Piše: Hamid Dabashi, thebosniatimes.ba
Prema izvještajima od prošlog mjeseca, savezni tužioci dobili su “snimak sastanka iz vremena ljeto 2021. godine, u kojem bivši američki predsjednik Donald Trump priznaje da je čuvao povjerljivi dokument Pentagona o mogućem napadu na Iran”.
Trenutno je ovaj snimak glavni inkriminirajući dokaz kojeg američke federalne vlasti koriste u slučaju protiv Trumpa nakon što su pretražili njegovo imanje Mar-a-Lago u Palm Beachu na Floridi.
Pravne i političke posljedice ove i bezbroj drugih navodnih kriminalnih aktivnosti bivšeg američkog predsjednika tek se trebaju sagledati. Hoće li Tramp završiti u zatvoru ili će ga ponovo poslati u Ovalni kabinet na drugi mandat?
Kako The New York Times piše: “Potencijalne zatvorske kazne za gospodina Trumpa iznose čak 420 godina, iako osuda gotovo nikada ne rezultira maksimalnom kaznom. Ali ova optužnica suočava zemlju s mučnim izgledom bivšeg predsjednika koji bi mogao provesti godine iza rešetaka, čak i dok radi na povratku u Bijelu kuću.”
Trump nije ni prvi ni posljednji američki predsjednik koji je imao pravne probleme. Predsjednici Bill Clinton i Richard Nixon imali su svoj dio takvih pravnih problema, kao i predsjednik Warren Harding 1920-ih. Američki pravni sistem, međutim, nije bio jedini mehanizam za podizanje krivičnih prijava protiv američkih predsjednika.
Zbog njihovog ratnog huškanja, predsjednici Bush i Nixon, na primjer, uvijek su se suočavali s potencijalnim optužbama širom svijeta zbog ratnih zločina. Sud u Maleziji je 2015. godine “optužio, sudio i osudio predsjednika Georgea Busha, potpredsjednika Dicka Cheneyja, ministra odbrane Donalda Ramsfelda i nekoliko njihovih pravnih savjetnika za ratne zločine mučenja i nečovječnog postupanja”.
Opsesivna mržnja prema muslimanima
Danas smo, međutim, svjedoci vrlo snažnog slučaja navodnog kriminalnog ponašanja Trumpa, koga su milioni Amerikanaca dvaput zaredom birali za predsjednika, jednom uspješno, a jednom ne.
U istom uredničkom članku New York Times obavještava svoje čitaoce da je dokument u središtu Trumpove pravne nevolje plan za vojni napad na Iran. “Zar nije nevjerovatno?” kako se navodi da se osramoćeni bivši predsjednik nekome pohvalio nakon što mu je pokazao dokument.
Ali ovaj incident postavlja nekoliko pitanja: čemu je služio detaljan vojni plan za invaziju u Trumpovoj privatnoj rezidenciji kada više nije bio predsjednik? Da li je čovjek u zabludi i odbija li prihvatiti činjenicu da je izgubio izbore, gomilajući kutije i kutije dokumenata kojima bi samo američki predsjednik trebao imati pristup?
Sada imamo novi izvještaj koji kaže da je Trump psihopatološki vezan za svoje kutije: “Bivši predsjednik je dugo spremao papire i koeficijente i krajeve u kartone koje je volio držati blizu. Njegovi pomoćnici su to nazvali materijalom ‘blistavog uma’. “
Šta je, za ime sveta, materijal za “blistavi um”? To je referenca na “naslov knjige i filma koji prikazuje život Johna F. Nasha mlađeg, matematičara sa šizofrenijom kojeg u filmu glumi Russell Crowe, koji je svoju kancelariju prekrivao isječcima iz novina, vjerujući da imaju ruski kod morao je da otkrije”.
Ali šta bi onda trebalo učiniti s milionima Amerikanaca koji vjeruju kao i on, uključujući gotovo cijeli establišment Republikanske stranke?
