Piše: Ale De Wall, thebosniatimes.ba
Južna Afrika je pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu optužila Izrael za genocid. U središtu argumenta je tvrdnja da Izrael uništava narod Gaze glađu. Član 2(c) Konvencije o genocidu zabranjuje „namerno podvrgavanje grupe takvim životnim uvjetima koji dovode do njenog potpunog ili delimičnog fizičkog uništenja“. Izrael smatra da su ove optužbe „neosnovane“.
Prehrambeni sistem u Gazi je potpuno urušen. Zdravstveni sistem je urušen. Osnovna infrastruktura za čistu vodu i kanalizaciju je urušena. Prema podacima Komiteta za procjenu gladi (Famine Review Committee, FRC) ljudi u Gazi se suočavaju sa realnom perspektivom gladovanja: ukoliko se nešto hitno ne preduzme, prijeti im masovno umiranje od gladi ili bolesti. FRC dostavlja svoje procjene grupi međunarodnih humanitarnih agencija koje koriste sistem ranog upozorenja, nazvan Integrirana klasifikacija faza prehrambene sigurnosti (Integrated Food Security Phase Classification, IPC).
Kao što sam pisao o krizi u Tigraju, IPC identifikuje pet faza prehrambene (ne)sigurnosti: normalna, pod pritiskom, kriza, hitna situacija i katastrofa/glad. Kaže se da glad u određenom području nastaje kada je „pogođeno najmanje 20 odsto stanovništva, pri čemu je otprilike jedno od troje djece akutno neuhranjeno, a dvije osobe umiru dnevno na svakih 10.000 stanovnika usljed gladi ili interakcije neuhranjenosti i bolesti“. Domaćinstva se mogu naći u fazi katastrofe čak i ako na širem području nije proglašena glad. Prema posljednjoj FRC analizi za Gazu, od 21. decembra 2023, „najmanje jedno od četiri domaćinstva (više od pola miliona ljudi) u Pojasu Gaze suočava se sa katastrofalnim akutnim uvjetima prehrambene nesigurnosti“.
Drugi način da se glad dijagnostikuje i definira jeste dodatni broj smrtnih slučajeva koji se može pripisati gladi i srodnim uzrocima. „Velika“ glad je ona u kojoj umre 100.000 ili više ljudi, dok prag „znatne“ gladi iznosi 10.000 dodatnih smrtnih slučajeva. To može biti korisno za opis slučajeva gladi tokom historije, ali ne i za aktuelne prehrambene krize.
Organizacija Save the Children je upozorila da bi smrt od gladi i srodnih uzroka u Gazi uskoro mogla premašiti broj od oko 22.000 smrtnih slučajeva koji su direktno uzrokovani vojnim napadom. Porodice često ostaju bez hrane jedan, dva ili tri dana. Šire se zarazne bolesti, koje su često povezan uzrok smrti neuhranjenih ljudi. Procjenjuje se da je skoro 70 odsto stambenih objekata uništeno ili oštećeno. Malo ljudi ima pristup čistoj vodi za piće, a još manje toaletima. Izuzetno je visok rizik od izbijanja zaraza koje se prenose vodom i drugih zaraznih bolesti.
Ako katastrofa u Gazi nastavi da se razvija, ostvarit će se upozorenja na masovna umiranja od bolesti, gladi i izloženosti. U slučaju da se humanitarna pomoć pruži brzo i u velikim razmjerama, smrtnost od gladi i bolesti će se stabilizirati i opadati, ali će i dalje biti potrebno vrijeme da se vrati na nivo prije krize. Čak i uz momentalni prekid sukoba i isporuku hitne pomoći, uz obnovu vodosnabdevanja, sanitarnih i zdravstvenih usluga, smrtnost bi nedjeljama ili mjesecima ostala povišena. I tada bi to predstavljalo „znatnu“ glad, prema definiciji od 10.000 ili više smrtnih slučajeva. „Velika“ glad, sa 100.000 ili više smrtnih slučajeva iznad prosjeka, može biti u perspektivi ako se nastavi trenutni nivo sukoba i razaranja.
Ratni zločin izgladnjivanja definiran je u Rimskom statutu Međunarodnog krivičnog suda kao namerno pribjegavanje izgladnjivanju civila kao metode ratovanja, zasnovane na lišavanju stvari neophodnih za preživljavanje, uključujući namjerno sprječavanje humanitarne pomoći kako je precizirana Ženevskim konvencijama.
Koncept „stvari neophodnih za preživljavanje“ (objects indispensable to survival, OIS) obuhvata ne samo hranu već i vodu, lijekove i sklonište. Nije nužno da pojedinci umru od gladi da bi zločin bio počinjen; dovoljno je da su im oduzete stvari neophodne za preživljavanje. Organizacija Human Rights Watch i drugi su zaključili da postupci Izraela u Gazi predstavljaju ratni zločin izgladnjivanja.
General Điora Aland, bivši šef izraelskog Savjeta za nacionalnu sigurnost, napisao je: „Ljudi bi se mogli pitati da li želimo da ljudi u Gazi gladuju. Ne želimo… Treba im reći da postoje dva izbora; ostati i gladovati, ili otići.“ To je i dalje zločin izgladnjivanja.
