Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Na naslovnoj stranici Haaretza vrijedila je hiljadu riječi. Prikazivala je vojnika IDF-a u dječjoj sobi u Gazi, s nogom naslonjenom na krevet. Ružičasti zidovi sobe, namijenjeni stvaranju smirene atmosfere, nisu mogli prikriti užas: soba je bila u neredu, poderana i ofucana, samo s lutkom bez kose razbacanom po krevetu, podsjećajući gledatelje da je ovo soba djeteta, koje nikada više neće služiti za to. Iz te su sobe ljudi bježali spašavajući svoje živote ili su ubijeni. Ili oboje.
Soba u Gazi izgledala je tačno poput uništenih dječjih soba koje sam vidio u kibucu Be’eri jutro nakon masakra. Ne može se izbjeći razmišljanje o sudbini njihovih malih stanovnika, i ovdje i tamo. Ako su djeca u Be’eriju preživjela, mogu se barem nadati boljoj budućnosti. Ako su djeca u Gazi preživjela, ne čeka ih nikakva nada.
Djeca su djeca, mora se ponoviti, i čovjek ne može ne biti podjednako užasnut onim što im se dogodilo, i ovdje i tamo. U fašističkoj stvarnosti koja sada hara Izraelom, čak se i ova izjava smatra izdajničkom, subverzivnom i izrazom mržnje prema Izraelu.
Kako se usuđuješ uspoređivati?
U subotu u podne, Hamasov zamjenik ministra zdravstva, Yousuf Abu al-Arish, govoreći iz bolnice Al-Shifa u Gazi, objavio je da se 39 prerano rođenih beba suočava s neizbježnom smrću od gušenja, nakon što su se agregati ugasili, prekinuvši dotok kisika u njihove inkubatore. Al-Arish je zavapio: “Ovo je trenutak na koji smo upozoravali.” Vani je već bila hrpa od 100 tijela koja nisu identificirana, prekrivena bijelim čaršafima. Nisu ih mogli pokopati, jer je bolnica bila pod opsadom, sa svih strana okružena tenkovima. Ranjene i bolesne, kao ni mrtve, više se nije moglo izvući iz pakla.
Ubrzo nakon toga, profesor Mads Gilbert, norveški liječnik koji je volontirao u bolnici u svim prethodnim ratovima, ali je sada zapeo u Kairu, izjavio je da su se izraelski snajperisti raširili po bolnici i pucali na nju. Jedna medicinska sestra na odjelu za nedonoščad je ubijena.
Fotografije iz bolnice Al-Shifa prikazivale su desetke krvavih ranjenih ljudi koji su ležali na podu, i oca koji je vrištao jureći ka svom mrtvom djetetu, koje je također ležalo na podu. Tanmo je pakao, Dr. Tanya Haj-Hassan, liječnica iz Liječnika bez granica, rekla je da nema više riječi.
Do petka navečer bilo je 4506 mrtve djece.
Četrdeset hiljada stambenih jedinica potpuno je uništeno. Pola Gaze leži u ruševinama. Dječja bolnica Rantisi je pod opsadom, niko ne može ući ni izaći. Prestala je s radom i dječja bolnica Al-Nasr, a sva bolesna i ranjena djeca otamo su evakuirana, Bog zna gdje. Škola AlBuraq bombardirana je u petak navečer, a ubijeno je najmanje 50 ljudi koji su mislili da su tamo pronašli utočište. IDF je izvijestio da je među mrtvima zapovjednik čete Hamasa koji je spriječio stanovnike Gaze da krenu prema jugu. Bingo.
Ne može se zadržati smirenost u pogledu na ove scene. Čak i nakon posjete kibucima i gradovima na jugu dan nakon masakra, čak i nakon što se tokom posjete izložite svim strahotama koje su se tamo događale. Čak i nakon svih priča preživjelih i mrtvih, pa čak i nakon gledanja filma koji je objavio glasnogovornik IDF-a. Čovjek ne može pobjeći od užasa onoga što se sada događa u Gazi, čak i znajući šta se nalazi ispod tih bolnica.
Ništa manje užasno nije priznanje da se sada mora zauzeti strana: ili ste šokirani zločinima koje je počinio Hamas ili zločinima koje je počinio IDF. Odlučite Odaberite strane. Koja vas mrtva djeca više šokiraju? Koji vas ožalošćeni roditelji više muče? Zar ne vidite razliku između Hamasa, koji je došao ovamo masakrirati, i vojske koja je došla spasiti taoce i zbrisati Hamas? Zaista mogu, ali iskasapljenu djecu i njihove ništa manje iskasapljene roditelje malo zanimaju namjere njihovih ubica.
S obje strane, nisu zaslužili umrijeti. Njihovo ubistvo je jednako šokantno i nema razloga na svijetu da se ispričavamo zbog zauzimanja ovakvog stava.
(TBT, Haretz)