Jedan otkrivajući trag u barem jednom aspektu Trumpovog mogućeg kriminalnog ponašanja je njegova đavolska mržnja prema muslimanima. Njegov stav mržnje prema muslimanima općenito i Iranu posebno je, naravno, stvar detaljne analize.
Naravno, treba razumjeti Trumpovu patološku dispoziciju prema Iranu u više konteksta, među kojima je i njegova psihotična mržnja prema muslimanima vidljiva u njegovoj zloglasnoj zabrani muslimana u kojoj je nastojao ograničiti ili čak eliminirati muslimansku imigraciju u Sjedinjene Države. Muslimanske zemlje su dio onoga što je Trump neslavno nazvao “zemljama usranih rupa”.
Iran na nišanu
Uveliko umirujući svoje cionističke rukovodioce i birače, nešto više od godinu dana nakon što je preuzeo dužnost, Trump se povukao iz iranskog nuklearnog sporazuma, samo da bi usprkos vanjskopolitičkom postignuću njegovog prethodnika Baracka Obame. Trump je “izolirao [uredio] Sjedinjene Države od zapadnih saveznika i posijao neizvjesnost prije rizičnih nuklearnih pregovora sa Sjevernom Korejom”, kako je tada objavio The New York Times.
Zatim je uslijedio ciljani atentat na iranskog general-majora Qassema Sulejmanija, kojeg je ubio američki dron u blizini međunarodnog aerodroma u Bagdadu u Iraku 2020.
“Sinoć, prema mom nalogu, vojska Sjedinjenih Država uspješno je izvela besprijekoran precizan udar u kojem je ubijen terorista broj jedan bilo gdje u svijetu, Qassem Soleimani”, pohvalio se nakon ubistva iranskog generala.
“Solejmani je planirao neposredne i zlokobne napade na američke diplomate i vojno osoblje, ali smo ga uhvatili na djelu i likvidirali ga.”
Možda ima ljudi koji su skloni vjerovati Trumpovim riječima, nakon što suneki izbrojali da je iznio ukupno “30.573 lažne ili pogrešne tvrdnje za četiri godine”.
Zatim su uslijedile Trumpove prijetnje da će uništiti iranske kulturne lokacije. “U nizu tvitova, Trump je napisao da ‘ako Iran napadne bilo koje Amerikance ili američku imovinu’ – SAD su ciljale 52 iranske lokacije – ‘neke su na vrlo visokom nivou i važne za Iran i iransku kulturu, i te mete, i sam Iran, BIĆE VRLO BRZ I JAK UDARAC.”
Nažalost, milioni Amerikanaca apsolutno vole i njeguju takve nasilnike i žure ili da glasaju za njega ili da razbiju citadele američke demokratije ako se usuđuju dovesti u pitanje njegovu demagogiju. Kao pojedinac, Trump nije prijetnja svjetskom miru i civilizaciji kakve poznajemo. Ali milioni i milioni Amerikanaca koji ga vole, njeguju i obožavaju možda jesu.
Sada dolazi otkriće da je Trump, zapravo, naredio puni plan za vojnu invaziju na Iran, a kada nije imao vremena da ga provede prije nego što je izbačen iz Bijele kuće, ponio je planove kući sa sobom u svom ” blistavom umu” kutije.
Ipak, čak i kao aluzija na knjigu ili film, Trump nema blistav um. Njegovi planovi za invaziju na Iran po uzoru na invazije njegovih prethodnika na Afganistan i Irak možda se do sada nisu materijalizirali i ostali su u njegovoj kutiji “blistavog uma” – ili bi, zaista, mogli biti njegova konačna propast i odvesti ga u zatvor.
Ali svijet neće zadržati dah zbog tako pravednog ishoda. Dublji problem leži u ogromnom broju američkih glasača koji bi požurili da ga stave u Bijelu kuću da još jednom radi što želi.
(TBT, MEE)
