Piše: Paul Mason, thebosniatimes.ba
Dom Lucre, istaknuti desničar i Trumpov sljedbenik poznat po širenju teorija zavjere, objavio je 22. jula na Twitteru snimke iz zloglasnog videa koji prikazuje eksploataciju dece – navodno da bi raskrinkao nekoga ko je već krivično gonjen i osuđen zbog posedovanja prikazanog materijala. Twitterov tim za suzbijanje seksualne eksploatacije djece uklonio je snimke 26. jula i suspendirao nalog koji ima 556.000 pratilaca.
Alt-right aktivisti su se pobunili. Mnogi poznati Trumpovi sljedbenici su zahtjevali da se Lucre odmah vrati na Twitter. Musk im je spremno udovoljio, uz komentar: „Postavljene slike su vidjeli samo ljudi iz našeg tima. Zasad ćemo obrisati te postove i ukinut ćemo suspenziju naloga“. Ali slike su stajale na Twitteru četiri dana. A kao što novinari dobro znaju, čak i ako vodite kampanju protiv zlostavljanja djece i samo pokušavate da ukažete na počinioce, samo posedovanje takvih slika je krivično djelo, a kamoli njihova objava.
Ova mučna epizoda jedna je od mnogih u nizu koji ilustrira proces samouništenja koji je Musk izgleda pokrenuo u Twitteru, kompaniji čije je ime nedavno promjenio u X. Otkako je prošlog oktobra kupio Twitter za 44 milijarde dolara, na platformu je vratio mnoge poznate aktiviste radikalne desnice, udaljene zbog govora mržnje i širenja dezinformacija. Nedavno je pomilovao i Kanye Westa koji je tvitovao antisemitske viceve i hvalio Hitlera. Musk je ukinuo verifikaciju naloga plavim bedževima koji su javnim ličnostima i kompanijama pomagali da se zaštite od imitatora s lažnim nalozima i uveo verifikaciju kao plaćenu uslugu, što ide naruku trolovima i onima koji šire dezinformacije.
Nakon odlaska velikih korporativnih oglašivača, Twitter je preplavljen reklamama za jeftine proizvode. Kompanija svakodnevno gubi milione dolara – uprkos otpuštanju 80% zaposlenih. Sve to izgleda kao primjer korporativne želje za samouništenjem: u toku je sračunato uništavanje društvene i ekonomske vrijednosti koju su Twitter i njegovi korisnici stvarali od 2007. godine.
Musk je drastično umanjio prihode kompanije, rastjerao je zaposlene i oglašivače, unazadio korisničko iskustvo i dao sebi za pravo da donosi arbitrarne odluke o objavljenim sadržajima. Može li se to što najbogatiji čovek na svijetu radi s novom kompanijom uporediti s onim što pobješnjela djeca ponekad rade s novim igračkama? Da li je to pokušaj da se globalni informacioni sistemi preplave dezinformacijama – što je oprobana taktika radikalne desnice i njenih totalitarnih podržavalaca iz Rusije?
Vjerujem da iza njegovih postupaka stoji dublja logika. Musk želi da izgradi novu verziju korporacijskog konglomerata za 21. vek. Pored Twittera, Musk je većinski vlasnik kompanije Tesla koja proizvodi električne automobile, kompanije Space X koja razvija svemirski program, kompanije Boring Company koja radi na povezivanju američkih gradova podzemnim tunelima, i Neuralinka, preduzeća koje razvija interfejs između kompjutera i ljudskog mozga. Kompanija Tesla je 2016. kupila SolarCity, distributera solarne energije. Starlink, kompanija koja nudi satelitski pristup internetu, u vlasništvu je kompanije Space X.
Ukratko, Musk pokušava ostvariti dominaciju u tehnologijama koje će kapitalizmu 21. stoljeća omogućiti da izbjegne državnu regulaciju: to su transport i energija posle dekarbonizacije, satelitske komunikacije, interfejs između čovjeka i kompjutera, i najzad Twitter/X – medijska platforma koja treba da preraste u sistem za plaćanje. Musk ne krije namjeru da digitalni gradski trg, što je Twitter nekada bio, pretvori u digitalni platni sistem, koji će vjerovatno koristiti sopstvenu kriptovalutu da bi se dodatno zaštitio od državne regulacije finansijskog sektora.
Konglomerati su izašli iz mode 70-ih godina 20. stoljeća zbog problema efikasnosti: spajanje proizvođača automobila, na primjer, i čeličane, banke, brodogradilišta i lanca supermarketa u jednu kompaniju prava je noćna mora za menadžere.
Dionice većine historijskih konglomerata vrijedile su manje od zbira vrijednosti njihovih sastavnih djelova, što je stvaralo pritisak da se rasformiraju. Uz poneki izuzetak, jedini još uspješni konglomerati su oni sektorski – kao što je LVMH koji kontrolira više od 70 modnih, kozmetičkih i potrošačkih brendova. Musk rješava problem efikasnosti zadržavanjem privatnog statusa svojih kompanija, čime smanjuje pritisak dioničara.
Kakve su mu namjere signalizirao je tako što je Twitter preplavio govorom mržnje, uvodeći arbitrarna pravila i dajući veću vidljivost svojim omiljenim prevarantima i rasistima. Namjera mu je da X pretvori u univerzalnu aplikaciju za vesti, komentare i sumnjive reklame, u platformu čija će korisnička baza biti hipnotirana spektaklom dezinformacija koji će se monetizirati kroz platni sistem.
Noseća filozofija čitavog projekta je bjekstvo van domašaja regulatornih tijela: bježanje od građevinske regulacije silaskom pod zemlju; bježanje u svemir od regulacije u oblasti komunikacija; prenos moći sa vozača na proizvođača vozila ugrađivanjem vještačke inteligencije u svaki prodati automobil.
Hoćemo li kao građani imati bilo kakvu zaštitu? To je Muskova slijedeća velika bitka. Ako mu pođe za rukom da vrati Trumpa u Bijelu kuću, Sjedinjene Države će se pretvoriti u laboratoriju nekontrolirane korporativne moći – ne samo u oblasti informiranja, već i u domenima urbanizma, automobilske industrije i komunikacija.
Dok njegovi konkurenti iz Silicijumske doline još sanjaju o seobi u gradove sagrađene na moru, van dosega finansijskih propisa i vladavine prava, Musk je odlučio da svoju libertarijansku utopiju gradi na kopnu. Uspavana i paralizirana politička klasa očajava i ništa ne preduzima. „Ptičica će letjeti po našim pravilima“, tvrdio je evropski komesar Thierry Breton neposredno pred prodaju Twittera. Mnogo se polagalo u to njegovo obećanje, ali nisam siguran da li ono još uvijek ima neku težinu.
Ako Musk, Trump i njihovi saveznici odnesu ubjedljivu pobjedu na izborima 2024, koristeći Twitter za vođenje informacionog rata protiv predsednika Bidena, to će biti veliki korak na putu ka novom korporativnom poretku bez pravila, po mjeri globalne libertarijanske desnice.
(TBT, The New European)
