KOLUMNA
Političko ratovanje iz doba Hladnog rata ponovo se vratilo –
u osavremenjenoj formi, opakijim, modernijim oružjem, uključujući ogromnu
imperiju državnih medija na jezicima zapadnih zemalja, hakere, špijune, agente,
korisne budale i horde internet trolova.“
Piše: Owen Matthews, thebosniatimes.ba
Još od vremena Hladnog rata nijedan američki političar nije
bio tako vatreno proruski nastrojen kao što je to danas republikanski predsjednički
kandidat Donald Trump.
Kada su ruski hakeri u julu provalili u servere Demokratskog
nacionalnog komiteta (DNC) i pokrali elektronsku poštu, Trump je pozvao Rusiju:
„Rusijo, ako slušaš“, nastavi da kradeš. Trump također odbacuje izvještaje o
tome da Putin ubija političke protivnike („I naša zemlja i te kako ubija“,
izjavio je on za televiziju MSNBC), nagovještava da će da „razmotri“
priznavanje pripajanja Krimskog poluostrva Rusiji i postavlja pitanje da li
Sjedinjene Države treba automatski da brane saveznike iz NATO ako oni ne
plaćaju odgovarajući doprinos Alijansi.
„Trump raskida sa republikanskom vanjskopolitičkom
doktrinom“, smatra Michael McFaul ,
američki ambasador u Rusiji od 2012. do 2014. „On radikalno odstupa od politike
Ronalda Raegana, što nikada nije radio nijedan republikanski predsjednički
kandidat.“
Lahko je vidjeti zašto Putin gleda na Trumpov uspon kao na
dar s neba i zašto je mobilisao svoje cyber-špijune i medijske saveznike da
pomažu republikancu. „Trump se zalaže za izolacionističku politiku i odbacivanje američkog liderstva u svetu. Njemu nije mnogo stalo do promoviranja
demokratije i ljudskih prava“, nastavlja McFaul . „Američko povlačenje iz
globalnih dešavanja savršeno se uklapa u Putinove međunarodne interese.“
Putin je bio relativno rezerviran u javnim pohvalama na Trumpov
račun, nazivajući ga „živopisnim i talentovanim“, što u Rusiji i nije neka
pohvala – ali propagandna mašinerija naklonjena Kremlju, kao što su Sputnik i
RT (bivša Russia Today), izdašno hvali Trumpa, podržava njegovu tvrdnju da je
Barack Obama „osnovao IS“, dok ruski hakeri pod pokroviteljstvom države
napadaju Hillary Clinton i Demokratsku partiju.
Štaviše, sve je očiglednije da se poslije hakovanja servera
DNC Kremlj naslađuje, čak diskretno šepuri, svojom novom ulogom aktera koji
može da se petlja u američku politiku. Poslije dugog niza godina američkog
uticaja na zbivanja u Rusiji, naročito haotičnih devedesetih, za Kremlj je
svakako slatka osveta činjenica da ponovo slovi za lutkara koji povlači konce
na globalnoj sceni. I što je najznačajnije, podrška Trumpu sastavni je dio
dugogodišnje strategije Kremlja da posije neslogu među zapadne saveznike.
Bilo da je riječ o podršci francuskim ultranacionalistima,
katalonskim separatistima, Brexitu bilo povećavanju izgleda Donalda Trumpa
putem blaćenja demokrata, Kremlj vjeruje da Rusija ima koristi svaki put kada
je zapadni establišment osramoćen.
Drski cyber-napad na servere DNC predstavljao je „cyber
psihološku operaciju“, ocjenjuje Brian Whithmore iz Radija Slobodna Evropa.
„Jedan od ciljeva Moskve očigledno se svodi na to da prisili Sjedinjene Države
da gledaju na Rusiju kao na ravnopravnu velesilu“, ocjenjuje Whithmore.
„Odjednom, prvi put poslije Hladnog rata, Rusija zauzima centralno mesto na
američkim izborima. Odjednom se u svetu pojavljuju naslovi o ruskoj hakerskoj
prijetnji.“
Strane obavještajne agencije su se i ranije uplitale u
američke političke kampanje. Tako su 2014. kineski hakeri upali u Romnijeve
servere. Međutim, napad na DNC uzdigao je to miješanje do zastrašujućih visina.
„Ja samo želim da naglasim koliko je to što se desilo bez presedana –
korištenje špijunaže da bi se uticalo na američke predsjedničke izbore
predstavlja sasvim novi nivo miješanja“, ocjenjuje McFaul .
NE OLAJAVAJ ŠEFA
Savršeno je jasno šta Putin ima od „projekta Trump“. Ali
mnogo više zbunjuje pitanje kako je Trump postao Putinov čovjek u Washingtonu.
Michael Morell, bivši direktor CIA,
napisao je u Nwe York Timesu da je Putin „laskanjem regrutovao Trumpa kao
agenta Ruske Federacije a da ovaj toga nije ni svjestan“. Međutim, istina je
mnogo složenija. Trumpov „proputinizam“ datira još iz 2007, kada je za CNN
izjavio da ruski lider obavlja „sjajan posao“ u obnovi Rusije.
