TEME
U London je iz izbjegličkog kampa u Kaleu
koji će uskoro biti srušen stiglo 14 djece. To je zanemarivi dio od oko 1.000 djece
iz ovog kampa zvanog Džungla
FOTO: (Agencije)
U London je iz izbjegličkog kampa u Kaleu
koji će uskoro biti srušen stiglo 14 djece. To je zanemarivi dio od oko 1.000 djece
iz ovog kampa zvanog Džungla. Uz 88.000 djece izbjeglica rasutih po Evropi,
naša vlada prijem njih 14 proglašava za herojski humanitarni čin. Na kraju ćemo
ih vjerovatno primiti 300, broj koji sekretarka unutrašnjih poslova Amber Rudd
opisuje kao „dobar rezultat“.
Reći da je to dobar rezultat moguće je samo
iz ugla nevjerovatne nadmenosti i zlobe, jer mi nismo primili skoro nijednu izbjeglicu
i uporno izbjegavamo svoje moralne i pravne obaveze. Britanija je 6. ekonomija
na svijetu (za sada) i apsurdna je procjena da možemo da primimo samo 300 djece.
Čak je i David Cameron prošle jeseni obećao da će u narednih 5 godina primiti
najmanje 20.000 izbjeglica iz Sirije razorene ratom, iz koje roditelji šalju djecu
u očajničkom pokušaju da ih spase.
Naravno da Britanija ne može sama da riješi
globalnu izbjegličku krizu. Naša vlada je bila velikodušna prema izbjeglicama
rasutim po trećim zemljama. Ali sve to ne opravdava taktiku odlaganja i
prikrivanja naše i francuske vlade sada kada je izvjesno raspuštanje kampa u
Kaleu. Vlasti sa obje strane Lamanša kao da čekaju da izbjeglice nekako same od
sebe nestanu. Naša obaveza je da natjeramo naše dvije vlade da podrže izbjeglice.
Nekoliko uzastopnih britanskih vlada, uplašenih od Ukipa i tabloida, zaklanjale
su patnje izbjeglica raznim birokratskim procedurama. Mjeseci su izgubljeni na
registracije i besmislene provjere, na sračunato ponižavanje izbjeglica. S
druge strane, hiljade naših sugrađana (uključujući i neke poznate ljude)
pokazale su veliku solidarnost sa izbjeglicama. Zasluge za to pripadaju i nekim
crkvenim organizacijama. Kenterberijski nadbiskup Justin Welby je izjavio da
razumije strah ljudi od imigranata, a onda pružio utočište izbjeglicama u
svojoj opatiji. Oko 12.000 vjernika se ponudilo da prihvati djecu izbjeglice u
svoje porodice.
Djeca koja su do sada ušla u Britaniju
stigla su po sporazumu Dablin III, koji definiše minimum izbjegličkih prava. Djeca
izbjeglice koja ovde imaju rođake mogu da odu kod njih, ali problem su djeca
koja nemaju nikoga. Ove slučajeve bi trebalo da pokrije Dabsov amandman, čije
su donošenje pokrenuli preživjeli iz jevrejskog Dječijeg transporta. Sljedeći
korak bi trebalo da bude povećan pritisak na vladu da ispuni obaveze preuzete
Dabsovim amandmanom i Dablinskim sporazumom. Tako bi moglo da se spasi 3.000 djece,
nekoliko zrna pijeska u pustinji očaja, ali, kako kaže jevrejska poslovica:
spasite jedan život i spasili ste cijeli svijet.
(TBT, The Guardian)
