Piše: Kenan Malik, thebosniatimes.ba
Sajam knjiga u Frankfurtu otkazao je dodelu nagrade Adaniji Shibli, spisateljici i esejistkinji rođenoj u Palestini, zbog „rata koji je započeo Hamas“. Kulturnom centru u Berlinu uskraćene su finansije i bit će zatvoren nakon što je ugostio događaj organizacije Jevrejski glas za pravedni mir na Bliskom istoku. Francuska zabranjuje sve propalestinske demonstracije.
Micahel Eisen je otpušten sa mesta urednika biomedicinskog časopisa eLife jer je retvitovao objavu sa satiričnog sajta Onion pod naslovom „Stanovnici Gaze na samrti kritizirani što svoju posljednju reč nisu iskoristili da osude Hamas“. David Velasco, urednik vodećeg umetničkog časopisa Artforum, otpušten je zato što je potpisao otvoreno pismo u kojem se poziva na „oslobođenje Palestine… prestanak ubijanja i povređivanja svih civila [i] momentalni prekid vatre“. Univerzitet Columbija suspendirao je dvije studentske organizacije, Studenti za pravdu u Palestini i Jevrejski glas za mir. Hotel Hilton otkazao je konferenciju u Houstonu u organizaciji američke Kampanje za palestinska prava, nakon pritiska privredne komore ortodoksnih Jevreja.
U Britaniji, ministarka nauke Michelle Donelan zahtjeva javnu osudu dvije akademkinje zbog njihovih stavova o Izraelu i sukobu u Gazi. Univerzitet u Liverpulu otkazao je predavanje britansko-izraelskog historičara Avija Shlaima u kojem kritizira izraelsku politiku. Platforme društvenih medija uklanjaju sadržaj ili suspendiraju naloge palestinskih aktivista, novinara i medijskih sajtova. Instagram dodaje napomenu „palestinski teroristi se bore za svoju slobodu“ u biografije palestinskih korisnika. (Kasnije se izvinjava, pozivajući se na grešku u automatskom prijevodu.)
Ovo su samo neki od slučajeva poslednja dva mjeseca u kojima su organizacije i pojedinci – uključujući mnoge Jevreje – otkazani, zabranjeni ili otpušteni zbog izražavanja solidarnosti sa Palestincima. Posljednjih godina se puno diskutiralo o „kulturi otkazivanja“, ali ovaj talas suzbijanja govora za koji se smatra da nedopustivo podržava Palestince, zapanjujuće je intenzivan. Pa ipak, oni koji su najviše dizali buru zbog kulture otkazivanja, posljednjih nedjelja relativno su tihi, dok se mnogi na ljevici koji su pozdravljali cenzuru prezrenih ideja sada glasno protive ograničavanju slobode govora.
Pokušaji da se ograniči izraz solidarnosti sa Palestincima možda nigdje nisu tako žestoki kao u Njemačkoj. „U Berlinu“, napisala je nedavno filozofkinja i američka Jevrejka Suzan Neiman, „zbog riječi ‘aparthejd’ otkazaće vas brže nego što bi vas u New Yorku otkazali zbog pogrdne riječi za crnce“.
Direktorka Ajnštajnovog foruma u Potsdamu, Najman je 2019. objavila studiju Učiti od Njemaca, u kojoj je poredila pristup Njemačke i SAD suočavanju sa mračnim aspektima vlastite prošlosti, i hvalila Njemačku zbog načina na koji se suočila sa historijom nacizma i Holokausta. Njemačka je, kako je vjerovala Neiman, postavila „uzor za druge zemlje koje pokušavaju da se suoče sa svojim gresima i napišu iskreniju verziju svoje historije“.
