Piše: Nathalie Tocci, thebosnaitimes.ba
Dok Donald Trump ide ka osvajanju republikanske nominacije za novembarsku predsedničku trku, među evropskim saveznicima SAD postoji opravdana zabrinutost zbog njegovog povratka u Bijelu kuću.
Gotovo je izvjesno da će 2024. biti repriza filma Joseph Biden protiv Trumpa.Evropa treba da se pripremi za mogućnost drugog Trumpovog predsjedavanja.
Posljednji je bio traumatičan za Evropu i to zapravo nije bilo iz političkih razloga.
Postojale su političke podjele kao što je Trumpovo povlačenje iz iranskog nuklearnog sporazuma.
Ali transatlantske političke tenzije jedva da su nove: bilo je trenutaka – na primjer, rat u Iraku koji su predvodile SAD 2003. – kada je jaz bio dublji.
Trauma Evrope je imala više veze sa politikom: Trump je bio prvi američki predsjednik koji nije tretirao Evropu kao porodicu.
Vidljivo se osjećao prijatnije sa autokratama kao što su Xi Jinping i Vladimir Putin nego sa evropskim demokratski izabranim liderima.
Trumpova antipatija prema Evropi se nije promjenila.
Drugi put, ove loše političke vibracije bi se vjerovatno pretvorile u mnogo veće političke ponore.
Dok je njegov prvi mandat bio interno nestalan i uglavnom neefikasan, sa čestim oscilacijama, drugi bi mogao biti koherentniji i odlučniji.
Trump 2.0 bi bio 100 odsto Maga (Učinimo Ameriku ponovo velikom). Ne bi se ograničio na neprijatne tvitove.
Dodajte ovome, međunarodni kontekst koji je daleko izazovniji. Evropu su duboko potresla dva rata, jedan od njih na samom kontinentu.
Ni ruskoj invaziji na Ukrajinu ni ratu na Bliskom istoku se ne nazire kraj. U stvari, mogući povratak Trumpa može biti jedan od razloga što su Putina i Benjamina Netanyahua naveli da produže svoje ratove.
Poslije novembra, strateška nevolja Evrope mogla bi biti gora od one strašne koju imamo danas.
Šta bi Trump 2.0 mogao implicirati za Evropu?
Što se tiče ekonomije i Bliskog istoka, razlike bi se pojačale. Transatlantski odnosi nisu bili lahki od Bidenovog zakona o smanjenju inflacije, ili onoga što mnogi smatraju njegovim besplatnim pristupom izraelskom ratu u Gazi.
Ali sa Trumpom bi se stvari gotovo sigurno pogoršale.
Vjerovatno bi se radikalno okrenuo Ukrajini. On je zapretio da će napustiti Kijev preko noći, osim ako ne prihvati „mir“ koji je postigao Washington (vjerovatno pod uvjetima Moskve).
Dogovoreno ili bez dogovora, teško je videti da će Trump nastaviti pružati američku vojnu pomoć Ukrajini.
Napuštanje Ukrajine bi vjerovatno dodatno ohrabrilo Moskvu, podižući nivo imperijalnih ambicija Kremlja u Ukrajini i šire.
Ako Putin vjeruje da Trump ne bi mrdnuo prstom da ga zaustavi, mogao bi da ode čak i do prijetnji NATO-u.
Drugo Trumpovo predsjedništvo bi takođe moglo potkopati američku demokratiju, možda fatalno.
Sa četiri krivične optužnice koje su mu bile mučne, Trump bi krenuo protiv pravosuđa, dodatno potkopavajući njegovu nezavisnost.
Verovatno bi ispunio svoje pretnje da će krenuti za onima koje smatra izdajnicima, uz rizik da oslobodi verziju makartizma iz 21. stoljeća.
Nastavljajući tamo gdje je stao 2020., Trump bi mogao tići dalje u slabljenju ionako krhkog multilateralnog poretka, počevši od UN.
