Piše: David Hearst, thebosniatimes.ba
Došlo je do dramatične promjene uloga u posljednjih 48 sati za državu koja je navikla da vrši potpunu kontrolu nad sedam miliona Palestinaca.
Palestinski naoružani ljudi su okupirali naselja, umjesto da naoružani doseljenici teroriziraju palestinske seljane.
Stanovnici Sderota su se savijali u svojim podrumima pitajući se kada će njihova vojska doći da ih zaštiti, a ne stanovnici Huwwara, Nablusa ili Jenina, koji su svake noći traumatizirani napadima naseljenika i napadima izraelske vojske.
Palestinski naoružani napadači zarobili su desetine izraelskih vojnika i civila, koji se sada nalaze u podrumima širom Gaze.
Niko ne bi trebao kukati zbog ovoga. Ubijeni su nevini civili; trudnice su uplašene, a djeca su umrla. Napadnuti su svi oni koji su im se našli na putu, bez obzira na politiku, pol ili godine.
Znam za jednu ženu koja se ogorčeno protivila desničarskom vjerskom nacionalističkom trijumfalizmu, bila je odlučna zagovornica ljudskih prava Palestinaca, koja je odvučena u podrum u Gazi.
Ali scene zbog kojij je svijet zanijemio nisu ove. Radi se o izraelskim vojnicima koji odvoze Palestince u zatvrove da nestanu na neodređeno vrijeme iz administrativnog logora.
Prema posljednjim izvještajima, sada bi u Gazi moglo biti blizu 100 zarobljenika. Najbolje opremljena vojska i policija na Bliskom istoku imale su nečuvene žrtve – najnoviji broj žrtava, uključujući civile, iznosi 600 mrtvih i više od 1.500 ranjenih – jer su se našli u sred vatrenih okršaja koji su bjesnili od ulice do ulice u selima i gradovima oko Gaze.
Ogroman obavještajni neuspjeh
Ovo je prvi put da su takve scene svjedoci od rata 1948. godine kada je nastala prva Nakba i država Izrael. Ove scene su za Izraelce daleko gore od arapsko-izraelskog rata iz 1973. godine, koji je pokrenut prije 50 godina, gotovo na isti dan.
„Godine 1973. borili smo se sa obučenom vojskom“, rekao je izraelski analitičar Meron Rapoport za Middle East Eye. “A ovdje govorimo o ljudima koji nemaju ništa osim kalašnjikova. To je nezamislivo. To je vojni i obavještajni neuspjeh od kojeg će Izraelu trebati dugo da se oporavi, u smislu njegovog samopouzdanja.”
Probijanje najbolje branjene i nadzirane ograde duž bilo koje granice Izraela i upad ove veličine kada je zauzet vojni štab vojne divizije koja kontrolira Gazu, predstavlja najgori poraz koji su izraelske obavještajne službe pretrpjele u svojoj povijesti.
Hamas je postigao element totalnog iznenađenja. Čuvena izraelska vojna obavještajna jedinica, 8200 – jedinica koja može čuti svaki telefonski razgovor koji se vodi u Gazi – je zaslijepljena, kao i Shin Bet, služba unutrašnje sigurnosti.
Izraelci se pitaju kako je njihova vojska tako pogriješila, a navodno je rasporedila 33 bataljona na okupiranoj Zapadnoj obali kako bi zaštitila naseljenike, dok je južnu granicu ostavila podložnom napadima.
Sve ovo je pokrenulo udarni talas veličine cunamija koji je zahvatio naciju tako naviknutu da bude gospodar zemlje. Opet, oni su ti koji bi trebali prirediti iznenađenja, a ne njihovi podanici.
Vraćam se jači
Prije samo dvije sedmice, izraelski premijer Benjamin Netanyahu mahao je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda mapom na kojoj su izbrisane sve palestinske teritorije.
“Vjerujem da smo na pragu još dramatičnijeg proboja – historijskog mira između Izraela i Saudijske Arabije. Takav mir će mnogo doprinijeti okončanju arapsko-izraelskog sukoba”, rekao je Netanyahu.
Američki zvaničnici se nisu složili, s tim da je jedna visoka osoba iz administracije ustvrdila da je “region otprilike stabilan kao što je bio već dulji niz godina”.
Kao da su članovi istog hora, Washington, Tel Aviv i Rijad su govorili o izgledima da Saudijska Arabija potpiše sporazum o normalizaciji s Izraelom, kao da je to samo po sebi put ka miru.