Četiri godine kasnije, Neiman se predomislila. Njemačka je, tvrdi ona, usvojila suviše „formalan pristup historijskom suočavanju“, dok se prema Jevrejima odnosi „kao da svi govore monolitnim glasom, zauvjek fiksiranim na sopstveno ugnjetavanje“. Neiman zaključuje: „Sad mi se čini da najviše što možemo da naučimo od Njemačke jeste upozorenje.“
S druge strane, inostrani dopisnik za Die Zeit Jerg Lau osporio je ideju da su odnos prema Izraelu i cenzura palestinskih glasova povezani sa pokušajem Njemačke da se iskupi za Holokaust, opisujući to kao „opasnu teoriju zavjere“.
Pa ipak, stepen do kojeg su njemačke vlasti pokušale da potisnu palestinske glasove jeste vanredan i to je izazvalo proteste mnogih Jevreja, ne samo Suzan Neiman. Još jedna njemačko-američka autorka Deborah Feldman je primetila da se pravim Jevrejima smatraju samo oni Jevreji koji ne kritiziraju Izrael. Budući da i sam odavno iznosim slične argumente o percepciji muslimanskih zajednica – da se liberalni, sekularni muslimani koji kritiziraju islam često odbacuju kao „neautentični“ – to je perspektiva koju dobro razumijem. I Neiman i Feldman su potpisnice otvorenog pisma njemačkih Jevreja – pisaca, umetnika i akademika – u kojem se osuđuje „uznemirujuće suzbijanje građanskog života nakon mjeseca stravičnog nasilja u Izraelu i Palestini“.
U Americi su razlozi za gušenje propalestinskih glasova različiti, ali i tamo su mnogi bili zatečeni. „Razmjere su me iznenadile, kao i intenzitet“, primjećuje Genevieve Lakier, profesorka prava na Univerzitetu u Chicagu i vodeća ekspertkinja za slobodu govora i američko ustavno pravo. Ona dodaje da sve to „djeluje kao novi makartizam… takvo suzbijanje javne riječi odavno nismo vidjeli“. Ljudi se otpuštaju i otkazuju ne zbog „promoviranja nasilja“, već zbog „pozivanja na prekid vatre“ i „kritike Izraela“. Značenje „govora mržnje“, tvrdi Lakier, prošireno je tako „da uključi govor koji je po mom mišljenju potpuno legitiman, često govor za mir“. To je pokušaj da se ispočetka povuku moralne granice oko onoga što se smatra prihvatljivim, da bi se delegitimirale palestinske perspektive.
U tom kontekstu, Britanija je bila relativno liberalna, što je možda iznenađujuće. Noviji zakoni, kao što su Zakon o javnom redu i Zakon o policiji, kriminalu, kažnjavanju i sudovima, uveliko su proširili mogućnost vlasti da kriminaliziraju proteste. Pa ipak, policija se sa demonstracijama zbog sukoba u Gazi pozabavila relativno blago, čak i kada je bila izložena velikom političkom pritisku.
Dijelovi ljevice pokazali su izopačeno rasuđivanje nakon napada 7. oktobra, gdje su neki slavili Hamasovo divljaštvo kao „otpor“ i dovodili u pitanje verodostojnost tvrdnji o silovanju, prelazeći granicu između podrške palestinskim pravima i raspirivanja anti-jevrejske mržnje. Neophodno je osporiti takve argumente, suprotstaviti se antisemitizmu i odbaciti Hamas, koji predstavlja pretnju ne samo za Jevreje već i za Palestince.
Ne može se, međutim, suprotstaviti antisemitizmu niti odbaciti Hamas tako što se izrazi solidarnosti sa palestinskim narodom označavaju kao nelegitimni, ili tako što se sužava prostor za debatu o pravednoj budućnosti i za Izraelce i za Palestince. Takva cenzura ironično odražava argumente mnogih na ljevici posljednjih godina, koji su nastojali da delegitimiraju pojedina gledišta širenjem granica govora mržnje i preoblikovanjem političke debate u moralnom smislu. I jedni i drugi su u zabludi.
Kao što varvarstvo Hamasovog napada ne opravdava brutalnost izraelskog napada na Gazu, tako ni nerazumnost dijelova ljevice nije opravdanje za suzbijanje političkog zagovaranja palestinskih prava. Cenzura ne može biti temelj pravde.
(TBT,The Guardian)