Trump je tada pokušavao da sklopi neke poslove s nekretninama
u Moskvi i, prema tvrđenju američkog biznismena koji živi u ruskoj
prijestolnici i koji je s njim pregovarao, Trumpovo divljenje Putinu bilo je
uslovljeno „čistim koristoljubljem… On je nastojao da stekne prijatelje i
poslovne partnere među ruskom elitom s političkim vezama. Oligarsi neće da
posluju s onima koji olajavaju njihovog šefa“, objašnjava ovaj građevinski
preduzetnik, koji je želio da ostane anoniman zbog toga što još uvijek radi u
Rusiji.
Trumpova naklonjenost Kremlju samo se produbila nakon što se
odlučio za političku karijeru 2014. Okružio se saradnicima sa razgranatim vezama
u Putinovom režimu. Tako je Carter Page, Trumpov glavni vanjskopolitički
savjetnik, nekada upravljao moskovskim ogrankom investicione banke M. Linch i
savjetovao ruski energetski gigant „Gazprom“ (u kojem još uvijek ima akcije).
Pageova kompanija „Global energy kapital“ (GEC) i dalje
sarađuje s ruskim investitorima, dok Sergej Jacenko, bivši zamjenik glavnog
finansijskog direktora „Gasproma“, radi za GEC kao savjetnik. Pošto obe
kompanije imaju velike gubitke zbog sankcija SAD i EU uvedenih Rusiji zbog
pripajanja Krima, Page je strastveni zagovornik njihovog ukidanja – a Tramp je
naglasio da će razmotriti tu mogućnost.
Sedmog jula Page je nakratko napustio Trumpovu kampanju da
bi održao govor u moskovskoj Novoj ekonomskoj školi, gdje je oštro kritikovao
„često hipokritičko insistiranje Amerike na demokratizaciji“ i hvalio politiku
„nemiješanja“ i „poštovanja“ susjeda koju vodi Rusija.
„Page je podržao partijsku liniju Kremlja“, smatra jedan
preduzetnik koji je prisustvovao Pageovom govoru. „Uobičajeno je među zapadnim
poslovnim ljudima u Rusiji da podržavaju Putina. Međutim, rijetko možemo tako
nešto da čujemo od čovjeka koji se nalazi u samom vrhu republikanske politike.“
General-potpukovnik Michael Flin, Trumpov
savjetnik i bivši šef Vojne obavještajne agencije (DIA), redovni je gost na RT,
propagandnom kanalu Kremlja na engleskom jeziku.
On je odbio da kaže da li se nalazi na platnom spisku RT,
ali prošle godine boravio je u Moskvi da bi prisustvovao desetoj godišnjici te
stanice, gdje je sjedio samo dva mjesta od Putina. Michael Caputo, savjetnik za odnose sa javnošću koji
je rukovodio Trumpovom kampanjom u New Yorku, živio je u Rusiji devedesetih
godina, a medijski ogranak „Gazproma“ angažovao ga je da poboljša Putinov imidž
u Sjedinjenim Državama.
Trumpove poslovne veze s Rusijom datiraju još od 1987, kada
su on i njegova tadašnja supruga Ivana bili u posjeti Moskvi da bi razmotrili
posao u vezi sa zajedničkim ulaganjem u luksuzni hotel sa tadašnjom turističkom
agencijom Sovjetskog Saveza Inturistom, o čemu Trump piše u svojim memoarima
„The Art of the Deal“.
Posao je propao, ali se Trump vratio u Moskvu 1996. da bi
pregovarao o izgradnji modernih stanova sa američkim duvanskih gigantom „Liget-Djuketom“.
Trump je „govorio o velikoj igri“, sjeća se američki građevinski preduzetnik
upoznat s pregovorima. „Međutim, ono što mu je bilo potrebno nisu bile
njujorške poslovne veze, već moskovske političke veze… A Trump ih nije imao.“
Poslije tih neuspjeha, Trump je imao više sreće s prodajom
luksuznih nekretnina bogatim Rusima na Zapadu. Tako je 2008. prodao imanje u
Palm Beach, na Floridi, ruskom milijarderu Dmitriju Ribolovljevu, koji se
obogatio na vještačkim đubrivima, za 95 miliona dolara.
Trumpovi najskoriji ruski partneri su ujedno i najbogatiji –
Aras Agalarov i njegov sin Emin, građevinski preduzetnici rođeni u Bakuu, u Azerbejdžanu,
koji su platili Trumpu da 2013. organizuju izbor za mis univerzuma u Moskvi.
Oni su također potpisali sporazum o izgradnji Trumpovog tornja u ruskoj
prijestolnici, iako u zgradu još nije stavljena nijedna cigla.
Dvojica Agalarova dobila su nekoliko ugovora za građevinske
projekte koje finansira država, a Putin je lično dodijelio Arasu Agalarovu
Orden časti Ruske Federacije neposredno poslije izbora za mis univerzuma. Na
ručku u Klubu nacionalne štampe u Washingtonu 2014. Trump je izjavio da je za
vrijeme boravka u Moskvi prethodne godine „indirektno i direktno“ razgovarao sa
Putinom, „koji je bio izuzetno ljubazan“. U suštini, Putin se nije ni pojavio
na tom spektaklu, tako da se njih dvojica nikada nisu srela.