Svi su postali toliko sigurni u ispisivanje Palestinaca iz ove jednadžbe, kao da će cjelokupno stanovništvo Palestine jednog dana staviti svoju zastavu i nacionalni identitet i pristati na ulogu gastarbajtera u tuđoj zemlji.
Sada je poslana vrlo jasna poruka da Palestinci postoje – i da nisu ni blizu da budu pokoreni.
Svaki put kada su bili uništeni kao borbena snaga – 1948., 1967., 1973. i svake operacije nakon toga – nova generacija boraca vraćala se jača. I nijedna prošla verzija Hamasa ili Hezbolaha nije jača od onih sa kojima se Izrael danas suočava.
Hamas je svoj napad na južni Izrael nazvao “olujom Al-Aqsa” iz vrlo dobrog razloga. Ovaj napad nije došao iz vedra neba.
Al-Aksa status quo
Prije tačno 33 godine, 8. oktobra 1990., grupa doseljenika i Temple Mount Faithful, ekstremno desničarska grupa koja je pozvala na ritualno žrtvovanje na Brdu hrama – čin koji je zabranio glavni izraelski rabin – pokušali su postaviti kamen temeljac za Treći hram u džamiji Al-Aqsa.
Palestinsko stanovništvo Starog grada pružilo je otpor, izraelska vojska je otvorila vatru i za nekoliko minuta ubijeno je više od 20 Palestinaca, a stotine ih je ranjeno i uhapšeno.
Od tada, izraelski lideri su neprestano upozoravani da zadrže status quo na svetom mjestu na koje tvrde obje religije, a svake godine su ignorirali ta upozorenja.
Ništa više nego danas, kada je Al-Aqsa više puta napadana kako bi se jevrejskim vjernicima omogućio pristup islamskom mjestu gdje su zabranjene neželjene posjete, molitve i rituali nemuslimana, prema višedecenijskim međunarodnim sporazumima.
Ovi nasilni upadi su nekada bili djelo onoga što se među Jevrejima smatralo marginalnim grupama ekstremista. Ne više. Sada ih predvodi Itamar Ben Gvir, koji paradira pod titulom izraelskog ministra nacionalne sigurnosti.
Iz dana u dan se, uz podršku poslanika Likuda, poput Amita Halevija, smišlja politika da se džamija Al-Aqsa podijeli između Jevreja i muslimana, baš kao što je džamija poslanika Ibrahima u Hebronu podijeljena 1990-ih.
Ben Gvir, ministar s ovlaštenjem da imenuje šefa izraelske policije, nije poštedio kršćane svoje fašističke politike. Kada je policija uhapsila petoro ortodoksnih Jevreja zbog navodnog pljuvanja hrišćanskih vernika u Starom gradu u Jerusalemu, ministar je odgovorio: „I dalje mislim da pljuvanje po kršćanima nije krivični slučaj. Mislim da na to moramo djelovati kroz podučavanje i obrazovanje. Ne opravdava sve hapšenje.”
Međunarodna tišina
Vijak se stalno okreće, bilo da se radi o Al-Aqsi ili u užasnom svakodnevnom broju poginulih Palestinaca, većinom mladih. Human Rights Watch je primijetio da je ova godina, sve do avgusta, bila na putu da bude najsmrtonosnija za palestinsku djecu na okupiranoj Zapadnoj obali u više od 15 godina, s najmanje 34 djece ubijeno do kraja avgusta.
I to je dočekano šutnjom međunarodne zajednice, koja je toliko fiksirana na trgovačkom putu između Crvenog mora i Haife.
Ako neko snosi odgovornost za krvoproliće ovog vikenda i masakre nad civilima koji su predodređeni da se odviju u Gazi dok izraelska vojska kreće u kopnenu ofanzivu, to su svi oni strani lideri koji kažu da Izrael dijeli njihove vrijednosti. Jer svi ti lideri dopuštaju Izraelu da diktira politiku, iako to očigledno podriva njihovu vlastitu.
Šta god da se dogodi u narednih nekoliko dana i sedmica sa Gazom – a Izrael je već pokrenuo brutalnu osvetu, bez obzira na nepostojanje vojnog cilja – Hamas je nesumnjivo obilježio značajnu pobjedu.
Doveo je novinare i snimatelje koji su snimili sve što se dešavalo. O ovom snimku će razgovarati palestinska i arapska omladina koja ga bude vidjela.
