Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Na kraju ovog rata Izrael će se naći u goroj situaciji nego kada je rat počeo. Čak i ako Izrael uspije ostvariti svoje ciljeve, situacija u zemlji bit će gora nego prije. Kako moralni aspekti ovog rata gotovo nikoga u Izraelu ne zabrinjavaju, a pogotovo ne medije, preostaje samo iskreno odgovoriti na pitanje: Šta Izrael ima od ovog rata? Čemu se tačno može nadati?
Dok hor vojnih glasnogovornika koji glume novinare kliče postignućima vojske, a budući da gotovo svi Izraelci vjeruju da nakon sedmog oktobra Izrael može činiti šta god hoće, može se samo pitati o dobicima. Gubici se već gomilaju. Što duže rat traje, veća je šteta za Izrael.
Teško da se može zamisliti bilo kakva prednost koju bi Izrael mogao izvući iz ovog rata, čak i ako zanemarimo njegove užase i neopisivu patnju s druge strane i usredotočimo se samo na “ono što je dobro za Izrael”, kako to Izraelci vole formulirati. To je jako loše za Izrael. Budućnost talaca postaje sve mračnija, a sigurnost Izraela sve nesigurnija.
Činjenice su eklatantne.
Hamas je sve jači. Što je više pogođen u Gazi, to više raste njegova politička snaga među Palestincima, barem izvan Pojasa Gaze. Što dulje traje rat, to je lošiji međunarodni položaj Izraela. Već je dosegao najnižu razinu bez presedana, još ne među vladama, ali svakako u svjetskom javnom mnijenju. Izrael je postao gubava država više nego ikad prije. Izvještaji iz Gaze predstavljaju barbarsku stvarnost. Svijet to vidi i osjeća gađenje. Kako ne bi? Ankete među mladima u Sjedinjenim Državama, uključujući mlade Jevreje, trebale bi užasnuti Izrael. Hamas je među njima popularniji od Izraela. Za to možemo zahvaliti ratu.
Hvala ti, ratu, što si učinio svakog Izraelca ne samo sigurnosnom metom kamo god ide, već i metom nacionalne sramote. Neki Izraelci nemaju ništa protiv toga da se srame, ali ne svi. Hvala ti, ratu, što si doveo Izrael na rub ekonomskog ponora. Daleko su dani kada će ovamo dolaziti turisti u onom broju na koji smo navikli, ali najveća šteta učinjena Izraelu osjetit će se u onome što mu se događa na unutarnjem planu. Više od reforme pravosuđa, ovaj rat razbija ostatke izraelske demokratije.
Tokom ovog rata građani su otpuštani, ispitivani ili zatvarani zbog izražavanja solidarnosti s drugim ljudskim bićima i užasa nad ubijanjem, zbog jednostavnog pozivanja na mir, zbog protesta zbog nesuprotstavljanja ovom ratu. Izraelski Arapi se boje disati. Ponašanje agencija za provođenje zakona tokom ovog rata mnogo je opasnije za izraelsku demokratiju od suspenzije korištenja standarda razumnosti od strane sudova zemlje. Takvo ponašanje izazvalo je vrlo malo protesta. Izrael nije usvojio politiku neselektivnog ubijanja samo na ratištima, također je postao sadistički na način bez presedana u svojim zatočeničkim objektima.
Nakon sedmog oktobra sve ide. Nisu samo ekstremni desničari ti koji su zaprljali javni diskurs. Centar također želi više krvi, razaranja, epidemija i gladi, i ne srami se to otvoreno reći.
To legitimiziranje zla ostat će s nama dugo nakon što rat završi. Gaza se može rehabilitirati, ali ne i moralni sunovarat u Izraelu. Legitimizacija ratnih zločina neće nas popustiti i od sada će sve biti dopušteno i na Zapadnoj obali, a potom i u samom Izraelu. Ono što počinje u pritvorskom centru u blizini Be'er Sheve neće tu stati. Manji je broj onih koji se trude zaustaviti sadizam. Oni su se “otrijeznili”.
Od trenutka kad ste počeli čitati ovaj članak do njegovog kraja, još je jedno dijete umrlo u Gazi, a dvoje je ranjeno. Tako je to: smrtno strada dijete svakih osam minuta. Ravnodušnost Izraela prema ovoj činjenici i njeno prikrivanje od strane medija najveća su nepopravljiva šteta koju je ovaj rat nanio Izraelu. A sada, vratimo se našem vojnom dopisniku, koji će nam pričati o uspjesima Izraelskih odbrambenih snaga u Dir alBalahu.
(TBT, Haretz)