Demokratska zima u SAD ne bi ostala ograničena na američke granice, već bi odjeknula širom svijeta, počevši od Evrope.
Ovo bi bilo u skladu sa rizikom od uspona krajnje desnice koji bi se mogao materijalizovati na evropskim izborima u junu.
Populističke desničarske snage u Evropi danas su dovoljno loše. Ipak, Biden u Bijeloj kući – i katastrofalan Brexit – djelovali su kao ograničenja, moderirajući mnoge njihove ekscese.
Malo, ako ijedna od ovih partija danas poziva svoje zemlje da napuste EU. Kada oni poput Alternative fur Deutschland u Njemačkoj iznesu ideju o referendumu o izlasku iz EU, oni uglavnom bivaju odbačeni.
Vlade tvrde desnice, kao što je italijanska, do sada su se pridržavale i saradnje unutar EU i podrške Ukrajini.
Ipak, kako bi takve vlade i pokreti postupili da su ohrabreni izbornim trijumfima kod kuće i Trumpom u Washingtonu?
Moguće je, ako ne i vjerovatno, da bi im maske skinule.
Šta možemo uraditi da bismo bili zaštićeni od Trumpa?
Što se tiče Ukrajine, odgovor je prilično jasan. Mnogo je već urađeno da se smanji jaz između pomoći koju pružaju Washington i evropske vlade.
Danas Evropa daje otprilike duplo više od SAD, računajući i vojnu i ekonomsku pomoć.
Ovo još uvijek nije dovoljno. Evropa ima godinu dana da popuni nedostatak koji bi nastao ako SAD napuste Kijev.
A ovo bi ipak bilo jedva dovoljno. Ako je cilj da se podrži Ukrajina da pobjedi u ratu, proizvodnja oružja i municije će se morati povećati da bi se popunile zalihe.
Evropa će morati da izvrši i strateška ulaganja u bespilotne letjelice i satelite, da uradi više zajedničkih obuka i poboljša svoje logističko planiranje.
Osim Ukrajine, odbrambene implikacije Washingtona koji signalizira smanjenu posvećenost NATO-u su ogromne.
Evropljani treba da se suoče sa realnošću da je njihov kontinent u ratu.
Borbe se danas vode u Ukrajini, ali bi se u narednim godinama mogle proširiti i van nje.
Ako Evropa želi da se suoči sa prijetnjom koju Putin sam predstavlja, morat će početi stavljati meso na kosti evropskog stuba u NATO.
Odbrambeni sporazum između EU i Velike Britanije takođe bi se uklopio u ovaj okvir.
Podupirati liberalnu demokratiju i multilateralizam je jednako važno. EU treba da ojača svoje uvjete vladavine prava (a ne da ih oslabi kao što je to učinila da bi pridobila Mađarsku Viktora Orbana).
Ne bi trebalo da pravi popuste na političke uvjete koji se zahtjevaju od novih država članica.
Za razliku od prvog Trumpovog predsjedavanja, kada se Evropa prepustila magičnom razmišljanju da bi mogla raditi sa Kinom na jačanju multilateralizma, sada mora da udvostruči odnose (i bilateralne i multilateralne) sa liberalnim demokratijama koje isto misle (Japan, Južna Koreja, Australija i Kanada) i zemlje sa globalnog juga u Africi, Aziji i Latinskoj Americi.
Ovo će biti teška borba, s obzirom na dramatično slabljenje kredibiliteta Evrope u očima većeg dijela svijeta zbog njenog saučesništva u ratu u Gazi.
Ima smisla da Evropa uradi sve navedeno u iščekivanju mogućeg Trumpovog povratka.
Ali treba djelovati bez obzira na to.
Još gore od nečinjenja u narednoj godini bilo bi nastojanje da se reagira na podjeljen i haotičan način ako se ostvare najgori strahovi.
Trump bi to iskoristio kao dokaz da njegovo maltretiranje funkcionira.
(TBT, Guardian)
