Piše: Kenan Malik, thebosniatimes.ba
Jordan Henderson je osam godina bio kapiten Liverpoola. Jedan je od vodećih igrača u reprezentaciji Engleske. Poznat je i kao najglasniji branitelj prava LGBT+ zajednice u svijetu nogometa. „Vjerujem da kada vidimo nešto što je očigledno pogrešno, nešto zbog čega se druga ljudska bića osjećaju isključenima, imamo obavezu da stanemo rame uz rame s onima koji su ugroženi“, napisao je prije dvije godine o podršci pravima gej osoba.
Na iznenađenje mnogih navijača, Henderson sada prelazi u Al-Itifak, klub u Saudijskoj Arabiji, zemlji u kojoj je homoseksualnost zabranjena i u kojoj je bilo slučajeva pogubljenja gej muškaraca odsjecanjem glave. Njegovoj odluci je sigurno doprinjela i ponuđena plata od navodno 700.000 funti nedjeljno. Ali ta odluka je izazvala brojne osude LGBT+ organizacija i optužbe za „licemjerje“.
Hendersonov kontroverzni postupak pokazuje kako novac iz zemalja Zaliva, prije svega Saudijske Arabije, transformiše pejzaž profesionalnog sporta i otvara nova pitanja o odnosu između sporta i politike. Već više od jedne decenije Rijad sračunato pokušava iskoristiti sport i kulturu za projektiranje mehke moći, u nastojanju da se oslobodi statusa „parije“ i stekne više uvažavanja na globalnoj sceni. Ta strategija je centralni element „Vizije 2030“, velikog razvojnog programa krunskog princa Mohameda bin Salmana (MBS) koji treba da donese diversifikaciju ekonomije, prevazilaženje zavisnosti od nafte i gasa i modernizaciju zemlje.
Liberalizacija predviđena socijalnim politikama krunskog princa nailazi na pohvale zapadnih komentatora. Thomas Friedman je u New York Timesu objavio hvalospjev novom „arapskom proljeću“ u Saudijskoj Arabiji. Ali ako se zanemari Salmanova propagandistička agenda, jasno je da iza minimalnih socijalnih reformi opstaje kontinuitet političkog despotizma i gušenja svakog neslaganja. O netoleranciji prema kritičarima govori jezivi slučaj mučenja i ubistva dopisnika Washington Posta Jamala Khashoggija, ubistva za koje CIA tvrdi da ga je odobrio lično MBS. Decenijski rat u Jemenu pokazuje da je spoljna politika Saudijske Arabije jednako brutalna kao unutrašnja.
Sport je potreban Rijadu da bi oprao međunarodnu reputaciju Saudijske Arabije. Sport je univerzalno razumljiv jezik, a u današnjem svijetu to je jezik kojim najglasnije govori novac. Od boksa i nogometa do formule 1 i golfa, bogatstvo je omogućilo Saudijskoj Arabiji da osvoji mnoge nove globalne arene.
Duga je historija korištenja sporta za demonstriranje moći i usmeravanje političke debate, kako u autoritarnim državama tako i u liberalnim demokratijama. Ali ovo što radi Saudijska Arabija nema presedana. Rijad se nije zadovoljio organizacijom jednog velikog događaja, kao Katar, kada je u pokušaju da poboljša globalni imidž organizirao Svjetsko prvenstvo 2022. Rijad ima ambiciju da postane centar globalne sportske industrije i da oblikuje globalne sportove.
To je moguće zato što je sport već postao globalna roba. Uzmimo nogomet kao primjer. Neposredno poslije tragedije na stadionu u Bradfordu 1985, uvodničar Sunday Timesa je nogomet opisao kao „sirotinjski sport koji se igra na sirotinjskim stadionima pred publikom koju čini uglavnom sirotinja“. Četvrt veka kasnije, Richard Scudamore, u tom trenutku direktor Premijer lige, izjavio je pred članovima parlamenta da je nogomet „optimističan i ambiciozan biznis s dobrom perspektivom“.
Kada je Premijer liga osnovana 1992, prihodi ostvareni u prvoj sezoni iznosili su oko 170 miliona funti; prošle godine taj iznos je porastao na 5,5 milijardi funti. Najbogatiji klub, Manchester city (u vlasništvu šeika Mansura bin Zayeda, člana kraljevske porodice UAE), zaradio je tri puta više nego cijela Premijer liga 1992.
Premijer liga je najbogatija, ali ni druge lige ne prolaze loše: španska La Liga je prihodovala 3,3 milijarde eura, a francuska Liga 1, siromašni rođak vodećih evropskih liga, oko 2 milijarde eura.
Nogomet se pretvorio u sport u kom poslovne vještine bogatih investitora izazivaju divljenje isto koliko i nogometne vještine Lionela Messija ili Kyliana Mbappéa. Taj trend je najuočljiviji u nogometu, ali i drugi sportovi, od golfa do kriketa, sve više se komercijaliziraju, a organizaciona struktura i godišnji kalendari prilagođavaju se potrebama sponzora i menadžera više nego željama igrača i navijača.
Saudijska Arabija je ispravno uočila da je to svijet u kom tržište ne mari mnogo za moralnu ispravnost. „Znamo da su ubili Khashoggiya i da je stanje ljudskih prava u zemlji katastrofalno“, izjavio je Phil Mickelson, američki igrač golfa, prilikom priključivanja golf asocijaciji LIV koju finansira Saudijska Arabija. „Tamo ubijaju ljude zbog homoseksualnosti. Imajući to u vidu, zašto uopće razmatram jednu takvu ponudu? Zato što je to ponuda koja se dobija jednom u životu“.
To je brutalno ciničan stav, nema sumnje. Ali koliko god da nam se ne dopada, moramo priznati da izvor cinizma u ovom slučaju nije sam Mickelson ili golf i sport uopće, već sistem u kom je moralnost manje važna od interesa biznisa i realpolitike. To je sistem u kom su političarima i poslovnim liderima usta puna „ljudskih prava“ u jednom trenutku, da bi se već slijedećeg priklonili ljudima poput saudijskog krunskog princa, ako procjene da je to isplativije.
Trgovinska razmjena između Velike Britanije i Saudijske Arabije dostigla je prošle godine 17,3 milijarde funti. Prema podacima organizacije Kampanja protiv trgovine oružjem, od početka napada na Jemen, Saudijska Arabija je kupila oružje u vrijednosti od 27 milijardi funti. Od 2015. do 2019, Saudijska Arabija je bila najveći uvoznik oružja na svijetu, a gotovo tri četvrtine kupljene količine dopremljeno je iz Sjedinjenih Država. Joe Biden je 2021. zabranio prodaju ofanzivnog oružja Rijadu, ali je prošle godine odobrio prodaju sistema Patriot u vrijednosti od 2,3 milijarde funti.
U poređenju sa spremnošću Londona, Washingtona, Pariza i Berlina da posluju s Rijadom i profitiraju od prodaje oružja koje se koristi za masakre u Jemenu, licemjerje Jordana Hendersona i cinizam Phila Mickelsona izgledaju kao zanemarljivi prestupi. Grozim se načina na koji saudijski novac kupuje sportiste i sportove. Ali oni samo igraju igru čija su pravila već ustanovljena. Ne možemo očekivati od hendersona i mickelsona ovog svijeta da na sopstvenim leđima iznesu teret suprotstavljanja saudijskoj tiraniji. Kao što je jednom prilikom rekao veliki CLR James: „Šta o kriketu mogu znati oni koji ništa osim kriketa ne znaju?“
(TBT, The Guardian)
