Piše: Usama al-Azami, thebosniatimes.ba
Kako rat u Gazi ulazi u treći mjesec, čini se da nema popuštanja u žestini izraelskog bombardiranja gusto naseljenog pojasa zemlje na obali Sredozemnog mora.
Prošle nedjelje objavljeno je da je samo u prethodna 24 sata ubijeno 700 Palestinaca, a ukupan broj žrtava u Gazi sada prelazi 18.000, uključujući 12.000 žena i djece.
U posljednja dva mjeseca došlo je do globalnog porasta empatije za 2,2 miliona palestinskih civila u Gazi koji su izdržali teret ovog teškog napada. Gaza se često naziva najvećim svjetskim zatvorom na otvorenom, a jedan britanski doktor ju je nazvao “grobljem za djecu unutar koncentracionog logora na otvorenom”.
Milioni ljudi protestiraju širom svijeta, pokazujući nezapamćen nivo podrške Palestincima koji žive pod brutalnom okupacijom Izraela.
Stalni tok slika i video zapisa koji se pojavljuju iz Gaze izazvao je duboku tugu i bijes prema globalnom poretku koji, čini se, nudi bezuvjetnu podršku izraelskom kolektivnom kažnjavanju Palestinaca.
Bilo je i snažnog izražavanja podrške od strane muslimanskih vjerskih učenjaka, uleme, često na prilično neočekivane načine. Iako bi se od naučnika u nekolicini autoritarnih arapskih država koje su nastojale normalizirati odnose s Izraelom moglo očekivati da daju podršku Tel Avivu, to nije uvijek bio slučaj u kontekstu rata u Gazi.
Širom arapskog svijeta, mnogi istaknuti alimi bili su glasni u svojoj osudi izraelskog napada na Gazu. To uključuje egipatsku ulemu koja je napravila upitne političke izbore u nedavnoj prošlosti, posebno kao odgovor na državni udar u zemlji 2013. – izbore koje sam sistematski razmatrao u svojoj knjizi Islam i arapske revolucije.
Neodređen stav
Alim Ali Gomaa, koji je vatreno podržavao vojni režim egipatskog diktatora Abdela Fataha al-Sisija 2013. godine, glasno je podržavao palestinski otpor protiv Izraela. U nedavnom govoru u egipatskom parlamentu, on je podrugljivo govorio o “cionističkom entitetu” – naziv koji često koriste oni koji ne vide izraelsku državu kao legitimnu.
On je ubijene u Gazi opisao kao mučenike koji su bili predodređeni za raj, i zapovjedio strpljenje u pružanju otpora Izraelu “sve dok Bog ne da svoju pobjedu”. U drugom govoru u džamiji nekoliko sedmica kasnije, Gomaa je provokativno opisao cionizam kao “nacistički pokret”.
Iako Gomaa također ima historiju suprotstavljanja Muslimanskom bratstvu u Egiptu, kao što sam detaljno dokumentirao u svojoj knjizi, on je iznenađujuće nijansiran u slučaju Palestine.
On priznaje da Hamas, koji je označen kao teroristička organizacija u Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim zemljama, ima historijske veze s Bratstvom i da se uprkos tome Hamas mora podržati, insistirajući na legitimnosti palestinskog otpora.
U drugom videu postavljenom na njegovu YouTube stranicu početkom novembra, Gomaa je eksplicitno izjavio da podržava Hamas zbog njegove borbe protiv izraelske agresije.
Bez obzira na gore navedeno, vrijedi imati na umu da je Gomaa jedan od najistaknutijih egipatskih učenjaka kojeg sponzorira država, te da je egipatska država dugo koordinirala s Izraelom kako bi održala opsadu Gaze sve do danas. O tome, Gomaa i drugi naučnici koje sponzorira država potpuno su šutjeli.
Konfuzne poruke takvih alima dijelom odražavaju njihove napore da upravljaju bijesom javnosti zbog izraelskog masakra nad civilima preko ovih alima odanih autokratskim režimima.
Vjerovanje da su Palestinci uključeni u pravednu borbu protiv izraelske okupacije izraženo je širom muslimanskog svijeta među ljudima različitih ideoloških sklonosti. Također postoji sve veća podrška palestinskoj stvari širom Sjeverne Amerike i Evrope. Većina svjetskih država, uključujući ogromnu većinu država globalnog juga, priznaje palestinsku državnost.
Stoga ne čudi da je velika većina muslimanskih učenjaka koji su se javno pozabavili ovim pitanjima izrazila ogorčenje zbog sistematske podrške Globalnog sjevera tekućoj izraelskoj agresiji u Gazi. Značajno je da se samo nekoliko zapadnih zemalja – poput Španije, Belgije i Irske – jasno usprotivilo izraelskom masakru u Gazi.
