Piše: Feras Abu Helal, thenbosniatimes.ba
Prošlog petka Međunarodni sud pravde (ICJ) završio je prvo ročište u južnoafričkom slučaju protiv Izraela, u kojem je Pretorija optužila Tel Aviv za namjeru da počini genocidne zločine nad Palestincima u Gazi.
Slučaj je pokrenuo debatu u arapskom svijetu o tome zašto se arapske države nisu pridružile Južnoj Africi u ovom slučaju i zašto nisu podnijele sličan slučaj ICJ-u ili Međunarodnom krivičnom sudu (ICC).
Prema statutu ICJ-a, sve države članice UN-a mogu pokrenuti tužbe protiv bilo koje države. Bilo koja arapska država mogla je podnijeti tužbu protiv Izraela ICJ-u ili barem zatražiti od Južne Afrike da se pridruži njenom slučaju prije nego što je zvanično pokrenut 29. decembra.
Južna Afrika u svojim dokumentima u predmetu priznaje svoju “obavezu” da provede “Konvenciju o genocidu” kao država potpisnica konvencije radi sprječavanja genocida. Na isti način, 19 arapskih država koje su potpisnice Konvencije o genocidu mogle su se na sličan način pozvati na svoj status i podnijeti tužbe protiv Izraela ICJ-u.
Pa, zašto arapske države nisu ništa poduzele?
Kompromitirani položaji
Mnoge arapske države mogu tvrditi da imaju “razumno” objašnjenje da izbjegnu takav agresivan potez. Neki mogu tvrditi da su to male zemlje sa slabom ekonomijom da snose posljedice.
Drugi, poput Tunisa, mogli bi čak tvrditi da ne mogu tužiti Tel Aviv, jer ne priznaju državu Izrael – iako je tuniski predsjednik rekao predsjedniku parlamenta prošlog novembra da se protivi prijedlogu zakona koji ima za cilj kriminaliziranje “normalizacije” s Izraelom jer to bi štetilo interesima Tunisa.
Međutim, to se ne bi odnosilo na zemlje sa jačom ekonomijom i većim uticajem, poput Saudijske Arabije i Egipta, koje imaju razumne osnove da se pokrenu protiv Izraela u ICJ-u.
Prvi razlog koji bi mogao objasniti stav Egipta i Saudijske Arabije je strah od mogućih posljedica od strane SAD-a. Većina arapskih država vjeruje da ne mogu prkositi američkom stavu o pitanjima vezanim za Izrael.
Zaista, egipatski predsjednik Abdel Fattah el-Sisi poduzeo je sve moguće korake da ojača veze s Izraelom zbog svog uvjerenja da je Tel Aviv odigrao značajnu ulogu, pored Saudijske Arabije i UAE, u uvjeravanju Obamine administracije da se ne protivi puču koji je on vodio u 2013.
Saudijska Arabija je također bila u procesu pregovora o sporazumu s Izraelom o normalizaciji njihovih odnosa u zamjenu za specijalni američki odbrambeni pakt.
Iako su Saudijska Arabija i Egipat prkosili Sjedinjenim Državama u posljednjih nekoliko godina u pitanjima kao što su proizvodnja nafte Opec-a i odnosi s Kinom i Rusijom, oboje ne žele to učiniti u pitanjima vezanim za izraelsko-palestinski sukob jer vjeruju da bi to bilo “crvena linija” u američkoj perspektivi.
Užasni podaci o ljudskim pravima većine arapskih država nude još jedno objašnjenje za njihovu nevoljkost da se pridruže Južnoj Africi u njenom slučaju protiv Izraela. Oni se plaše da bi sukob s Izraelom pred ICJ-om mogao dovesti do toga da ga Izrael ili jedan od njegovih saveznika odvede pred ICJ ili ICC.
I Saudijska Arabija i Egipat, kao i većina arapskih zemalja, mogu biti optuženi da su počinili mnoge vrste kršenja ljudskih prava. Egipat zatvara desetine hiljada političara i aktivista zbog izmišljenih optužbi korumpiranog pravnog sistema.
