Piše: Yuval Noah Harari, thebosniatimes.ba
Pokazalo se da se Netanyahuova vlada nije odrekla namjere da uništi izraelsku demokratiju. Promjenila je taktiku, prešla na ukopavanje umjesto blickriga, ali je cilj ostao isti. Stoga se i branioci demokratije moraju pripremiti za dugotrajni rat iscrpljivanja.
Dobre vijesti su da se takvi ratovi ne rješavaju usvajanjem zakona u Knesetu. Tamo predstavnici vladajuće koalicije imaju 64 glasa pomoću kojih mogu donijeti bilo kakav mračni i ludački zakon koji im padne na pamet, ali da bi ih sproveli i promjenili društvo nisu im dovoljna samo 64 glasa. Da bi primorala građane Izraela da se međusobno mrze, da diskriminiraju Arape, da potisnu žene, da se sukobe sa LGBTQ+ zajednicom i ukinu im slobodu, vlada mora imati hiljade službenika, radnika i građana koji će ispuniti njene naredbe. Vlada može da naređivati koliko god hoće, ali mi možemo odbiti poslušnost. Svako od nas se može i treba usprotiviti diktaturi, mržnji i rasizmu. Ovo je čas da masovno izađemo na ulice i trgove, na demonstracije i proteste. Ovo je vrijeme kada trebamo razmišljati šta još možemo uraditi – ili ne uraditi.
Postoje mjesta gdje se otpor prevratu izražava time što se čini više. Ova vlada zapostavlja svoje obaveze i zanemaruje građane. Haos ne stvaraju demonstranti već vlada. To je stari diktatorski trik. Oni namjerno izazivaju nasilje, besmisao i očaj i onda predstavljaju sebe javnosti kao jedine koji mogu uspostaviti red. Što je situacija lošija, što se ljudi osjećaju manje sigurnim i manje zdravim, sve im je teže da se suprotstave i spremniji su se odreći slobode za malo mira i sigurnosti. Zato na svim mjestima gdje vlada zabrlja mi moramo sređivati. Tamo gdje vlada zanemaruje, mi se moramo postarati da sve bude u redu.
Liniju odbrane demokratije od haosa čine psiholozi i socijalni radnici suočeni s talasom anksioznosti i depresije koji preplavljuju društvo; zaposleni u transportu i komunalnim uslugama koji se staraju da se smeće odveze i da kanalizacija funkcionira; ljekari i medicinsko osoblje koji održavaju bolnice na ivici da se uruše od preopterećanja. Svi koji se bave tako važnim poslovima moraju nastaviti ispunjavati svoje obaveze, dok se istovremeno protive svakom vladinom pokušaju diskriminacije i isključivanja u nastojanju da se svim ljudima, bez obzira ko su, jednako pruže neophodne usluge, od zdravstvene njege do struje.
Ovo je vijreme kada i sudije i pravnici moraju da udvostruče napore kako bi odbranili moral od korupcije i štetnih poslova; novinari i naučnici moraju učiniti više kako bi pokazali istinu; umjetnici i pjesnici moraju stvarati kao nikada do sada. Vlada ohrabruje korupciju, širi laži i njeguje ono što je ružno u našem društvu, a mi ćemo se tome suprotstaviti tako što ćemo juriti pravdu, tražiti istinu i sa entuzijazmom stvarati ljepotu.
Postoje druga mjesta na kojima otpor prevratu znači činiti manje. Kada vlada pokušava promovirati mračnu i diskriminatornu politiku, naš zadatak je da joj ubacujemo klipove u točkove. To ne znači dati otkaz. Sada nije vrijeme da se odreknemo moći. Ako dobijemo očigledno nerazumnu direktivu, moramo koristiti svo naše znanje kako bismo odlagali, razrješili, zbunjivali, usporavali, zahtjevali još jedan formular, odložili diskusiju, insistirali na još jednom paragrafu. I ako budu željeli da nas zbog toga otpuste, makar će se pomučiti kako bi to uradili. Nije tako lahko otpustiti ljude.
Postoje mjesta na kojima suprotstavljanje prevratu znači ne raditi ništa. Vojni rezervisti koji odbijaju služiti u diktaturi ne bježe od dužnosti. Oni su vjerni izraelskoj demokratiji. Vlada koja krši svoje obaveze iz društvenog ugovora ne može očekivati od građana da ih ispunjavaju. Vlada koja ruši demokratiju ne može nastaviti zahtjevati da joj najbolji građani i građanke i dalje slijepo služe. Kao poređenje zamislite šta bi bilo kada bi radikalna sekularna vlada ukinula kašrut u izraelskoj vojsci i očekivala od religioznih vojnika da jedu hranu koja nije košer i da nastave služiti vojni rok. Koliko religioznih vojnika bi to uradilo? Kastriranje sudova i podrivanje demokratije znače isto što i ukidanje kašruta u vojsci.
Ono što je tačno za rezerviste važi i za drugu važnu grupu u izraelskom društvu, a koja još uvijek nije preduzela nikakve korake. Moj otac je ceo život radio u Rafaelu, kompaniji koja se bavi razvojem odbrambene tehnologije, a i mnogi drugi članovi moje šire familije rade u sektoru sigurnosti. Dobro poznajem predanost ljudi koji rade u bezbednosnoj industriji i njihov značaj za sigurnost i prosperitet države. Ali kao što je zabranjeno da služimo diktaturi, tako je zabranjeno i da je naoružavamo. Ljudi iz sigurnosne industrije koja danas obuhvata i značajan deo nove izraelske informacione tehnologije znaju dobro kakvu moć imaju alati koje oni razvijaju i prodaju. Od raketa do špijunskih softvera, ovi alati mogu spasiti živote i zaštititi našu slobodu, ali u pogrešnim rukama mogu sijati smrt, širiti tiraniju i uništavati cjelokupna ljudska društva.