Neograničena podrška
Ovo ogorčenje dolazi ne samo od učenjaka s ideološkim afinitetima s Bratstvom i pokretima istomišljenika, već i iz manje očiglednih izvora, kao što su gore spomenuti Gomaa i najviši egipatski vjerski zvaničnik, šeik Ahmed al-Tayeb. Izjave potonjeg u prilog palestinskom otporu bile su i česte i žestoke.
I ovdje, međutim, moramo imati na umu da je al-Tayeb državni funkcioner koji, iako nije u potpunosti popustljiv prema Sisijevom režimu, nije iznio nikakvu direktnu kritiku egipatskoj državi,odnosno njegovom nalogodavcu zbog njene aktivne koordinacije sa Izraelom u održavanju blokade Gaze skoro dvije decenije.
To je dovelo do poziva kritičara da al-Tayeb otputuje na prijelaz Rafah u znak podrške Palestincima u Gazi, zajedno sa mnogim drugim Egipćanima. Nekoliko sedmica nakon napada na Gazu, nekoliko desetina islamskih organizacija napisalo je pismo pozivajući al-Tayeba da pokaže svoju podršku na ovaj način i iskoristi svoj utjecaj kao velikog šeika al-Azhara kako bi pomogao u ponovnom otvaranju prijelaza.
Do sada je to odbijao da učini, ilustrirajući kontradikcije podrške Palestini kao državno sponzoriranom alimu koji radi pod egipatskom diktaturom.
Činilo se da su drugi muslimanski učenjaci manje entuzijastični u svojoj podršci Palestini, što je rezultiralo široko rasprostranjenom kritikom na društvenim mrežama od prosječnih muslimana i mejnstrim učenjaka. Mnogi vjerski lideri koji služe pod autoritarnim režimima koji su dobili snagu nakon arapskih kontrarevolucija nakon 2013. pokazali su neviđen nivo potčinjenosti vlasti u posljednje vrijeme.
U Saudijskoj Arabiji, ovo se često naziva “madkhali trend”, nazvan po Rabee al-Madkhaliju, saudijskom učenjaku koji snažno tvrdi da sve osim apsolutnog podaništva nečijim vladarima predstavlja herezu. Značajan primjer ovog trenda može se vidjeti kod Abdula Rahmana al-Sudaisa, imama u Velikoj džamiji u Meki.
Osim što je podržao Rijadovu agendu normalizacije odnosa s Izraelom posljednjih godina, Sudais je prije nekoliko sedmica napadnut na društvenim mrežama zbog, kako kritičari kažu, oštre kritike izraelskih napada na Gazu koji su u toku. Osim toga, on je insistirao da rat – koji je pomalo nejasno nazvao “fitna” – ne bi trebao uzrokovati da muslimani dovode u pitanje političke odluke svojih vladara, vjerojatno uključujući njihovu normalizaciju veza s Izraelom.
Intrigantno, sedmicu kasnije, Sudais je snažno podržao Gazu, eksplicitno kritizirajući Izrael kao „opresivne okupatorske cionističke agresore“, čime je izazvao pohvale nekadašnjih kritičara. Malo je vjerovatno da bi on odstupio od državnih direktiva, tako da bi to moglo odražavati pokušaje Rijada da uravnoteži javni bijes nad izraelskom agresijom sa planom Saudijske Arabije da nastavi da se kreće ka normalizaciji odnosa s Izraelom.
Napad Hamasa 7. oktobra i vojni naglasak Izraela na “šteti, a ne na preciznosti”, rezultirali su smrću desetina hiljada Palestinaca u Gazi. Uprkos ogromnim simpatijama Zapada prema Izraelu neposredno nakon 7. oktobra, neselektivno bombardiranje Gaze značajno je povuklo zapadnjački entuzijazam za izraelsku ofanzivu. Protivljenje uleme ratu u velikoj mjeri odražava protivljenje naroda izraelskom napadu.
Dok Izrael planira da nastavi bombardovanje sve dok ne uništi Hamas – bez sumnje ubivši još hiljade Palestinaca – razmjere globalne opozicije će biti samo sve glasnije. Ostaje da se vidi da li javno mnijenje može izvršiti dovoljan pritisak na zapadne političke lidere da preispitaju svoju gotovo bezuvjetnu podršku Izraelu, uprkos onome što su mnogi naučnici i pravni stručnjaci nazvali genocidom u Gazi.
(TBT,MEE)
