Piše: Sarah Schulman, thebosniatimes.ba
Rođena sam 1958. i kao i mnogi iz moje generacije, moji roditelji su iskusili svijet u kojem su Jevreji bili ubijani, brutalizirani i napuštani. Moj otac je znao da su mu majka i otac bili bespomoćni seljaci koji su živjeli pod pogromima i bez prava u ruskoj kampanji naseljavanja. Sa mamine strane, moja baka koja je radila u vešeraju nije finansijski bila u stanju da spasi svoja dva brata i dve sestre u Poljskoj od istrebljenja. Roditelji su me odgajali sa idejom da su Jevreji ljudi koji su stali na stranu potlačenih i probijali se u pomoćnim profesijama.
Nisu mogli da prilagode pogled na svijet koji je nastao ovim iskustvom u novoj stvarnosti: da smo u Izraelu mi Jevreji stekli državnu moć i izgradili visoko finansirano militarizirano društvo, a sada tlačimo druge. Niko ne želi da razmišlja o sebi na taj način. Kao Židovka i Amerikanka koja je prošla kroz složen, bolan i transformirajući proces suočavanja s nepravdom prema Palestincima počinjenom u moje ime i sa mojim poreznim dolarima, morala sam promijeniti svoja samopoimanje. Morala sam da se deprogramiram od ideje da su Jevreji i dalje bili žrtve kada smo, u nekim slučajevima, mi postali progonitelji.
Ova promjena u percepciji bila bi nepodnošljiva za moje roditelje. Ideja da bi jevrejski vojnici mogli marširati u sela i činiti zločine bila je neshvatljiva. Ipak, već 75 godina Palestince su ubijali, zatvarali i raseljavali uz eskalaciju nasilja od strane izraelskih vojnika, a nedavno i doseljenika. Dana 7. oktobra, ovi beskrajni, neodrživi uvjeti eksplodirali su kada je Hamas probio izraelske nametnute barijere. Ponovo su ušli u zemlju koju smatraju domom. Napali su nekadašnja palestinska sela i gradove, koja su sada pod kontrolom Izraela. Nakon decenija podvrgavanja visoko organiziranom nasilju, zamijenili su uloge i postali ubice i otmičari više od 1.300 izraelske djece i odraslih.
Među političkim i institucionalnim liderima, postojalo je kolektivno odbijanje da ovo užasno nasilje vide kao posljedicu dosljedne, beskrajne brutalnosti – koju plaćaju Sjedinjene Države milijardama dolara kroz godišnju pomoć Izraelu. Umjesto toga, mnogi su upali u poznatu maglu; pretvaraju se kao da se ove decenije nepravde nikada nisu dogodile. Da stanovnici Gaze nisu bili prisiljeni protiv svoje volje živjeti pod opsadom. Umjesto toga, grupa njih se iznenada pojavila niotkuda, bez historije ili iskustva, kao čudovišta i ubila ljude koji ih nikada u prošlosti nisu povrijedili i nisu prijetili njihovoj budućnosti.
Selektivno prepoznavanje je način na koji održavamo vlastiti osjećaj dobrote. Danas ovaj proces poricanja vidimo u svakom aspektu našeg života. U ovom trenutku, to je postalo sredstvo za opravdanje dugotrajnog ubijanja hiljada ljudi u Gazi, gdje trenutni broj mrtvih iznosi preko 2.600 ljudi. Kako je Izrael započeo svoju nemilosrdnu osvetu prošle sedmice, prateća slika izraelske i američke moralne čistoće brzo je izišla na vidjelo. To se zove “proizvedena saglasnost” – izraz Noama Chomskog za sistemski podržanu propagandu kojom se vlasti i mediji slažu oko pojednostavljene stvarnosti, a ona postaje pretpostavljena istina. Vidjeli smo ovo brisanje historije u jednoobraznim odgovorima zapadnih svjetskih lidera, univerzitetskih institucija, šefova fondacija, pa čak i sajmova knjiga tokom protekle nedjelje. Predsjednik Biden nazvao je Hamasov napad “činom čistog zla” ne priznajući decenije kolonijalne represije koje ovo nasilje čine čitljivim. Umjesto toga, prizvao je još jednu historiju, rekavši: “Ovaj napad je izvukao na površinu bolna sjećanja i ožiljke koje je ostavio milenijum antisemitizma i genocida nad jevrejskim narodom.” Zatim je uvjeravao Izrael da može računati na vojnu podršku Sjedinjenih Država, kao da im je nakon genocida dalo pravo da ga počine.
