.
S tačke gledišta Kine, američke kontrole izvoza zelenih dobara bile bi sjajna vijest. Gledano kratkoročno do srednjeročno, takve mjere ne bi imale velikog utjecaja na kineske firme, s obzirom na to da su one već svjetski lideri u sektorima kao što su solarni paneli, vjetroturbine i električna vozila.
Dugoročno bi kineske kompanije mogle čak imati koristi od takvih kontrola. Bez najvećih svjetskih tržišta, američke komapnije bi imale manje prihoda i bile bi prisiljene smanjivati budžete za istraživanje i razvoj. Uz pomoć velikodušnih javnih subvencija, kineske kompanije će moći udvostručiti istraživanja, što će im pomoći da nadmaše američke kompanije, razvijajući sljedeću generaciju čiste tehnologije. Osim toga, scenarij smanjenja američkih čistih tehnologija pomogao bi Kini da utječe na globalne standarde za buduće čiste tehnološke proizvode, što bi dovelo do sveobuhvatne pobjede za Peking.
Na predizbornom skupu 2016. godine, Trump se hvalio riječima: „Ja volim Kinu“. Bilo to istina ili ne, Peking vjerovatno ima bolje mišljenje o drugom Trumpovom pedsjedničkom mandatu nego što bi se moglo očekivati na prvi pogled. U ključnim ekonomskim oblastima, kao što su trgovina, sankcije, finansijska infrastruktura, pristup ključnim sirovinama i kontrola izvoza, drugi Trumpov mandat bi mogao pogodovati dugoročnim interesima Kine.
Postoje, naravno, i druge oblasti koje treba uzeti u obzir, osim ekonomije. Ali, Trumpova nedavna izjava kako nije pretjerano raspoložen da brani Tajvan, još jedno ključno pitanje za Kinu, također će zadovoljiti Peking. Posmatrana iz Kine, Trumpova pobjeda u novembru mogla bi izgledati kao primamljiva prilika da se izvuče korist iz haosa, podjela i udarca za američki prestiž, koji bi uslijedili.
(TBT, FP)