Na snimku se vidi kako se Palestinci vraćaju u zemlje iz kojih su njihovi očevi protjerani. Izbjeglice čine 67 posto stanovništva Gaze, uglavnom iz zemalja oko Gaze koje je Hamas privremeno oslobodio.
Ovog vikenda su silom oružja iskoristili pravo na povratak koje je skinuto sa pregovaračkog stola prije 23 godine.
Snimak će reći svim Palestincima da otpor nije izgubljen slučaj protiv nadmoćno moćnog neprijatelja. Reći će im da je njihova volja za otporom moćnija od volje njihovog okupatora.
Zauvjek promenjen pejsaž
Ne sumnjam da će palestinski civili sada platiti ogromnu cijenu dok Izrael traži svoju biblijsku osvetu. Već je struja isključena za više od dva miliona ljudi u Stripu.
Ali isto tako ne sumnjam da nakon ovih događaja ništa neće biti kao prije.
Pošto su generacijama poricali postojanje Nakbe, izraelski MK sada otvoreno prihvataju još jednu. Ariel Kallner je tvitovao: „Isključi neprijatelja odmah! Ovaj dan je naš Pearl Harbor. I dalje ćemo učiti lekcije. Upravo sada, jedan gol: Nakba!”
Netanyahu ne zaostaje mnogo u svom pozivu svim Palestincima u Gazi da napuste svoje domove, kao da imaju gdje da odu.
Ako Izrael zaista želi da izazove regionalni rat, pokušaj da se ponovi 1948. bio bi najbrži način da se to uradi. Ni Egipat ni Jordan to ne bi tolerirali, a njihovi mirovni sporazumi sa Izraelom bili bi ništavni.
Regionalni rat bi uključivao najbolje opremljen pokret otpora u regionu. Hezbolah, koji je u nedjelju započeo razmjenu vatre s Izraelom na libanskoj granici, nije voljan uključiti se. Ali se ipak može uvući u to. Hezbolah je već neko vrijeme signalizirao da bi kopneni upad u Gazu bio crvena linija za njih.
Tokom godine, politički lideri Hamasa su bili u posjeti Bejrutu i održali sastanke sa generalnim sekretarom Hezbolaha Hasanom Nasralahom. Neki izvori kažu da je već donesena odluka o općoj mobilizaciji. Iz svega ovoga može se pretpostaviti da je Hezbolahov prst na okidaču.
Izrael će se također morati suočiti s mogućnošću da Hamas ima desetine talaca. Hanibalova direktiva, strogo tajna vojna naredba prema kojoj bi Izrael udarao svoje snage kako bi spriječio da padnu u neprijateljske ruke, više se ne primjenjuje.
Niti ideja da bi 2,3 miliona ljudi u Gazi moglo biti strpano u kavez i držano na dijeti s niskim sadržajem proteina, dok bi njihov tamničar mogao baciti ključeve.
Ovo je eksplozija za koju smo ja i drugi upozoravali da dolazi, već neko vrijeme. Rekao sam da bi bilo odgovora, ako Izrael ne preokrene kurs i ne započne ozbiljne pregovore o pravednom rješenju ove krize koja Palestincima daje jednaka prava Jevrejima. To se sada dogodilo. Kada se završi, pejzaž neće biti isti.
Kako su tri proširene porodice u Gazi zbrisane direktnim gađanjem njihovih domova izraelskim preciznim bombama, Rishi Sunak, premijer zemlje koja snosi više odgovornosti za ovaj sukob od bilo koje druge, rekao je da Britanija nedvosmisleno stoji uz Izrael i da je Downing Street osvijetljen Davidovom zvijezdom. Njegov ministar unutrašnjih poslova je u međuvremenu rekao da će svako ko bude uhvaćen kako demonstrira na ulicama u znak solidarnosti s Palestinom biti uhapšen. Ujedinjeno Kraljevstvo je stoga odustalo od svake buduće uloge koju bi mogla igrati u okončanju ovog užasnog sukoba.
Odgovornost za ono što se dogodilo tokom vikenda snose svi oni koji su bili u zabludi misleći da se uzastopne generacije izraelskih lidera mogu izvući radeći šta god žele. Odgovornost je na svima onima, uključujući većinu arapskih diktatora, koji su prestali da misle o Palestincima kao o ljudima. Svako će naučiti bolnu lekciju u sedmicama i mjesecima koji dolaze.
(TBT, MEE)
