TEME
Čeznula
je za domom i zbog toga je dovela u opasnost špijunsku akciju koja
je promijenila tok rata
FOTO:
(printscreen)
Najvažnije
je bilo što duže držati nacistički Berlin u uvjerenju da će
velika invazija Saveznika na evropsko kopno biti kod Kalea i nigdje
drugdje. Bila je riječ o “Operaciji Overlord” o “Danu
D”, a na kocki je bio ishod kompletnog Drugog svjetskog rata. U
posljednji trenutak sve je umalo propalo, da bi stvar spasilo
nekoliko pari svilenih čarapa.
Dan
danas MI5 na svojim stranicama naziva Huana Pužola Garsiju
“najboljim dvostrukim agentom Drugog svjetskog rata”.
Španska kinematografija naziva ga i “špijunom koji je spasio
svijet”. Pritom su i jedni i drugi u dobroj mjeri u pravu.
Garsija je bio sin bogatog industrijalca iz Barselone, te je s
početkom rata uspio uvjeriti naciste da je čvrsto naumio
špijunirati za njih.
Već
tad Garsija je bio u vezi s britanskom tajnom službom MI5, otkrivaju
dokumenti u britanskom arhivu. Odselio se u Englesku i cijelo vrijeme
nacistima prodavao priču da u Londonu razvija obavještajnu mrežu,
preko koje im u Berlin šalje niz informacija koje je zapravo
kontrolisao London. Kulminacija tog odnosa uslijedila je uoči
masovnog iskrcavanja savezničke ratne mašinerije u Normandiju.
Garsija je Nijemce držao u čvrstom uvjerenju da će se Saveznici
iskrcati u Kaleu, što je značilo da su normandijske plaže i
okolina neusporedivo slabije branjene nego što bi inače bile, a o
čemu je direktno zavisio uspjeh Operacije Overlord.
Sve
je funkcionisalo savršeno, sve dok se sve skupa umalo nije
katastrofalno raspalo zato što je Garsijina mlada supruga Araceli
Gonzales de Pužol umalo doživjela nervni slom čekajući s djecom
sama u Londonu, daleko od mediteranskog raja u kojem je odrasla i
osuđena na, blago rečeno, otužnu britansku kuhinju tog doba, i to
još dodatno kompromitovanuanu ratnim racionalizacijama. Ona je u
London došla s dvoje male djce u proleće 1942., kao
23-godišnjakinja koja nije znala ni riječ engleskog jezika. MI5 je
sve bilježio. Padala je u depresiju zbog previše makarona i
krompira u ishrani, s malo ili nimalo ribe.
Zatim
joj je stala užasno nedostajati majka, jer, kako joj je suprug radio
od jutra do mraka, praktično nije imala sa kim razgovarati, osim s
djecom. I kao što je svaka zdrava tajna služba užasno paranoična,
tako se i MI5 jako zabrinuo da bi gospođa Garsija u nekom trenutku
mogla odjuriti u ambasadu Kraljevine Španije, što bi značilo da bi
preko njih vrlo brzo o aktivnostima njenog supruga doznali i Frankovi
saveznici u Berlinu, odnosno Hitler. Pod hitno su morali oraspoložiti
depresivnu suprugu. MI5 naložio je svom agentu u Lisabonu u
neutralnoj Portugaliji da nabavi 12 pari svilenih čarapa, robe
apsolutno nemoguće za nabaviti u Britaniji u ratu.
Ali,
ovaj nije mogao nabaviti njenu veličinu. Tomi Haris iz MI5 bio je
zadužen za gospođu Garsiju. “Da Britanija nije ispunila
obećanje, to bi imalo užasan učinak na njen moral. Tako da je to
bila sitnica u odnosu na cjelokupnu važnost”, napisao je on
tada. Zato se toga lično prihvatio i od agenata iz Lisabona 4. marta
1943. dobio poruku da su uspjeli i da očekuju “platiti 10
šilinga carine za kupljenu robu”.
Haris
je inače i sam imao majku Španjolku i pohađao fakultet u toj
zemlji. Zato je razumio Garsijinu suprugu, njen temperament i
povremene napadaje “skoro pa neuravnoteženog ponašanja” u
kući u Herou u sjevernom Londonu gdje je čamila sama s djecom.
FOTO:
(Wikipedia)
Haris
je zato uspio izdejstvovati da joj iz Španije skoro pa prošvercaju
i majku i vrlo ozbiljnu i staloženu 17 godina stariju sestru. “Agent
Garbo je rekao da će njena majka preuzeti nabavku i čuvanje djece,
a njena starija sestra će preuzeti vođenje domaćinstva. Gospođa
Garbo će napokon imati nekoga za čavrljanje po cijeli dan”,
zabilježio je Haris. Naravno da su Garbovi bili kodni naziv za
Garsijine. 21. jun 1943. umalo se dogodila potpuna katastrofa. Puna
kuća temperamentnih Špankinja i jednog Španca dovelo je do svađe
koja je potrajala dobar dio noći, te je gospođa Garsija ujutro
telefonirala Harisu i totalno van sebe rekla mu da ne može više i
da ide u špansku ambasadu kako bi se vratila kući.
“Neka
me odmah sutra ubiju, ali ja više ne želim živjeti u Engleskoj.
Više ne želim živjeti jedan jedini dan s mojim suprugom. Ti ostani
s njim!”, vikala mu je u slušalicu. Nastala je opšta panika u
Londonu. A onda je Garbo pronašao rješenje. Rekao je svojima da
njegovoj supruzi, dok je on na poslu tog dana, jave da ga je vrh MI5
maknuo iz svih operacija, a da je on na to reagovao takvim gnjevom da
su ga uhapsili. Naravno da mu se supruga rasplakala kao kišna godina
kad je to čula. Dan ili dva poslije čak su je odveli u Camp 020 u
jugoistočni London da posjeti svog supruga, sad iscrpljenog,
neobrijanog zatvorenika u zatvoreničkoj otrcanoj uniformi.
Sva
u suzama hiljadu puta mu se izvinjavala, obećavala da neće više
nikad i tako je špijunska operacija njenog supruga napokon mogla
mirno nastaviti. Čak je i danas spektakularno koliko je Garsija bio
uspješan. Nijemci su u kaleu držali dve oklopne i čak 19
pešadijskih divizija još dva mjeseca nakon iskrcavanja Saveznika u
Normandiji. I ne samo to, nego mu je Hitler lično dodijelio željezni
križ 29. jula 1944. zbog posebnih zasluga. I jedino što Garsija
nije uspio , bio je njegov brak. Kratko nakon Drugog svjetskog rata
supružnici su se razveli, da bi se on ubrzo ponovo oženio i, nakon
glumljenja svoje smrti kako bi izbjegao eventualnu osvetu preživjelih
nacista, nastavio je živjeti u Karakasu u Venecueli, gdje je umro
1988. u 76. godini života.
(TBT)