Nikki Haley, bivša ambasadorica Ujedinjenih naroda u vrijeme Trumpa, mogla bi biti Bidenov politički protivnik za predsjednika, ali je pojačala njegovu tvrdnju o američko-izraelskoj pravednosti kada je objavila da “Izraelu treba naša pomoć u ovoj borbi dobra protiv zla.” Ovo je binarnost koja je postavila ton: mi smo čisti, što znači da smo sve uradili tačno kako treba i ne moramo da se preispitujemo. Prošlog utorka, sekretarica za odnose sa javnošću u Bijeloj kući, Karine Jean-Pierre, odgovorila je na pitanje novinara Phila Wegmanna. Pitao ju je o predsjednikovom stavu prema članovima Kongresa koji palestinsko nasilje povezuju s izraelskim nasiljem koje mu je prethodilo i koji su pozvali na prekid vatre. Jean-Pierre je odgovorila: “Vjerujemo da nisu u pravu, vjerujemo da su odvratni i vjerujemo da su sramotni.” Ovdje imamo novu jednačinu: tražiti prestanak bombardiranja i ubijanja hiljada ljudi nije razumna pomisao za razmatranje. Umjesto toga, prestati ubijati je odbojno. Prestati ubijati je nacionalna sramota.
U tom okviru, svaki javni protest Palestinaca, ili podrška njima postaje zločin. Francuska i Njemačka zabranile su ljudima da na javnim marševima pokažu samilost, solidarnost ili bol prema Palestincima. Ministarka unutarnjih poslova Ujedinjenog Kraljevstva Suella Braverman pozvala je na praćenje isticanja palestinskih zastava. “U vrijeme kada teroristi Hamasa masakriraju civile i uzimaju najugroženije (uključujući starce, žene i djecu) za taoce, svi možemo prepoznati potresan učinak koji isticanje njihovih logotipa i zastava može imati na društvo”, rekla je. Osim pitanja slobode izražavanja, ovdje se vodila i simbolična politika. Zastava koja ujedinjuje milione Palestinaca koji žive, ne samo u Gazi, na Zapadnoj obali, na Golanu, u izbjegličkim kampovima i u Izraelu, već u globalnoj dijaspori od Brooklyna i Detroita do Londona do UAE – svi ovi ljudi postaju nereprezentativni .
Ovo se nastavlja u području obrazovanja i ideja, gdje su bili vidljivi primjeri pojedinačnih pisaca i antiokupacionih grupa koje se zalažu za kontekst. Semafor je u petak izvijestio da je MSNBC tiho uklonio tri muslimanska voditelja sa dužnosti domaćina, uprkos tome što neki u mreži vjeruju da imaju najviše stručnosti o sukobu. Urednica Harper's Bazaara Samira Nasr bila je primorana da se izvini jer je potez Izraela da isključi struju u Gazi nazvala “najneljudijom stvari” koju je ikada vidjela. Sajam knjiga u Frankfurtu ukinuo je nagradu koju je odlučio dodijeliti palestinskoj spisateljici Adanii Shibli. Donatori su ugrozili posao predsjednika Univerziteta u Pensilvaniji jer je tamo u septembru održan književni festival pod nazivom Palestine Writes. Knjige, literatura, ideje, diskusije se smatraju odgovarajućom hranom za proizvodnju pristanka.
