Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Bilo je to prije sedam-osam godina, možda i prije, kada sam skočio iza stola u jednom sarajevskom kafiću nemogavši više slušati otrovne islamofobne uvrede Emira Suljagića te mu prišao i u lice rekao skresao da je islamomrzac. Pošto se nikad nismo upoznali, glumatao je, pitajući svoje prijatelje s kojimaje sjedio za stolom:“ Ko je ovaj lik? Šta hoće?“ Nakon što nije dobio odgovor prijatelja, a bili su to novinari Selvedin Avdić i Eldin Karić, obratio mi se da dam argumente svoje tvrdnje da je islamomrzac. „Iziđi napolje, da ti dam argumente!“, pozvao sam ga na fizički obračun i sačekao ispred vrata kafića. Ta grdosija od čovjeka nije se pomaknula od stola. Gledao sam ga kroz veliki izlog vitrine od kafića kako poput čimpanze gestikulira objašnjavajući svojim drugovima svoje kukavičko ponašanje.
LAGUMDŽIJIN VEHABIJA ZABRANJUJE VJERONAUKU
Šta je to Suljagić govorio da je mene toliko iziritiralo i povrijedilo da sam tako naprasito reagirao? On je pričao svojim drugovima kako je SDA savjetovala Bošnjacima da uče „Ajeti-kursiju“, citat iz Kur'ana, pa da puhnu prema četniku da bi ga tako smeli da ih ne zakolje.
Rekao sam Suljagiću da to nije nova objeda bošnjačkih islamomrzaca i da tako nešto pisao Asim Metiljević u Slobodnoj Bosni, tvrdeći da je tako Omer Behmen, jedan od najtzujecajnijih ljudi u SDA-u prije rata, savjetvoao narod na Ilidžii takva uputstva davao braniteljima u Patriotskoj ligi.
No, podsjetio sam Sulajgića da se on predstavlja kao doktorant i to sa njemačkih univerziteta, da bi bilo pristojno da zna šta znači „Ajeti-kursija“, te sam mu objasnio, da „ajet“ znači stih, a „kurs“ znači „prijesto“, te da sama kovanica arapske riječi asocira na značaj spomenutog kur'anskog ajeta, kojeg muslimani rado uče kao dovu Gospodaru.
Nakon par godina, taj Suljagić mi je prišao i izvinio se zbog incidenta kojeg smo imali i dao mi za pravo. Prihvatio sam izvinjenje iako sam znao da je sračunato i da mu je motiv bio poltronsko-šičardđžijski. Tad je Suljagić predvodio nekakav „Pokret za državu“ u RS-u, pa se dodvoravao bošnjačkoj desnici gdje su mene ovakvi islamomrsci oduvijek svrstavali. U tome je bio veoma vješt jer se već jednom uspješno transformirao da je od gorljivog selefije postao zagriženi komunista čegevarovskih manira. Napisao je knjigu o Zlatki Lagumdžiji, potom je kao kantonalni ministar obrazovanja manijakalno progonio svaki oblik vjerskog eksponiranja u državnim institucijama od jaslica, do škola. Tražioje zabranu vjeronauke u školama.
Njgova politička tranformacija koja se desila promjenom stranke, kada je prešao iz SDP-a u DF, kada je sa istomišljenikom Reufom Bajrovićem predvodio jato jastrebova bošnjačke politike, kojima je stotine SDA-ovih botova kliktalo na drušvenim mrežama, bit će upamćeno periodom kada je Obavještajno sigurnosna agencija (OSA) na čelu sa Osmanom Mehmedagićem Osmicom predvodila medijski front protiv zapadnih zavojevača u Sarajevu. Ubrzo se Suljagić nalazi u društvu Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA, pai samog reisa Huseina Kavazovića, što zorno pokazuje fotografija sa iftara kod tadašnjeg gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake.
Osokoljen tavim statusom kod bošnjačke elite, Suljagić bjesomučno na Twitteru(X) objavljuje svoje profašističke eskapade na koje je regirao njemački list Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitunga (FAS) „Uzme li se Suljagića za riječ, danas se, usred Europe, u Bosni i Hercegovini, događa ista stvar kao i za vrijeme nacističkog režima“, piše ovaj list.
Njemački list je dokumentirao neke od tih tvitova u kojima aktualnu situaciju u BiH komentira koristeći pojmove vezane uz Holokaust.
Suljagić, piše list iz Frankfurta, pritom „na potresan način zaboravlja povijest. Ili je jednostavno bezgranično sarkastičan. On doduše neumorno podsjeća javnost na genocid nad Bošnjacima, ali jedan drugi genocid, naime Holokaust, on pritom relativizira. Ismijava ga ili instrumentalizira kroz apsurdne dnevno-političke usporedbe. Shoah (Holokaust na hebrejskom) kao retorička trgovačka roba za svakodnevnu upotrebu.“
A to sve je, napominje njemački list, povezano s jednim Njemcom: CSU-ovim političarom Christianom Schmidtom. On je, piše Frankfurter Allgemein, od 2021. visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH: “To je posebna, pomalo ozloglašena, u svakom slučaju funkcija koja nije demokratski legitimirana, jedinstvena u Evropi.”
