MARKER
Da li je ikoga moglo da iznenadi što je najpoznatiji
bosanski ratni feudalac poslije toliko godina zatvora da se vrati i uvjerljivo
pobjedi na izborima? Doduše, lokalnim izborima u Kladuši, ali Babu ništa više
od toga nije interesiralo ni prije 20 godina
FOTO: Abdić (Profimedia)
Nikada zapravo nećemo do kraja saznati ko je pravi Fikret
Abdić, tvorac te uklete i prelijepe zabiti, u koju se, poslije političkog
izgnanstva dugog dvije decenije, u 77. godini vraća budući gradonačelnik
Kladuše, cazinski otac na službenom putu koji je čitavom tom kraju, i bez
potvrde očinstva, postao babo!
U zatvor je ušao sa Agrokomercom, iz zatvora je izašao sa
Agrokomercom, ali u duši. Bio je najveći privrednik bivše Jugoslavije, a potom
najveći šejtan bivše Jugoslavije.
Čija je bila ujdurma da se sruši to gigantsko carstvo? Čije
su ga snage i čiji su kadrovi zaustavili Babu? Da li su to bili Pozderci? Da li
je to bio Mikulić ili Raif Dizdarević? Da li su to bili srpski ili hrvatski
ogranci Udbe, ili je to bila savezna služba, preko Staneta Dolanca, s obzirom
na to da je u najveću privrednu aferu druge Jugoslavije bila umiješana i
Ljubljanska banka?
Postavši potrošna roba u sutonu komunizma, dobija ogromnu
upotrebnu vrijednost u praskozorju višepartizma! Krenulo je sveopće udvaranje
cazinskom Begu. Samo su mu crveni stidljivo prilazili jer su znali da su se
ogriješili o njega i Kladušu i čitavi koncern koji se bio počeo gasiit, da
truhne, da nestaje, pa se poslije svih ovih godina čini da nikome nije ni
trebao, osim ljudima Kladuše i okolnih sela.
Babo se ipak priklonio SDA i dobio je najviše glasova,
daleko, daleko više od Alije Izetbegovića, za mjesto u Predsjedništvu BiH. Njih
sedmero trebalo je da izaberu ko će biti formalni gazda Bosne kojoj se
približavao veliki požar
Velika Kladuša postaje prijestolnica, sa predsjednikom Babom
koji sklapa pakt sa Srbima, potom sa Hrvatima, dobija i jedan od nadimaka –
Slobin musliman – a potom njegovi ljudi iz Agrokomerca ulaze u žestoke sukobe
sa 5. korpusom Armije BiH lojalne Aliji Izetbegoviću.
Poslije rata u Bosni on odlazi u Opatiju, pokreće biznis,
pokušava obnovu Agrokomerca, ali ga Hrvati hapse zbog optužbi za ratne zločine,
za otvaranje logora za zarobljenike u bivšim pogonima za živinu Agrokomerca, te
Babo robija čitavih 11 godina…
I sve vrijeme on ne gubi na popularnosti. Potpuno je nevažno
kakav politički program ima, sada mu se stranka zove Laburistička. Čuj,
laburista Babo u Kladuši! Ali, što kaže John Mcain: „Ko ne zna sve o meni u
Arizoni, taj mora da je tek juče došao u Arizonu.“ Otuda Babi nije potreban
politički program, ideologija ili spin doktori. Ko ne zna ništa o Babi, taj je
jutros stigao u Kladušu!
Približava se osamdesetoj, a tek je zasukao rukave. I ko će
ga znati kuda će ga sudbina odvesti, jer da su Srbi, muslimani i Hrvati imali
trunke mozga, znali bi ko je zaista Babo, te bismo svi mi živjeli u njegovoj
džinovskoj fabrici hrane koja bi proširila pogone i na zapad i na istok, na
sjever i jug.
Otuda je njegov predizborni katalog onaj koji je štampao i
osamdesetih godina, jer, šta god mi mislili o tom dobu, tada je vrijeme zaista
stalo i sve vrijeme sanjamo ružan san. Zna to lukavi Fikret Abdić. I ko bi
bolje od njega mogao znati da su nam, umjesto velike industrije hrane, dali da
proizvodimo vlastitu krv i prolijevamo je u bescjenje, volontirajući po
holovima inostranog korporacijskog šopingmola u kom nema izlaza.
I zna Babo da smo od kraja osamdesetih živjeli bez pokrića.
I zato će, kada postane gradonačelnik Velike Kladuše, bližeći se osamdesetoj,
ispisati mjenice na kojima će, umjesto „Fikret Abdić“, pisati – „J..o vam ja
mater!“
(TBT, Nedeljnik)