Ljudi žele da budu nevini. Bolja od nevinosti je nevina žrtva. Nevina žrtva ima pravo na saosećanje i ne mora nositi teret krivice. Gotovo svaka osoba s autoritetom, ili na čelu neke institucije izjavila je da su Izraelci nevine žrtve, a da Palestinci nisu. U nedjelju navečer u 60 minuta, Biden je ponovo potvrdio svoju podršku Izraelu, dok je izgledao da Palestince slika kao vrijedne našeg saosjećanja. Uvjeravao je američki narod da je uvjeren da će Izrael slijediti “pravila rata” i da će “nevini u Gazi” imati “pristup lijekovima, hrani i vodi”. Ali u stvarnom svijetu, Izrael je prekinuo dotok lijekova, hrane i vode u Gazi. Voda je već nestala u skloništima UN-a na toj teritoriji. Bidenovi komentari samo potvrđuju da, što se rata tiče, u Gazi nema nevinih.
U korjenu ovog nijekanja je sve veće insistiranje da razumjevanje historije, sagledavanje redoslijeda događaja i posljedica prethodnih radnji kako bi se razumjelo zašto savremeni trenutak postoji takav kakav postoji, na neki način podržava sadašnjost. Objašnjenja nisu izgovori – ona su iluminacija koja gradi budućnost. Ali problem sa razumijevanjem kako smo došli do toga gdje jesmo je taj što bismo tada mogli biti upleteni. A nevine žrtve ne mogu imati nikakvu odgovornost za stvaranje trenutka.
Ono što je toliko ironično je da Palestinci od 2005. nude nenasilno rješenje: pokret za bojkot, oduzimanje i sankcije. Baš kao što su mnogi od nas odrasli ne kupujući grožđe da bi poljoprivredni radnici mogli imati sindikat, ili odbijajući da kupuju južnoafričke proizvode kako bi pomogli okončanju aparthejda, Palestinci su od nas ostalih tražili da izvršimo ekonomski i kulturni pritisak na Izrael kroz nenasilni bojkot, i tako ih ohrabrivati ih da se odmaknu od nasilnog razdvajanja prema pregovorima i suživotu. Poruka je i ovdje bila strateški izokrenuta. Izraelska vlada i njene pristalice predvodile su globalne kampanje kako bi podržavanje ovog bojkota učinile nezakonitim. Razvili su zbunjujuće poruke širom svijeta u kojima se tvrdi da je kritiziranje izraelskog aparthejda isto što i antisemitizam. Svaki aspekt nenasilnog organiziranja za pravičnije rješenje naišao je na distorziju kao sredstvo represije.
Uvijek, naravno, postoji izbor da se okonča opsada Gaze i okupacija Zapadne obale i okonča drugorazredni status Palestinaca koji žive u Izraelu. Neka svi budu ravnopravni građani sa istim pravom glasa, pasošima, putevima, univerzitetima. Razlog zašto ovo rješenje pravednog pomirenja, poznato kao “Jedna država” još nije na stolu, leži u tome što ih zbog ove selektivne realnosti hvata panika da bi izjednačavanje Palestinaca u Izraelu dopuštalo neprijatelju, onom koji je suštinski suprotan postojanju Izraela . Ali ono što ovaj strah zanemaruje je da je Palestina, kao i svako društvo na svijetu, višedimenzionalno društvo. Poput Židova, Amerikanaca i Izraelaca, Palestinci imaju više frakcija i vjerskih perspektiva — muslimanske, kršćanske, druske — i imaju široku paletu političkih vizija. Jedina stvar koju dijele je želja da budu slobodni. Oni nikada ne bi mogli da se ponašaju kao ujedinjeni blok i da svi glasaju na isti način, na primer, na isti način na koji mi ne možemo. Zato što su ljudi takvi kakvi i sami znamo dasmo. Plašiti se jednoglasnosti znači zamisliti da se razlikuju od svih ostalih na zemlji.
Najteži izazov u našim životima je suočiti se sa svojim doprinosima sistemima koji reproduciraju nejednakost i posljedične cikluse nasilja. Svaka osoba se mora suočiti sa svojim saučesnicima, a mi to počinjemo slušanjem onoga ko pati. Čak i ako pate od naših vlastitih ruku. Upravo ta transcendencija može nas sve odvesti na bolje mjesto.
(TBT, Intelligencer)
