Piše: Youval Noah Harari, thebosniatimes.ba
Kako bismo rešili postojeću krizu u kojoj se Izrael nalazi, važno je da razumijemo protiv kakvih sila se borimo. U ovom loncu se mješaju mnogi osobni interesi i lobističke grupe kao što se dešava u svakoj političkoj krizi, ali snaga mržnje, bijesa i straha koji doživljavamo, raspadanje društva i vojske ukazuju na prisustvo potpuno drugačije snage. Mnogi Izraelci doživljavaju sadašnju krizu kao pokušaj vladajuće koalicije da izvede radikalni prevrat u stilu boljševičke revolucije u Rusiji ili Homeinijeve u Iranu – revolucije koja probuđuje mesijansku nadu na jednoj strani i ogroman strah na drugoj. Ako ovo uspije, sanja dio Izraelaca, ovdje će biti raj! Ako ovo uspije, prestravljeni su drugi Izraelci, ovdje će biti pakao!
U izraelskoj politici stvorena je jaka mesijanska struja. Prešli smo sa obične, redovne politike koja daje mala i praktična obećanja, a ponekad ih i ispunjava – na politiku iskupljenja koja obećava raj na zemlji, ali teži da proizvede pakao. Slično boljševicima i pristalicama Homeinija, naši lokalni mesijanci vjeruju u tri stvari: da oni znaju put ka spasenju; da im je zato potrebna neograničena moć; a da bi je stekli, sva sredstva su dozvoljena i svaka je žrtva opravdana.
Mesijanci se nisu ograničili na jednu određenu stranku, na primjer Religozni cionizam. I dio Likuda i haredskih partija dijeli mesijanski pogled na svijet i želi da stekne neograničenu moć kako bi u Izraelu sproveli radikalnu revoluciju. Mesijanci ne predstavljaju većinu građana Izraela, ali slučajne okolnosti, kao na primjer Netanyahuova suđenja, omogućile su im da ovladaju značajnim resursima države. Mesijanci se sada nalaze u fazi prikupljanja moći. Koriste ogromna sredstva vladinih ministarstava i budžete koji su im na raspolaganju kako bi mobilizirali još podrške, kako bi postavili lojalne ljudi na sve položaje, od policije do ministarstva obrazovanja, i tako prikupili moć koja im je neophodna za ostvarenje svog sna o spasenju.
Mnogi Izraelci se nadaju da će mesijanci svojom voljom prekinuti pokušaj prevrata kada vide koliku štetu prave ekonomiji, vojsci, društvu i međunarodnom statusu Izraela. Ali mesijanci se ne boje uništenja. S njihove tačke gledišta, stari svijet je uništen, ispod njega se stvara novi. Neće ih zaustaviti ekonomska kriza – s njihove tačke gledišta, ekonomija može i propasti. Oni će to prihvatiti. Sigurnosna industrija, gas i još nekoliko privrednih grana će im osigurati minimum prihoda na kratki period, a za duži period će stvoriti novu ekonomiju kao što su to uradili boljševici u Rusiji.
Mesijanci se neće zaustaviti zbog unutrašnje krize u vojsci – s njihove tačke gledišta, oni i žele da se vojska raspadne. Nuklearno naoružanje i njima verne jedinice u vojsci će im obezbediti minimum odbrane na kraće vreme, a na duži period oni će stvoriti novu vojsku, kao što su boljševici stvorili Crvenu armiju, a pristalice Homeinija Revolucionarnu gardu.
Mesijanci se neće zaustaviti zbog odlaska ljekara i akademika – njih to stvarno ne plaši. Baš suprotno, bit će sretni što su se oslobodili onih koji prave probleme. Diktature se po pravilu ne raspadaju zbog lošeg zdravstvenog sistema ili manjka filozofa.
Ne možemo se oslanjati na Sjedinjene Države da će zaustaviti mesijance, imaju oni svojih briga, a čak i da povuku svoju zaštitu Izraela, mesijanci će prebjeći kod Kineza. Ne možemo se osloniti ni na buduće izbore – mesijanci neće dozvoliti održavanje poštenih izbora na kojima mogu izgubiti. Mesijanci pretpostavljaju da bi njihov gubitak na budućim izborima doveo do niza kontramjera, kao na primjer razdvajanje religije od države i preispitivanje okupacije. Zato oni namerno šire mržnju i podstiču razdore u društvu, tako da mogućnost gubitka na izborima izgleda kao potpuno uništenje ne samo njih, već i njihovih sadašnjih saveznika. To opravdava njihove smicalice kako bi spriječili poštene izbore (na primjer ograničenje glasanja Arapa).
Ali šta će ih onda zaustaviti?
Mesijanci trenutno nemaju većinu u Knesetu. Još uvijek su im potrebni savezi sa umjerenim snagama. Jedna mogućnost je da se umjereni akteri u koaliciji preokrenu prije nego što bude kasno i da zajedno sa opozicijom naprave vladu nacionalnog oporavka. Suprotno Bennett-Lapidovoj vladi, koja se namjerno odrekla rješavanja osnovnih problema u Izraelu, vlada nacionalnog oporavka će biti obavezna da se s njima suoči. Za mesijansku opasnost rješenje nije flaster, već otvorena operacija srca. Glavni princip vlade oporavka mora biti načelo da se rane moraju liječiti, umjesto što ih koristimo kao izgovor za sticanje moći i povređivanje drugih.