Opsadni rat sam po sebi nije protivzakonit, ali može biti ako nesrazmjerno i sistematski lišava civile stvari neophodnih za preživljavanje. Opsada Gaze od 2006. nadalje predstavlja kontroverzan slučaj: Izrael je skoro u potpunosti kontrolirao snabdevanje hranom, vodom, medicinskim sredstvima i električnom energijom; donosio je rigorozne odluke o tome kojoj robi će dopustiti unos u Pojas, vodeći računa da ne krši međunarodno humanitarno pravo. Kako je to ilustrirao Dov Weisglass, savjetnik tadašnjeg izraelskog premijera Ehuda Olmerta, „ideja je da se Palestinci stave na dijetu, ali ne da umru od gladi“.
Tokom godina, opsada je izazvala tešku oskudicu. „Prije aktuelnog sukoba“, stoji u nalazima UN objavljenim prošlog mjeseca, „64 procenta domaćinstava u Pojasu Gaze živjelo je prehrambenoj nesigurnosti ili je bilo podložno prehrambenoj nesigurnosti, sa 124.500 male djece koja su živjela u prehrambenoj oskudici… Pored toga, prije nego što su sukobi počeli 7. oktobra, UNRWA je izvjestila da se preko 90 odsto vode u Gazi smatra neprikladnom za ljudsku upotrebu.“
To su okolnosti iz kojih je Gaza brzo dovedena do katastrofe. Izraelska vlada je bila u potpunosti svjesna postojećih humanitarnih uvjeta i posljedica svake akcije koju je odlučila da preduzme. Isto važi i za Hamas, ali to nije relevantno za utvrđivanje odgovornosti Izraela. Ministar odbrane Joav Galant je 9. oktobra rekao: „Naredio sam potpunu opsadu Pojasa Gaze. Neće biti struje, hrane, goriva, sve je zatvoreno.“ Male količine humanitarne pomoći kojoj je kasnije dozvoljen ulaz u Gazu, ne ublažavaju ni snagu ove izjave ni njen utjecaj.
U smislu okvira koji je razradio profesor prava David Markus, ovo je prima facie indikacija „zločina izgladnjivanja“ prvog stepena. Čak i ako Galantova izjava ne odražava državnu politiku ili vojnu strategiju, činjenica da je izraelska vojna kampanja nastavljena bez ikakvih značajnih promjena metoda pošto su humanitarne posledice postale jasne, znači da je operacija u Gazi takođe zločin izgladnjivanja drugog stepena. Bilo kako bilo, svođenje Gaze na situaciju u kojoj je glad u perspektivi nije samo ratni zločin prema Rimskom statutu, već zločin protiv čovječnosti.
Integrirana klasifikacija faza prehrambene sigurnosti je razvijena 2004. godine. Oslanjajući se na procedure i kriterijume ove klasifikacije, glad je proglašena u Somaliji 2011. i Južnom Sudanu 2017. U drugim slučajevima, uključujući Etiopiju, Nigeriju i Jemen, Komitet za procjenu gladi je identificirao široko rasprostranjene uvjete za fazu 4 (hitna situacija) i upozorio na predstojeću glad ako se ne preduzme hitna humanitarna akcija. Glad nije proglašena u Siriji, gdje Komitet nije prikupljao podatke. U historijskom katalogu gladi i incidenata masovnog izgladnjivanja, teško je naći blisku paralelu sa situacijom u Gazi. Malo slučajeva kombinira tako sveobuhvatnu opsadu sa tako sveobuhvatnim uništavanjem stvari neophodnih za preživljavanje. Apsolutni brojevi ljudi koji umru u Gazi neće se podudarati sa brojevima iz katastrofalnih gladi u 20. stoljeću, jer je pogođeno stanovništvo manje, ali proporcionalni broj umrlih može biti uporediv.
Žestina, obim i brzina uništavanja stvari neophodnih za preživljavanje, kao i sprovođenja opsade, nadmašuju bilo koji drugi slučaj gladi izazvane ljudskim postupcima u posljednjih 75 godina. Komitet za procjenu gladi upozorava da bi uvjeti neposredne gladi mogli biti široko rasprostranjeni već slijedećeg mjeseca. Poređenja se mogu izvesti sa prisilnim izgladnjivanjem Biafre (1967-70), opsadom Sarajeva (1992-95), taktikom „klekni ili gladuj“ koju je koristila Asadova vlada u Siriji i zločinima izgladnjivanjem koje su počinile vlade Etiopije i Eritreje u Tigraju (2020-22).
U komparativnoj historijskoj tipologiji, Briget Conly i ja smo identificirali devet svrha izgladnjivanja koje politički i vojni akteri sprovode u velikim razmjerama, od kojih su prvih pet: istrebljenje ili genocid; kontrola kroz slabljenje populacije; sticanje teritorijalne kontrole; isterivanje stanovništva; kazna. Za vladu Izraela, glad u Gazi je nesumnjivo u skladu sa posljednje četiri svrhe. Ako se neke od izjava visokih izraelskih političara mogu uzeti kao potvrda, i ako Izrael nastavi svoju kampanju bez prekida poslije nedvosmislenog upozorenja na glad, onda bi i istrebljenje i genocid mogli postati uvjerljiv motiv. Pozivanje na odgovornost ključno je za okončanje zločina izgladnjivanja i Izrael nije izuzetak.
(TBT, London Review of Books)