Međutim, čak ni dvojica Agalarova ne spadaju u prvu ligu
moćnih i bogatih u Rusiji. „Čudno je što ljudi govore o Trumpovim ruskim
poslovnim interesima iako on nikada nije uspio u Rusiji“, kaže pomenuti
američki građevinski preduzetnik koji živi u Moskvi. „On je pokušao da postane
jedan od aktera, ali nije poznavao prave ljude.“
Uprkos tome što Trump nije imao mnogo poslovnih uspjeha u
Rusiji, njegova politička karijera doprinijela je tome da on postane značajan
deo šire Putinove strategije sa ciljem da se oslabi Zapad i pridobiju
konzervativci širom sveta za veliki antiliberalni savez predvođen Rusijom.
Moskva je u avgustu bila domaćin skupa nacionalističkih i
separatističkih aktivista iz cijele Evrope i SAD – u okviru nastojanja da se
ojačaju političke grupe koje su protiv EU i NATO, uključujući Zlatnu zoru iz
Grčke, Ataku iz Bugarske i mađarski Jobik. Kao što je potpredsjednik Joe Biden
upozorio u govoru u Washingtonu prošle godine, „Putin gleda na takve političke
snage kao na korisno oruđe kojim može da manipulira da bi stvorio pukotine u
evropskom političkom tijelu, a zatim ih iskoristio.“
Za Putina je ta kampanja način da se odupre onome što smatra
miješanjem Washingtona i Bruxellesa u njegovo „zadnje dvorište“, počev od
navodnog podsticanja antirežimskih protesta u Moskvi 2011. do raspirivanja
proevropskih demonstracija na Majdanu u Kijevu 2013. Putin „iskreno vjeruje da
SAD pokušavaju da ga zbace s vlasti“, izjavio je Gleb Pavlovski, koji je bio
Putinov savjetnik do 2011.
RAZLIČIT TEMPERAMENT
Po temperamentu Putin i Trmp nemaju mnogo zajedničkog. Putin
je čelično hladan, stidljiv, krajnje uzdržan kagebeovac koji je proveo život u
institucijama s gvozdenom disciplinom i koji se nije probio zahvaljujući javnoj
politici, već zahvaljujući uspješnom dodvoravanju Borisu Yeltsinu. Drugi je
razuzdani trgovac opčinjen sjajem bogatstva, lijepim ženama, publicitetom svake
vrste i dubokom potrebom za podrškom gomile.
Međutim, obojica su sjajni taktičari oportunisti sa ciničnim
odnosom prema istini, spremni da ističu samo one činjenice koje odgovaraju
njihovim ciljevima. Trump mnogo više liči na ruske ili ukrajinske oligarhe –
iako je mnogo siromašniji od većine njih – u tome što koristi politiku da bi
ostvario lične ambicije i ojačao poslovne interese.
Podrška Kremlja Trumpu – posredstvom propagandnih kanala kao
što su RT i Sputnik – nema nikakvog značaja za američke izbore. Čak ni otkriće
o hakovanju DNC nije mnogo naudilo rejtingu Clintonove (mada Julian Assange,
osnivač Wikileaks i čest gost RT, obećava poražavajuća nova otkrića u oktobru).
Ono što istinski zabrinjava jesu metode cyber-ratovanja koje koristi Kremlj da
bi uticao na izbore i širi i zlokobniji politički program koji sprovodi Kremlj.
„Meta hakera nije samo Clintonova“, napisao je u nedavnom
eseju za Politico EriC-Nils Cross, bivši šef obavještajne službe Estonije.
„Niti je Moskva mnogo zainteresirana za to da podrži Trumpa (koliko god da im
je on korisna budala). Ono na šta se Rusija zaista okomila jeste demokratsko
tkivo američkog društva i integritet sistema zapadnih liberalnih vrijednosti…
Političko ratovanje iz doba Hladnog rata ponovo se vratilo –
u osavremenjenoj formi, opakijim, modernijim oružjem, uključujući ogromnu
imperiju državnih medija na jezicima zapadnih zemalja, hakere, špijune, agente,
korisne budale i horde internet trolova.“
Drugim riječima, Trump je samo korisna marioneta u velikim
planovima Kremlja da se izazove nejedinstvo u NATO, izolacionizam SAD i raspad
Evrope. U praksi, svi napori ruskih hakera, ekspertskih organizacija i
propagandnih kanala neće imati mnogo stvarnog uticaja na ishod izbora, čak se
može desiti da su, sveukupno gledano, naudili Trumpovim izgledima da uđe u Bijelu
kuću. Ali ti napori su stvarni. Kao što se Cross izrazio, „Rusija efikasno
koristi naše demokratije i naše sisteme vladavine prava protiv nas samih…
Ameriko, dobro došla u rat“.
(TBT, Newsweek)