Nažalost, šanse za formiranje vlade oporavka nisu velike. Postoje mesijanski faktori u svakoj stranci koalicije, pa da bi se takva vlada formirala izgleda da nije dovoljno samo odstraniti Religiozni cionizam iz vlade i umjesto njih ubaciti Gantza i Lapida i još nekoliko opozicionih partija. Što je još gore, umjereni faktori u koaliciji misle da će moći da jašu mesijanskog leoparda, a da ih on ne pojede. Historijsko iskustvo iz slučajeva kao što je boljševička revolucija nas uči da umjerene struje razumiju veličinu opasnosti tek kada se i sami nađu u čeljustima zvijeri.
Ako ne želimo da sudbina izraelske države zavisi od mudrosti i sumnjive hrabrosti misteriozne sedmorke iz Likuda, onda je vrhovni sud faktor koji bi mogao zaustaviti mesijance. Ono što sudije vrhovnog suda moraju odlučiti na raspravi u septembru nisu samo tačke načela razumnosti ili odbora za izbor sudija, već suštinsko pitanje: da li je dozvoljeno da mala većina u Knesetu jednostrano mjenja pravila demokratske igre, da po svojoj volji slabi kontrolu i ravnotežu sistema i preuzima neograničenu vlast?
Netanyahu i njegovi partneri tvrde da vrhovni sud ne smije ukidati osnovne zakone. Ali svaki zakon se može definirati kao osnovni zakon, a da nije potrebna relativna većina da bi se on usvojio. Ako je vrhovnom sudu zabranjeno da ukine osnovni zakon, koji mehanizam će spriječiti 61 poslanika u Knesetu da donese, na primjer, osnovni zakon o glasanju Jevreja kojim će se ukinuti pravo glasa Arapa ili osnovni zakon o nacionalnim medijima, kojim će se zatvoriti svi nezavisni mediji u državi?
Kako bi se spasila izraelska demokratija, sudije moraju oštro i jasno donijeti odluku da je zabranjeno da mala većina u Knesetu jednostrano mjenja pravila demokratske igre i da ako koalicija to pokuša vrhovni sud može diskvalificirati i osnovni zakon. Netanyahuova vlada već signalizira da neće prihvatiti takvu odluku, što će uvesti Izrael u ustavnu krizu. Ali postoje dobri razlozi da se nadamo da će u ustavnoj krizi sigurnosni mehanizmi vjerno ispuniti svoju ulogu i stati uz zakon. Mesijanci još uvijek nisu uspjeli popuniti vojsku, policiju, Shabak i Mosad svojim ljudima.
Međutim, čekanje odluke vrhovnog suda nosi ogromnu opasnost. Čak i ako sudije vrhovnog suda budu ubjeđeni da koalicija prekoračuje ovlaštenja i pokušava sebi prigrabiti diktatorsku moć, oni će se jako plašiti da ne budu ti koji će navodno izazvati ustavnu krizu i ne daj Bože dovesti do građanskog rata. Koji razumni ljudi žele na sebe preuzeti takvu užasnu odgovornost? Umjesto toga, vrhovni sud će možda više željeti da se odrekne ovlaštenja i na taj način kao institucija počiniti samoubistvo – i da se nada da će se neko drugi umješati kako bi spasio Izrael. Ako se vrhovni sud boji da donese hrabru odluku, on neće samo sebe dokrajčiti, već će zadati smrtonosni udarac i protestima i cijeloj izraelskoj demokratiji.
Strategija koja iz toga proizlazi je jasna. Svi oni koji se drže po strani, moraju se odmah i svom snagom pridružiti borbi. Pre kritičke rasprave u vrhovnom sudu moramo maksimalno pojačati pritisak kako bi se sudijama pružila podrška javnosti potrebna za donošenje hrabre odluke. Ako se rezervisti vrate u svoje jedinice, sindikati otklone prijetnju štrajkom, ulice postanu mirne i svi sa strpljenjem budu čekali odluku vrhovnog suda, sudije će oklijevati da zauzmu stav koji bi mogao zapaliti zemlju. Ali ako nacija bude i dalje protestovala i štrajkovala, ako univerziteti i škole budu zatvoreni, ako bolnice i druge ustanove budu radile samo u minimalnom procesu rada, ako stotine hiljada građana bude demonstriralo na ulicama, to će olakšati teret sudija vrhovnog suda koji tada mogu sebe vidjeti kao spasioce države od krize koju neko drugi stvara.
Stoga sada treba koristiti sva nenasilna sredstva koja su nam na raspolaganju kako bismo rasplamsali proteste uoči rasprave u vrhovnom sudu. Nužno je da se uzdržimo od bilo kakvog nasilja, ali sudijama mora biti jasno da treba jasno da se odrede između liberalne demokratije i mesijanske diktature. Ako pobjegnu od odgovornosti pretvoriće se u sluge mesijanske vizije. Isto tako ako misteriozna sedmorka iz Likuda želi da pomogne da se Izrael spasi od diktature i građanskog rata, sada je prilika da to učine pre sudbonosne rasprave u vrhovnom sudu. Svaki naredni dan samo produbljuje rane u izraelskom društvu i otežava posao buduće vlade oporavka.
Većinu ljudi, posebno one umjerenih stavova, psihološka barijera štiti od pomisli na najgori ishod. Boljševici i Homeinijeve pristalice su pobjedili i uspostavili rušilačku diktaturu jer su u nekoliko kritičnih trenutaka umjereni faktori mislili da ima još vremena i radije su se držali po strani. Povremeno bi se neko pobunio i hrabro istupio – samo da bi bio uklonjen prije nego što su drugi stigli da mu pomognu. Sve dok više nije ostalo prostora koji bi bio po strani.
(TBT, Haaretz)