Istovremeno sa režimskim prevratom u Izraelu, cijeli svijet se danas nalazi na vrhuncu revolucije vještačke inteligencije. Ova revolucija oslobađa neviđene snage kreativnosti i napretka, ali i ogromne sile razaranja i mraka. Prvi put u istoriji čovek je razvio alat sposoban da sam donosi odluke i stvara nove ideje. Atomske bombe ne mogu odlučiti gdje će eksplodirati, mašine za kopiranje ne mogu same pisati nove knjige. Vještačka inteligencija to može.
Nova generacija autonomnog oružja može sama odlučiti koga da ubije, a nova generacija botova ne samo da može proizvesti beskonačan broj tekstova, slika i priča već i imitirati ljude. Širenje neistina, izvrtanje i lažne vijesti koji su posljednjih godina nagrizli temelje našeg društva samo su tanak sloj u poređenju sa poplavom koja nadolazi. Naravno da je moguće koristiti vještačku inteligenciju kako bi se odbranila demokratija. Ali u pogrešnim rukama, ova tehnologija će biti psihološka i društvena atomska bomba. Ona može dovesti do uništenja vjere u ljude i društvene institucije. A bez vjere u ljude i institucije demokratija ne može postojati.
Nova tehnologija može i da u potpunosti uništi privatnost. Svaki diktatorski režim sanja o tome da prati svoje podanike 24 časa dnevno, sve što oni rade, kažu ili misle. U prošlosti to nije bilo tehnički moguće. Ali vještačka inteligencija, opremljena sa beskonačno mnogo kamera, mikrofona i špijunskih softvera, može ostvariti ovu noćnu moru. Bez privatnosti nema demokratije ni slobode.
Odbrambene industrije prednjače u razvoju ovih tehnologija. To su stare kompanije kao što je Rafael, ali i mnoge nove iz IT sektora koje se bave razvojem i proizvodnjom autonomnog oružja i sajber alata, nadzorom i špijunažom. Iz Ciona će izaći špijunski softver. Ljudi iz industrije govore sebi da to rade kako bi odbranili izraelsku demokratiju, slobodu i sigurnost ljudi u zemlji i u svijetu od terorista i kriminalaca. Ali jasno je da će, ako se zloupotrebe alati koje su razvili naši najbolji umovi, uništiti demokratiju u Izraelu i izvesti tiraniju na sve četiri strane svijeta.
Do danas je bilo moguće nadati se da odluke o upotrebi i prodaji ovih alata donose vođe posvećene demokratskim vrednostima i ljudskim pravima, a da su njihove odluke pod razumnim pravnim nadzorom. Izraelski inženjer koji je razvio novi špijunski softver mogao je sebi da kaže da će se on koristiti samo u odbrani od terorista, a ne da će se time uskraćivati sloboda njemu i njegovoj porodici. Izraelski istraživači koji su razvili autonomno oružje mogli su vjerovati da će samo demokratska vlada donositi razumne odluke na koje će fatalne misije slati robote. Izraelska sajber stručnjakinja poslata hiljade kilometara daleko u inostranstvo kako bi obučavala vojnike i policiju stranog i nepoznatog režima, mogla se nadati da će neko provjeriti da se alati i znanje koje ona prodaje ne zloupotrebljavaju kako bi se gazila ljudska prava, progonili novinari, ugnjetavale žene i LGBTQ+ zajednica ili ne daj bože izvršio genocid. Uprkos tome što su izraelski mehanizmi nadzora i kontrole omanuli bezbroj puta u svojoj misiji, oni su još uvijek bili nekakva prepreka od zloupotrebe tehnologije.
Ne više. Sadašnja vlada je jasno objavila da joj nije stalo do demokratije i ljudskih prava i da odbija da bude podložna bilo kakvim mehanizmima nadzora i kontrole. Stoga svaki radnik i radnica u sigurnosnoj industriji mora misliti o neverovatnoj moći alata koji razvijaju, a zatim da se zapitaju u čije ruke predaju ovu moć i da li se mogu oslonuti na njih. Da li možete da se oslonite na Ben Gvira i Smotricha da će ovu moć koristiti samo kako bi branili našu slobodu? Da li možete da se oslonite na Levina i Rothmana da će prodavati autonomno oružje i tehnologiju nadzora samo vladama koje poštuju ljudska prava? Da li se oslanjate na predstavnike Foruma Kohelet da neće koristiti vaš razvoj za podrivanje demokratije u Izraelu i drugim zemljama? Da li možete da se oslonite na Netanyahua i poslanicu Kneseta Tali Gotlib da će koristiti vještačku inteligenciju samo u širenju istine i tolerancije?
Ako ne možete da se oslonite na njih, nemojte da razvijate oružje za masovno uništenje demokratije u Izraelu i cijelom svijetu. Ako vlada nastavi sa pokušajima razaranja demokratije, vaša je moralna dužnost da prestanete da je naoružavate. Onaj ko daje oružje diktatorima odgovoran je za ono što diktatori čine pomoću tog oružja.
(TBT, Haaretz)