NACISTIČKI VOKABULAR
Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung (FAS) nastavlja: “A upravo taj dojam su mogli steći oni koji su pratili reakcije direktora Memorijalnog centra za genocid u Srebrenici na Schmidtove intervencije. 6. oktobra 2022. je Suljagić sarkastično na Twitteru pitao: ‚Nego ljudi, kad biramo predsjednika Judenrata?’ Schmidtov ured je pitao: ‚Hej OHR, kad objavljujete Kommisarbefehl?‘” Judenrat je, kako u svom članku opisuje FAS, bila perfidna izmišljotina njemačkih nacista, “Judenräte” su naime bila “židovska vijeća“ koja su zapravo u getima organizirala deportaciju u koncentracijske logore, odnosno surađivali u svom vlastitom uništavanju, podsjeća ovaj list.
Izraz „Kommisarbefehl” je, podsjeća FAS, bila zločinačka naredba Adolfa Hitlera iz 1941., kojom je naredio da se strijelja sovjetske polit-komesare koji su bili uhvaćeni u borbi. Suljagić, dodaje FAS, pita Schmidta i „Hej OHR, kako ide Generalplan Ost ovih dana?” Kako dalje piše frankfurtski list, „Generalplan Ost“ se odnosi na plan koji je zapovjedio šef SS-a Heinrich Himmler, i po kojem je bilo predviđeno da se iz okupiranih sovjetskih područja protjera „rasno nepoželjne” osobe, te da se provede „germanizacija” njemačkih doseljenika.
FAS se pita: „Šta Suljagić, koji svoje tvitove piše na bosanskom ali naci-vokabular ostavlja u njemačkom originalu, time želi reći? Da će Schmidt dati strijeljati nemile Bošnjake, da će ih zatvoriti u geta, protjerati, ubiti u plinskim komorama? Ili je to samo neukusni sarkazam jednog intelektualca kojem riječi ništa ne znače – ili pak to misli ozbiljno?“
„Direktor MC Srebrenica bez skrupula poseže za nacističkim vokabularom, kako bi difamirao ljude. Schmidta je nazvao ‚Gauleiterom‘, a 21. oktobra 2022. insinuirao da njegov Ured bosanske muslimane smatra kao ‚Untermenschen‘. Protivnike hrvatskih korijena vrijeđa kao ‚ustaše‘ – tako su se nazivali fašisti u Hrvatskoj, koji su kao junior-partner Hitlera do 1945. predvodili ubilački teroristički režim”, piše FAS.
Autor teksta napominje kako Suljagić u inostranstvu nastupa drugačije. „Kada ga je prošle godine primila potpredsjednica Bundestaga Aydan Özoğuz (SPD), on se uz ozbiljan izraz lica dao fotografirati na spomeniku za žrtve Holokausta.
Na kraju teksta FAS se pita: „I što sad slijedi iz svega toga? Nove naci-usporedbe protiv visokog predstavnika Suljagić nije prakticirao već nekoliko mjeseci. Je li njegova šutnja povezana s time da je Schmidt u februaru svoje ovlasti iskoristio kako bi Memorijalnom centru omogućio pristup sredstvima u visini od tri miliona eura, to nije jasno.”
Na isti način bi se mogla secirati i izaanalizirati Suljagićeva bljuvotina objavljena na poratalu koju je osnovala OSA, a formalno je uređuje magafon „dobukog grla“ ove „Balijske Udbe“ Avdo Avdić, gdje bi lahko moglo dokazati kakoje Sulajgić naci-retoriku zamjenio toksičnim islamofobnim vokabularom. Ali to je besmisleno činiti u društvu gdje likovi poput Suljaga plivaju uzvodno i nizvodno, transformirajući se karakterno i mentalno,i deološki i politički, priklanjajući se profitnim organizacijama i elitama. To je više pitanje i sfera javnog morala gdje je uzalodno tražiti odgovore na fenomene pojave Emira Kusturice i Muharema Bazdulja. Možda je to fenomen post komunističkih generacija – je li se „ono“ zove Emir,ili preziva Avdić, kloni ga se.
Kako javnost nije regairala na dokumentirani dosije koji je bivša supruga Emira Sulajagića dodstavila svim relevatnim državnim institucijama o njegovompatološkom, nasilničkom i kriminogenom karakteru, jer ju je tukao i pokrao, tako ne reagira na njegove islamofobne eskapade kojima vrijeđa kako mrtve tako i žive Srebreničane. On svoga komšiju,dakle Srebreničanina, Rešida Hafizovića, smatra antisemitom jer se kao jedini islamski intelektualac u Sarajevu oglasio kolumnom u Oslobođenju osudivši cionistički pokolj muslimana u Gazi. Nije to došlo iz Suljagićeve glave,već mu je njegov novi pokrovitelj, finansijeri sponzor, to dojavio.
U tome je sav problem. Postoji jedno tuce takvih zavrbovanih „uposlenika javne riječi“ u Sarajevu koji poput bijesnih pasa već decenijama kidišu na sve što tukne na islamsku solidarnost kakva se trenutno iskazuje prema muslimanima u Gazi. Za njih islamska solidarnost znači panislamizam, fundamentalizam, pa čak i terorizam, dok solidarnot sa judeo-kršćanskim zapadom, ma kakav da je, znači kosmopolitizam. Nije nikako problem samo u takvima kakav je Suljagić, već u nama ovakvim muslimanima!
(TBT)