Štaviše, mnogi aktivisti i organizacije za ljudska prava optužili su egipatske vlasti za ubijanje, pritvaranje i prisiljavanje na raseljavanje stanovnika Sinaja nakon rušenja stotina kuća pod krinkom borbe protiv terorizma.
Saudijska Arabija je na sličan način izvršila obračun protiv aktivista, reformista i protivnika. Hiljade je držano proizvoljno bez odgovarajućih suđenja, od kojih su neki osuđeni na smrt samo zbog tvita. Saudijska Arabija je također optužena za teške ratne zločine u Jemenu.
Zbog ozbiljnog kršenja međunarodnog zakona o ljudskim pravima, arapske vlade se ne bi suočile s Izraelom ili bilo kojom drugom državom pred ICJ-om ili ICC-om kako bi izbjegli suočavanje sa sličnim slučajevima pred ovim međunarodnim sudovima.
Nema podrške Palestincima
Treće objašnjenje za stav arapskih država prema slučaju Južne Afrike protiv Izraela je jednostavno da one nisu spremne pokazati stvarnu podršku Palestincima u Gazi.
Sve arapske zemlje, uključujući Saudijsku Arabiju i Egipat, izdale su mnoge izjave u kojima osuđuju izraelski napad na Gazu, ali nisu poduzele nikakve daljnje mjere. Saudijska Arabija i Arapska liga čekali su više od mjesec dana napada na Gazu kako bi održali samit u Rijadu na kojem se raspravljalo o tom pitanju.
Samit je odlučio prekinuti opsadu i blokadu, ali arapske zemlje nikada nisu ovu rezoluciju pretvorile u akciju. Umjesto toga, Egipat je poslušao izraelske komande i odbio je pristup premještanju povrijeđenih civila na liječenje izvan Gaze osim ako Izrael ne odobri njihova imena.
Mediji i očevici su potvrdili da su egipatski brokeri prisiljavali Palestince u Gazi da plate do 10.000 dolara kao mito zvaničnicima da bi dobili pristup preko prelaza Rafah. Egipat je također pristao da pošalje sve kamione pomoći na provjeru izraelskog obezbjeđenja na komercijalnom prijelazu Karm Abu Salem, što je izazvalo kašnjenja u pristizanju pomoći i zakomplikovalo humanitarnu krizu u Gazi.
Egipat opravdava svoj stav da bi rizikovao bombardiranje kamiona od strane izraelskog ratnog vazduhoplovstva ako ne bi bili poslati kroz izraelski kontrolni punkt. U međuvremenu, izraelski advokat pred Međunarodnim sudom pravde tvrdio je da je Egipat odgovoran za prijelaz Rafah i za sprječavanje vozila pomoći da uđu u Gazu.
Iako je Izrael zaprijetio da će napasti svaku pomoć koja ulazi u Gazu bez njegove dozvole, Egipat može odgovoriti na izraelske optužbe protiv njega samo otvaranjem granica za izlazak povrijeđenih ljudi i pacijenata i za ulazak humanitarnih i komercijalnih kamiona i dokazati da je Izrael odgovoran za katastrofu .
Uprkos retoričkoj podršci arapskih vlada Palestincima, Dennis Ross, bivši američki izaslanik za Bliski istok, tvrdio je da mu je svaki arapski zvaničnik kojeg je poznavao rekao da “Hamas mora biti uništen”. Nakon više od 100 dana napada na Gazu, potpuno je jasno da za Izrael uništavanje Hamasa znači uništavanje Gaze i njenog naroda.
Bio sam dio ogromne mase ispred MSP-a u Hagu tokom istorijske rasprave protiv Izraela. Stotine hiljada demonstranata svih uzrasta, vjera i porijekla su dva dana držali hladno vrijeme. Njihova glavna poruka bila je da zahvale Južnoj Africi što je donela pravdu Izraelu. Oni su aplaudirali južnoafričkoj delegaciji na sve moguće načine. Južnoafrička delegacija je počastvovana kao zasluženo.
Nijedna arapska zemlja nije istupila da postigne ovu historijsku čast, jer se nijedna ne usuđuje prkositi SAD-u. Umjesto toga, oni imaju sramnu historiju kršenja ljudskih prava i čekaju da Izrael izvrši svoju misiju uništenja Gaze.
(TBT, MEE)
